Dayton nije kriv
¨Danas je na sjednici vlade BiH usvojen izvještaj o usaglašavanju krivičnog zakona sa istoimenim zakonom Evropske unije. Time su stvoreni preduvjeti da se u procesu pridruživanja Bosne i Hercegovine evropskoj zajednici zatvori još jedno poglavlje.¨
Vijest koju ste pročitali dolazi iz budućnosti, iz godine 2015-e. Da li je moguće da ona stigne na 20-u godišnjicu dejtonskog sporazuma?
Da je isto pitanje bilo postavljeno na desetu godišnjicu vjerujem da bi stvari izgledale optimističnije nego danas. Jer, perspektive su prije pet godina izgledale puno ljepše.
Osobno, ne bih krivio sporazum u Dejtonu za činjenicu da BiH korača sve sporije. To je bio mirovni sporazum koji je zaustavio rat i ne znam nikoga ko njemu nije radovao.
On je takav kakav je, rezultat je trenutnih okolnosti – i nekompetentnosti tadašnjeg voćstva Bošnjaka kako piše moj kolega Kemal Kurspahić, bolje pripreme na strani Beograda i Zagreba kao i pritiska iz SAD da se rat završi.
Ali, nije problem u sporazumu. On daje mogućnost da se BiH kreće ka naprijed. Problem je što daje i posve obrnutu mogućnost da se stvari kreću unazad. Danas je više je onih koju vuku nazad nego naprijed ali njih ne bih tražio samo na jednoj nego možda na četiri adrese:
U Banjaluci koja ne propušta priliku da razgradjuje BiH;
U Sarajevu koje je svojom nekompetentnošću Banjaluci udaljavalo druge od BiH;
U Beogradu koji uporno vodi dvostruku politiku prema BiH – priznaje suverenost BiH, ali podržava one koji je razgradjuju;
U Briselu čija je politika prema BiH, i ne samo BiH, nejasna i zbunjujuća.
To je rezultiralo situacijom koju je mudrije od mene opisao Ivan Lovrenović – jedan se entitet posve centralizirao, etnički očistio i vjerski unificirao, drugi je razjedinjen i decentraliziran, i ponovo pred financijskim kaosom.
Jedni sporazum tretiraju kao zamrznuti dokument koji se ne smije ni dirnuti, a kamoli mijenjati, drugi ga shvaćaju toliko široko da na osnovu njega mogu praviti ¨unitarnu¨ državu. Logično, kaže rukovodilac projekta ¨Dayton¨ na sveučilištu Taft u SAD, Bruce Hitchner za naš radio, rezultat je da sporazum iz Daytona nije nikada ni bio primjenjen!
Ništa se u sporazumu ne može promijeniti bez suglasnosti i to je preduvjet koji bi u svakom razgovoru Sarajevo trebalo imati na umu.
Istovremeno, Banjaluka mora shvatiti da se ne može iz sporazuma uzimati samo ono što joj trenutno odgovara. Entitet RS postoji u sporazumu, ali samo u BiH!! Ne van nje. Banjaluka će to shvatiti onog trenutka kad joj to kaže Beograd .- kao što je to, davno već, rekao Zagreb hrvatskoj strani.
Nije, dakle, toliko teško nešto uraditi kad se hoće nešto uraditi. I ona vijest sa početka teksta bi tada mogla biti posve realna.