Balkan-i-ja

Dayton nije kriv

¨Danas je na sjednici vlade BiH usvojen izvještaj o usaglašavanju krivičnog zakona sa istoimenim zakonom Evropske unije. Time su stvoreni preduvjeti da se u procesu pridruživanja Bosne i Hercegovine evropskoj zajednici zatvori još jedno poglavlje.¨

Vijest koju ste pročitali dolazi iz budućnosti, iz godine 2015-e. Da li je moguće da ona stigne na 20-u godišnjicu dejtonskog sporazuma?

Slobodan Milosevic i Richard Holbrooke dolaza u vojnu bazu

Da je isto pitanje bilo postavljeno na desetu godišnjicu vjerujem da bi stvari izgledale optimističnije nego danas. Jer, perspektive su prije pet godina izgledale puno ljepše.

Osobno, ne bih krivio sporazum u Dejtonu za činjenicu da BiH korača sve sporije. To je bio mirovni sporazum koji je zaustavio rat i ne znam nikoga ko njemu nije radovao.

On je takav kakav je, rezultat je trenutnih okolnosti – i nekompetentnosti tadašnjeg voćstva Bošnjaka kako piše moj kolega Kemal Kurspahić, bolje pripreme na strani Beograda i Zagreba kao i pritiska iz SAD da se rat završi.

Ali, nije problem u sporazumu. On daje mogućnost da se BiH kreće ka naprijed. Problem je što daje i posve obrnutu mogućnost da se stvari kreću unazad. Danas je više je onih koju vuku nazad nego naprijed ali njih ne bih tražio samo na jednoj nego možda na četiri adrese:

U Banjaluci koja ne propušta priliku da razgradjuje BiH;
U Sarajevu koje je svojom nekompetentnošću Banjaluci udaljavalo druge od BiH;
U Beogradu koji uporno vodi dvostruku politiku prema BiH – priznaje suverenost BiH, ali podržava one koji je razgradjuju;
U Briselu čija je politika prema BiH, i ne samo BiH, nejasna i zbunjujuća.

To je rezultiralo situacijom koju je mudrije od mene opisao Ivan Lovrenović – jedan se entitet posve centralizirao, etnički očistio i vjerski unificirao, drugi je razjedinjen i decentraliziran, i ponovo pred financijskim kaosom.

Jedni sporazum tretiraju kao zamrznuti dokument koji se ne smije ni dirnuti, a kamoli mijenjati, drugi ga shvaćaju toliko široko da na osnovu njega mogu praviti ¨unitarnu¨ državu. Logično, kaže rukovodilac projekta ¨Dayton¨ na sveučilištu Taft u SAD, Bruce Hitchner za naš radio, rezultat je da sporazum iz Daytona nije nikada ni bio primjenjen!

Alija Izetbegovic

Ništa se u sporazumu ne može promijeniti bez suglasnosti i to je preduvjet koji bi u svakom razgovoru Sarajevo trebalo imati na umu.
Istovremeno, Banjaluka mora shvatiti da se ne može iz sporazuma uzimati samo ono što joj trenutno odgovara. Entitet RS postoji u sporazumu, ali samo u BiH!! Ne van nje. Banjaluka će to shvatiti onog trenutka kad joj to kaže Beograd .- kao što je to, davno već, rekao Zagreb hrvatskoj strani.

Nije, dakle, toliko teško nešto uraditi kad se hoće nešto uraditi. I ona vijest sa početka teksta bi tada mogla biti posve realna.

Ubij, pretuci, slomi

U posljednje dvije sedmice Rusija je (ponovo) bila suočena sa krvavim dogadjajima koji svjedoče kako se danas vlada u Rusiji.

4-og dana 11-og mjeseca, Konstatin Fetisov, iz moskovskog predgradja, čovjek koji je ukazivao na kriminal vezan uz namjeru da se kroz šumu Khimki gradi autoput, je pretučen bezbol palicom i još leži u komi.

Protesti protiv nasilja nad novinarima u Moskvi

5-og dana 11-og mjeseca, obitelj od 12 ljudi, uključujući i četvoro djece, je ubijena u selu Kushchyovskaya u regionu Krasnodar. Seljani su uplašeni i odbijaju da razgovaraju sa policijom. Razlog – šef lokalne mafije je ujedno i najjači biznismen u regionu i sva prethodna ubistva i ostale vrste kriminala su prošli nekažnjeno. Seljani se boje i mafije i policije.

6-og dana 11.og mjeseca novinar dnevnog lista Kommersant, Oleg Kashin je brutalno pretučen.

8-og dana 11-og mjeseca teško je pretučen u moskovskom predgradju Anatoly Adamchuk. Dva dana kasnije tužilac ga je optužio da je napadačima platio 33 dolara kako bi ga pretukli, a on postao slavan!?

10-og dana 11-og mjeseca je sud osudio novinara Mikhail Beketova radi klevete. Novinar je procjenio da iza mnogih napada na novinare stoji Vladimir Strelchenko, gradonačelnik Khimkija. Prije dvije godine, kada je Beketov medju prvima objavio planove gradnje autputa, grupa kriminalaca ga je napala, teško pretukla, ležao je u komi, jedna noga mu je amputirana, nekoliko prstiju odsječeni jer su bili zgnječeni.

U tom istom predgradju grupa kriminalaca otvoreno tuče i prijeti novinarima. Neko je naumio, naime, da kroz šumu gradi autput, bune se gradjani, stručnjaci, opozicija, ali se ništa ne mijenja. Desetine ljudi, medju njima i novinari su pretučeni ali do sada policija nije započela ni jednu jedinu istragu.

U poslednjih 5 godina u Rusiji je pretučeno ili ubijeno 350 novinara – više nego jedan tjedno. Ubijeno ih je 41! Gotovo jedan ubijeni novinar mjesečno. Samo jedan od 10 takvih slučajeva stigne do suda, a riješenih slučajeva od strane policije gotovo da i nema. Medju njima nisu rješeni ni slučajevi poznati u svijetu kao što je ubistvo Anne Politkovskaye, Igora Domnikova, Yuryja Shchekochikhina, Paula Klebnikova i drugih.

pravnik Sergei Magnitsky, jer su vlasti odbile da mu daju lijekove.

I gle čuda, baš uoči godišnjice, kada se sva svjetska štampa raspisala o ovom slučaju još jednom vlasti objavljuju ¨otkriće¨ da je Magnitsky ukrao ni manje ni više do 250 milijuna dolara!!

Čak i da je tako – zašto mu nisu dali lijekove? Vlast ne odgovara na to direktno, ali odgovara indirektno.

Svi oni koji su bili umiješani u ovaj slučaj su promovirani i odlikovani!!

Sergei Magnitsky u Moskvi 2006-e godine

16-og dana 11-og mjeseca je obilježena godišnjica nakon što je zatvoru umro

Da li je to Rusija koja se predstavlja svijetu kao odgovorna i demokratska država?