Balkan-i-ja

Sanader protiv Hrvatske

Mora da se Predsjednik Evropske komisije, Jose Manuel Barroso, "smrznuo" kad je primio pismo iz Zagreba, baš za vrijeme samita čelnika zemlaja G20 u Seulu. Jer, pismo je potpisao niko drugi do bivši premijer Hrvatske Ivo Sanader!

HRT je sinoć objavio da Sanader obaviještava Evropsku Uniju kako se protiv njega u Hrvatskoj vodi politički pogrom, kampanja ili nešto slično. Citata iz pisma još nema. Nema ni potvrde da je Barroso dobio pismo ali šef Delegacije Europske unije u Hrvatskoj Paul Vandoren je potvrdio da je pismo on primio, da je čuo da je isto pismo stiglo i na adresu Barrosa ali kako za vrijeme samita to pismo ¨baš nije bio prioritet¨ pa će se o njemu razgovarati kasnije.

Svako ima pravo da piše kome želi, pa i bivši premijer Ivo Sanader, ali on nije baš ¨svako.¨

Ivo Sanader

On je autoritarno i autoritativno vladao Hrvatskom dok je bio premijer. Dao je ostavku kada je to sam odlučio i za taj svoj postupak nije dao nikakvo obrazloženje. Bilo je to vrijeme kada je ekonomska kriza stigla na površinu i počela biti javni problem.

Nema nikakvog spora da je nivo korupcije koji je Hrvatska dostigla u njegovo vrijeme bila na do tada najvećem nivou, da su mnoge afere koje istražuje USKOK u Hrvatskoj u direktnoj ili indirektnoj vezi sa njim, da su istražni timovi do sada već ispitivali bivšeg premijera. Možda ima sumnje, ali je vjerojatno, da će tih pitanja biti još. Svi u Hrvatskoj očekuju da se na optuženičkoj klupi nadje i Ivo Sanader, ali se to do sada nije dogodilo.

Bivši se premijer vratio u Hrvatsku, vratio svoj ranije predat poslanički mandat i sada je pod imunitetom saborskog zastupnika.

Odmah nakon povratka u hrvatsku politiku počeo je sukob sa vladom, ministrima i HDZ-om. Dijeli lekcije i da prijeti. Ocijenio je da su njegovi nasljednici nesposobni. Pri tom je zaboravio da su sve to ljudi njegovog izbora, te da je ekonomsku krizu on dobrim dijelom proizveo sa politikom svoje vlade.

Kad jedan bivši premijer, koji sam ode sa dužnosti, za politički progon optužuje stranku čiji je on bio predsjednik i osobe u vladi koje je on birao – i još te optužbe šalje na adresu evropskih lidera tada je to postupak koji možda može pomoći Sanaderu da se izvuče od mogućih sudskih optužbi ali ne može pomoći državi u čiji se boljitak zaklinjao da se približi EU. Posve obrnuto. Sanader vraća Hrvatsku na Balkan.

Sanader ima svoje motive – vjerojatno su oni u tome da sačuva sebe od sudskih progona i sačuva stečeno. On po svoj prilici ima u rukama papire koji neke ljude drže u šaci, vjerojatno više zna o njihovim nego oni o njegovim ¨poslovima.¨ Njegove su veze sa evropskim liderima takodjer bolje.

On možda uspije u svojoj nakani, ne bih se osobno začudio. Možđa će neko iz Evrope nešto i prišapnuti premijerki Jadranki Kosor ne zato što voli Ivu Sanadera nego zato što i taj neko čuva sebe!

Tako se, možda, rečenica svih političara da ¨nitko ne može biti iznad zakona¨ pokaže istinitom – ali samo za one koje zakon može dohvatiti.

Gradjanima Hrvatske ostaje, osim užasavanja pred TV ekranima kad svaki dan vide kako se otkrivaju nove afere, da se sjete još jedne istine modernog doba.

Kad ukradeš kilogram mesa, ideš u zatvor, a kad pokradeš državu ideš - na pregovore.

MOJE Predsjedništvo BiH?

Pitao sam prošle godine jednog funkcionera u BiH čiji je predstavnik pa mi je odgovorio ko ga je izabrao. Logična odgovor ali me nije zadovoljio. Evo zašto.

Jučer su inaugurirani novi članovi Predsjedništva BiH. Izabrani su po postojećem zakonu, veliki procenat nevažećih listića je zaboravljen. Iako su izabrani od različite izborne baze oni nemaju obavezu samo prema toj bazi, iako je medju biračima dosta onih koji su bili protiv njih ne znači da oni predstavljaju samo one koju su ih zaokruživali na listama. Oni su članovi Predsjedništva BOSNE I HERCEGOVINE, a ne predstavnici tri dijela BiH!

