Dostupni linkovi

Balkan-i-ja

Sorry! No content for 12 novembar/studeni. See content from before

Četvrtak, 11. novembar/studeni 2010.

MOJE Predsjedništvo BiH?

Novi članovi Predsjedništva BiH
Novi članovi Predsjedništva BiH

MOJE Predsjedništvo BiH?

Pitao sam prošle godine jednog funkcionera u BiH čiji je predstavnik pa mi je odgovorio ko ga je izabrao. Logična odgovor ali me nije zadovoljio. Evo zašto.

Jučer su inaugurirani novi članovi Predsjedništva BiH. Izabrani su po postojećem zakonu, veliki procenat nevažećih listića je zaboravljen. Iako su izabrani od različite izborne baze oni nemaju obavezu samo prema toj bazi, iako je medju biračima dosta onih koji su bili protiv njih ne znači da oni predstavljaju samo one koju su ih zaokruživali na listama. Oni su članovi Predsjedništva BOSNE I HERCEGOVINE, a ne predstavnici tri dijela BiH!

Drugim riječima, da pojednostavim, to što sam ja zaokružio jednog kandidata, moje je pravo, kao birača, da i ostala dvojica budu MOJI predstavnici.

Nebojša Radmanović nema pravo da se mene odriče kao birača jer on ne odgovara samo gradjanima u RS nego svima gradjanima u BIH: Isto važi za Bakira Izetbegovića i Željka Komšića, oni nisu članovi predsjedništva samo onih u Federaciji nego i onih u RS.

Onaj funkcioner sa početka teksta se nije baš složio sa mnom kad sam mu iznosio istu tezu i tu počinje problem.

Nerzuk Ćurak, photo: Mirsda Poturović

¨Priroda našeg političkog poretka je takva da generira etničku distancu. Uprkos volji ljudi da uspostavljaju međunacionalne političke, kulturne i druge veze, priroda političkog poretka od njih zahtijeva daljnju proizvodnju etničke distance....Dokle god u Bosni i Hercegovini budemo imali takav politički sistem, on će proizvoditi kulture pamćenja koje će generirati novi kapital za buduće strašne etničke podjele.¨ - izjavio je nedavno u emisji ¨Most¨ radija Slobodna Evropa profesor sa Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Nerzuk Ćurak.

Da bi se stvari promijenile, ako članovi Predsjedništva to žele onda oni prije svega moraju svojim ponašanjem i svojim izjavama smanjivati, a ne produbljavati tu etničku distancu o kojo govori Nerzuk Ćurak.


Tako bi Bakir Izetbegović, naprimjer, morao prvo otići u Banjaluku i saslušati kakvi su interesi tih gradjana, Nebojša Radmanović bi morao, naprimjer u Zenicu, iz istog razloga. Željko Komšić bi možda morao prvo do zapadne Hercegovine da čuje zašto ga tamo ne vole te da vidi kako zastupati njihove interese.

Ako novi članovi Predsjedništva BiH prihvaćaju činjenicu da moraju biti i MOJI članovi predsjedništva, tada bi morali uvažavati i MOJE stavove. Ako uvažavaju i moje, odnosno, bilo čije, stavove tada bi bar malo promijenili svoju retoriku, bar malo smanjili etničku distancu i smanjili tenzije.

Etnička distanca nije, naime nešto nepromjenljivo, ona se smanjuje i povećava prema željama političkih lidera i medija koje oni kontroliraju.

¨Stalno se stvara negativna slika o tim narodima, neprekidno se plasiraju informacije koje ne dozvoljavaju da se etnička distanca smanji. To je potpuna logička inverzija - proizvodiš predrasude o Bošnjacima, pa onda tvrdiš da se sa njima ne može zajedno živeti.¨

Ako smijem dodati, učiniš sve što je moguće da spriječiš da BiH funkcionira, a onda pričaš kako BiH ne funkcionira!

Žarko Korać foto: Vesna Andjić

U već pomenutoj emisiji ¨Most¨ profesor sa beogradskog filozofskog fakulteta, Žarko Korać, kaže na tu temu:

Ima stotinu načina da se primjerima ta etnička distanca smanjuje. Nerzuk Ćurak predlaže da parlament BiH oda počast onim ljudima koji su spasili ljude druge nacionalnosti. U Izarelu tako dodjeljuju Povelju pravednika ljudima koji su spašavali Jevreje u Drugom svjetskom ratu.

Zašto novo Predsjedništvo BiH ne bi predložilo zakon o uvodjenju Povelje pravednika u BiH?

Zašto, naprimjer, ako se već dijelimo po nacijama, sistem izbora ne bi bio takav da iz RS niko ne može biti član Predsjedništva BiH ako ga ne podrži prosta većina u Federaciji ili jedna trećina? I obrnuto, naravno! Dijelom se to već dešava u Federaciji. Ako se želi, lako je naći instrumente kojima bi se spriječilo preglasavanje većinskog naroda.

Ili, da budemo još provokativniji. Ako neki narod, kad se već dijelimo po nacijama, ne želi da u Predsjedništvo BiH sjedi osoba A iz redova Bošnjaka, naprimjer, nego osoba B iz redova tih istih Bošnjaka zašto onda ta želja birača ne bi bila uslišena? Po kojoj to logici u Predsjedništvo može sjediti čovjek koga ne žele većine iz dva naroda?

