Gradjanin pokorni ili gradjanin drugog reda
Negdje pred rat TV Sarajevo je otvorila svoja vrata preizbornim propagandnim porukama političkih stranaka. Jedna od reklama je bila ona SDS-a koja je glasila otprilike ovako: ako hoćete da se podijelimo živjećete ovako (slijede kadrovi poznate američke TV serije ¨Dinastija¨ gdje sve vrvi od bogatstva), a ako nećete, živjećete ovako (slijede kadrovi bijede u nekoj afričkoj državi).
Nije, naravno, jedino SDS obećavao bolji život pa se mi bogme podijelismo, ali ¨Dinastije¨ ni od korova.
Prošli se tjedan radiju Slobodna Evropa obratila jedna osoba čije je ime visoko na spisku mudrih u bivšoj Jugoslaviji, autor(ica) nekoliko knjiga, mnogih eseja, osoba visokih moralnih kvaliteta. Pitala je može li se na našim internet stranicama javiti sa nekim tekstom jer – nema od čega da živi. ¨Ja sam "slobodan" čovjek, što znači slobodan i od ikakvih primanja¨! - reče.
Nemam ovlašćenja da objavim ime ali me ova priča užasnula. Zar zaista društvo koje nam u BiH grade etničke elite ne mari za ljude koji nadilaze etničke podjele u tolikoj mjeri da moraju moliti za pomoć? Zar su zaista te elite zadovoljne gradjanima pokornim pa se lako odriču umova pretvarajući ih u gradjane drugog reda?
Odgovor je, nažalost, potvrdan. Da, baš ih briga! Izbor i jeste baš takav. Ili postaješ dio tvog naciona, slušaš svog vodju, postaješ dakle gradjanin pokorni, ako nećeš svi će te se odreći, a najviše ¨tvoji¨! Ne možeš biti u upravnim odborima, tvojim novinama moćni ne plaćaju reklame, nemaš šanse biti izabran - ti zvanično i ne postojiš. Tebe pljuju profesionalni Bošnjaci, Hrvati i Srbi. Ti si gradjanin drugog reda.
To jednonacionalno jednoumlje, na koje pristaju i borci sa mizernim nadoknadama, i sindikati čiji članovi nemaju posla i mladi kojima je jedini cilj da odu vani i sudije koje ne smiju da sude i mediji koji ne smiju da čačkaju po bogatstvu onih koji im daju reklame i svi oni rodjaci koji primaju pomoć od djece iz inozemstva - to je jednoumlje i srušilo multietničko duštvo.
Najveća država-stradalnica u ratu je bila baš ona koja je bila posve izmiješana - Bosna i Hercegovina. Na spisku gradova-stradalnika najrazrušeniji su bili oni gradovi koji su bili po definiciji multietnički – Vukovar, Sarajevo, Mostar. Uoči rata najveći su neprijatelji bili oni koji su uspjevali da prebrode nacionalne podjele, a kad se stvari dovedu do kraja, do nivoa pojedinca, najveći su stradalnici oni koji koji se izdižu iznad tih nacionalnih podjela, jer njih niko ne treba.
Prosječni pripadnici stranaka kojima je poslušnost osnovna tačka odrednica nego nacija u koju se kunu cijenjeniji su od vrhunskih intelektualaca. Oni su gradjani drugog reda jer neće da budu gradjani pokorni.
Ako ima išta što može ujediniti nacionalne elite u BiH onda bi to bila pojava nekog multietničkog lidera! Oni su zajedno uvezivali zastave dok je trebalo rušiti, kakvo takvo ali multietničko društvo, i udružili bi se ponovo sutradan kad bi se pojavio neki lider koji bi zagovarao multikulturne i multietničke vrijednosti.
Znam za primjer da je SDS, za vrijeme rata, osigurao siguran izlazak iz Sarajeva jednom poznatom TV novinaru, prebacio ga na teritoriju Hrvatske iako je taj isti kantama prosipao mržnju protiv druga dva naroda. Čudno? Ne, posve normalno i logično da onima koji mrze odgovaraju mrzitelji. Mrzitelji stvaraju mrzitelje, oni bratski ruše multietničko društvo. Zato su oni dobrodošli, a ne osoba koja je pokucala na vrata redakcije radija Slobodna Evropa.
Reče mi kolegica da je jednom professor na sarajevskom sveučilištu, Zdravko Grebo, izrekao ovu lucidnu rečenicu: ¨Izgubili smo multietničnost onda kad smo postali nje svjesni!¨
Dakle, onda kad su nam počeli govoriti da smo različiti.