Drugim riječima, da pojednostavim, to što sam ja zaokružio jednog kandidata, moje je pravo, kao birača, da i ostala dvojica budu MOJI predstavnici.

Nebojša Radmanović nema pravo da se mene odriče kao birača jer on ne odgovara samo gradjanima u RS nego svima gradjanima u BIH: Isto važi za Bakira Izetbegovića i Željka Komšića, oni nisu članovi predsjedništva samo onih u Federaciji nego i onih u RS.

Onaj funkcioner sa početka teksta se nije baš složio sa mnom kad sam mu iznosio istu tezu i tu počinje problem.

Nerzuk Ćurak, photo: Mirsda Poturović

¨Priroda našeg političkog poretka je takva da generira etničku distancu. Uprkos volji ljudi da uspostavljaju međunacionalne političke, kulturne i druge veze, priroda političkog poretka od njih zahtijeva daljnju proizvodnju etničke distance....Dokle god u Bosni i Hercegovini budemo imali takav politički sistem, on će proizvoditi kulture pamćenja koje će generirati novi kapital za buduće strašne etničke podjele.¨ - izjavio je nedavno u emisji ¨Most¨ radija Slobodna Evropa profesor sa Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Nerzuk Ćurak.

Da bi se stvari promijenile, ako članovi Predsjedništva to žele onda oni prije svega moraju svojim ponašanjem i svojim izjavama smanjivati, a ne produbljavati tu etničku distancu o kojo govori Nerzuk Ćurak.


Tako bi Bakir Izetbegović, naprimjer, morao prvo otići u Banjaluku i saslušati kakvi su interesi tih gradjana, Nebojša Radmanović bi morao, naprimjer u Zenicu, iz istog razloga. Željko Komšić bi možda morao prvo do zapadne Hercegovine da čuje zašto ga tamo ne vole te da vidi kako zastupati njihove interese.

Ako novi članovi Predsjedništva BiH prihvaćaju činjenicu da moraju biti i MOJI članovi predsjedništva, tada bi morali uvažavati i MOJE stavove. Ako uvažavaju i moje, odnosno, bilo čije, stavove tada bi bar malo promijenili svoju retoriku, bar malo smanjili etničku distancu i smanjili tenzije.

Etnička distanca nije, naime nešto nepromjenljivo, ona se smanjuje i povećava prema željama političkih lidera i medija koje oni kontroliraju.

¨Stalno se stvara negativna slika o tim narodima, neprekidno se plasiraju informacije koje ne dozvoljavaju da se etnička distanca smanji. To je potpuna logička inverzija - proizvodiš predrasude o Bošnjacima, pa onda tvrdiš da se sa njima ne može zajedno živeti.¨

Ako smijem dodati, učiniš sve što je moguće da spriječiš da BiH funkcionira, a onda pričaš kako BiH ne funkcionira!

Žarko Korać foto: Vesna Andjić

U već pomenutoj emisiji ¨Most¨ profesor sa beogradskog filozofskog fakulteta, Žarko Korać, kaže na tu temu:

Ima stotinu načina da se primjerima ta etnička distanca smanjuje. Nerzuk Ćurak predlaže da parlament BiH oda počast onim ljudima koji su spasili ljude druge nacionalnosti. U Izarelu tako dodjeljuju Povelju pravednika ljudima koji su spašavali Jevreje u Drugom svjetskom ratu.

Zašto novo Predsjedništvo BiH ne bi predložilo zakon o uvodjenju Povelje pravednika u BiH?

Zašto, naprimjer, ako se već dijelimo po nacijama, sistem izbora ne bi bio takav da iz RS niko ne može biti član Predsjedništva BiH ako ga ne podrži prosta većina u Federaciji ili jedna trećina? I obrnuto, naravno! Dijelom se to već dešava u Federaciji. Ako se želi, lako je naći instrumente kojima bi se spriječilo preglasavanje većinskog naroda.

Ili, da budemo još provokativniji. Ako neki narod, kad se već dijelimo po nacijama, ne želi da u Predsjedništvo BiH sjedi osoba A iz redova Bošnjaka, naprimjer, nego osoba B iz redova tih istih Bošnjaka zašto onda ta želja birača ne bi bila uslišena? Po kojoj to logici u Predsjedništvo može sjediti čovjek koga ne žele većine iz dva naroda?

Nije, naravno, problem u tome da li se to može nego da li se to hoće. Do sada se nije htjelo jer je veća etnička distanca način da se ostane na vlasti. Ako se ne želi ni ubuduće, ako članovi Predsjedništva BiH nemaju snage za takve postupke onda neka se bar - ne svadjaju.