Nije, naravno, problem u tome da li se to može nego da li se to hoće. Do sada se nije htjelo jer je veća etnička distanca način da se ostane na vlasti. Ako se ne želi ni ubuduće, ako članovi Predsjedništva BiH nemaju snage za takve postupke onda neka se bar - ne svadjaju.

Gradjanin pokorni ili gradjanin drugog reda

Negdje pred rat TV Sarajevo je otvorila svoja vrata preizbornim propagandnim porukama političkih stranaka. Jedna od reklama je bila ona SDS-a koja je glasila otprilike ovako: ako hoćete da se podijelimo živjećete ovako (slijede kadrovi poznate američke TV serije ¨Dinastija¨ gdje sve vrvi od bogatstva), a ako nećete, živjećete ovako (slijede kadrovi bijede u nekoj afričkoj državi).

Nije, naravno, jedino SDS obećavao bolji život pa se mi bogme podijelismo, ali ¨Dinastije¨ ni od korova.

Sa koncerta ¨Zajedno za život¨


Prošli se tjedan radiju Slobodna Evropa obratila jedna osoba čije je ime visoko na spisku mudrih u bivšoj Jugoslaviji, autor(ica) nekoliko knjiga, mnogih eseja, osoba visokih moralnih kvaliteta. Pitala je može li se na našim internet stranicama javiti sa nekim tekstom jer – nema od čega da živi. ¨Ja sam "slobodan" čovjek, što znači slobodan i od ikakvih primanja¨! - reče.

Nemam ovlašćenja da objavim ime ali me ova priča užasnula. Zar zaista društvo koje nam u BiH grade etničke elite ne mari za ljude koji nadilaze etničke podjele u tolikoj mjeri da moraju moliti za pomoć? Zar su zaista te elite zadovoljne gradjanima pokornim pa se lako odriču umova pretvarajući ih u gradjane drugog reda?


Odgovor je, nažalost, potvrdan. Da, baš ih briga! Izbor i jeste baš takav. Ili postaješ dio tvog naciona, slušaš svog vodju, postaješ dakle gradjanin pokorni, ako nećeš svi će te se odreći, a najviše ¨tvoji¨! Ne možeš biti u upravnim odborima, tvojim novinama moćni ne plaćaju reklame, nemaš šanse biti izabran - ti zvanično i ne postojiš. Tebe pljuju profesionalni Bošnjaci, Hrvati i Srbi. Ti si gradjanin drugog reda.

To jednonacionalno jednoumlje, na koje pristaju i borci sa mizernim nadoknadama, i sindikati čiji članovi nemaju posla i mladi kojima je jedini cilj da odu vani i sudije koje ne smiju da sude i mediji koji ne smiju da čačkaju po bogatstvu onih koji im daju reklame i svi oni rodjaci koji primaju pomoć od djece iz inozemstva - to je jednoumlje i srušilo multietničko duštvo.

Najveća država-stradalnica u ratu je bila baš ona koja je bila posve izmiješana - Bosna i Hercegovina. Na spisku gradova-stradalnika najrazrušeniji su bili oni gradovi koji su bili po definiciji multietnički – Vukovar, Sarajevo, Mostar. Uoči rata najveći su neprijatelji bili oni koji su uspjevali da prebrode nacionalne podjele, a kad se stvari dovedu do kraja, do nivoa pojedinca, najveći su stradalnici oni koji koji se izdižu iznad tih nacionalnih podjela, jer njih niko ne treba.

Prosječni pripadnici stranaka kojima je poslušnost osnovna tačka odrednica nego nacija u koju se kunu cijenjeniji su od vrhunskih intelektualaca. Oni su gradjani drugog reda jer neće da budu gradjani pokorni.

Ako ima išta što može ujediniti nacionalne elite u BiH onda bi to bila pojava nekog multietničkog lidera! Oni su zajedno uvezivali zastave dok je trebalo rušiti, kakvo takvo ali multietničko društvo, i udružili bi se ponovo sutradan kad bi se pojavio neki lider koji bi zagovarao multikulturne i multietničke vrijednosti.

Znam za primjer da je SDS, za vrijeme rata, osigurao siguran izlazak iz Sarajeva jednom poznatom TV novinaru, prebacio ga na teritoriju Hrvatske iako je taj isti kantama prosipao mržnju protiv druga dva naroda. Čudno? Ne, posve normalno i logično da onima koji mrze odgovaraju mrzitelji. Mrzitelji stvaraju mrzitelje, oni bratski ruše multietničko društvo. Zato su oni dobrodošli, a ne osoba koja je pokucala na vrata redakcije radija Slobodna Evropa.

Reče mi kolegica da je jednom professor na sarajevskom sveučilištu, Zdravko Grebo, izrekao ovu lucidnu rečenicu: ¨Izgubili smo multietničnost onda kad smo postali nje svjesni!¨

Dakle, onda kad su nam počeli govoriti da smo različiti.

Učitajte više sadržaja...

XS
SM
MD
LG