Tri emisije na tri televizije
Pregledao sam u zadnja tri dana tri TV emisije o BiH napravljene u tri televizijska studija – dva bosanskohercegovačka (u Sarajevu i Banjaluci) te onom u Zagrebu. Sve emitirane u ponedjeljak 16 maja ili svibnja.
I na sve tri sam vidio – malo medija a puno propaganda. Više puta ostao sam šokiran onim što moje kolege novinari govore ili na što ne reagiraju.
Tri priče na tri televizijske stanice glase ovako:
Emisija ¨60 minuta¨ Federalne televizije u Sarajevu. Evo rečenica i konstatacija koje je izgovorio autor emisije: “Poniženi Dodik”, “Žao nam je Milorada Dodika. Nismo navikli da ga gledamo ovako zabrinutog, utuèenog i poniženog! Gdje je samo nestala ona njegova sila? Gdje se izgubio onaj poznati laktaški bezobrazluk? Kamo je odlepršala ona Dodikova primitivna nadmenost?...Očigledno je da je samo jedna prijetnja smjenom Dodika, verbalnog divljaka preobrazila u uplašenog dječaka!...Jadni naš Mile!¨, “Uzaludan je bio trud Miroslava Lajčaka da pomogne svom laktaškom financijeru dok je kao Visoki predstavnik radio u BiH.”
Sa profesionalnog, novinarskog, stajališta je posve NEPRIHVATLJIVO javno nazivati bilo koga ¨poniženim¨, ¨bezobraznim¨, ¨nadmenim¨, ¨divljakom¨. Potpuno je NEPRIHVATLJIVO na ekranu izražavati podsmijeh i ponižavati bilo koga. Potpuno je NEPRIHVATLJIVO javno tvrditi da je Dodik financirao Miroslava Lajčaka bez iznošenja dokaza.
Niti u studiju, niti u izvještaju ni jedna riječ o tome šta se misli u Banjaluci na temu odustajanja od referenduma.
Jedina posljedice ove emisije je proizvodjenje mržnje.
Bojim se da je voditelj emisije otišao daleko od novinarstva (što god se danas pod tim podrazumijevalo). To više i nije novinarstvo, to je jedna politika i to – loša.
¨Pressing¨ je naziv emisije koju je emitirala TV RS. Tokom 80 minuta razgovora ni jedna jedina riječ o tome šta misli Sarajevo, niti je iko obrazložio bilo kakav argument ili stav Visokog predstavnika. Gosti su iz Banjaluke i Beograda. Iz Sarajeva – nikog. Iz ureda Viskog predstavnika – niko. Tokom čitave emisije hvaljen je Milorad Dodik kako je donio prave državnièke odluke. Evo nekoliko citata: “Po prvi puta dolazi neko iz EU i hvali institucije RS i njihovu orijentaciju”, “Evropska unija ima puno razumjevanja za nase stavove i naša pitanja!¨, “Republika Srpska je od EU shvaćena kao partner, EU je prvi put dala prednost institucijama RS u odnosu na OHR! Sve do sada je OHR, imao apsolutnu podršku EU, SAD-a. Ovaj put to nije imao!”, “Godinama niko nije želio da se čuje stav RS i da nam bude partner, ovo je prvi put. I zato je to naša pobjeda!”, ¨Državnicka odluka Dodika. Ponosni smo na državničke odluke predsjednika”, “Lady Eshton je marginizirala OHR svojim dolaskom!”
Kad slušaš samo ovu emisiju ispada da je Milorad Dodik izvojevao veliku pobjedu protiv SAD, Visokog predstavnika, mnogih zemalja Evropske unije, te da je Visoki predstavnik potpuno marginaliziran.
To sa osnovnim principom novinarske profesije, da se čuje uvijek i druga strana, nema dodirnih tačaka. U BiH, koja vrvi od podjela i svadja, takva televizijska emisija, isto kao i ona Federalne TV, samo doliva ulje na vatru, služi strukturama na vlasti i nije u interesu gledalaca bez obzira koje oni nacionalnosti bili.
“Strani mediji kazu da je RS po prvi put odigrala jedan dobar potez!” – kaže sugovornik u emisiji u Banjaluci. Ali niko ne postavlja pitanje ko je onda donosio sve one prethodne loše poteze, a istovremeno se hvali “drzavnička” politika Milorada Dodika! Ko je uostalom raspisao referendum, ne htijući dijalog i ko je odustao od tog referenduma jer mu je ponudjen dijalog!!?
Na TV RS Dodik je nazivan velikim državnikom, u na programu Federalne TV je njegova odluka proglašena kapitulacijom. U Banjaluci su u programu emitirali samo predstavnika Rusije sa sjednice Savjeta sigurnosti, u Sarajevu samo SAD i Englesku. Niti je u Sarajevu bilo ikoga ko bi obraložio stav Milorada Dodika, niti je u Banjaluci bio neko ko bi njegovo odustajanje od referenduma smatrao kapitulacijom.
Onda sam pogledao treću emisiju posvećenu dogadjajima u BiH, onu HRT-a, zove se ¨Puls Hrvatske¨. U studiju gosti različitih mišljenja, na liniji Banjaluka i Sarajevo. Hvala bogu, pomislih, evo se neko konačno drži profesije.
Ali, …ALI.
Hrvatske stranke koje su ušle u koaliciju sa SDP-om BiH su nazvane ¨smokvinim listom¨, ¨SDP bošnjačkim glasovima bira podobne Srbe i Hrvate¨. Na tvrdnju Dr. Ive Banca da je položaj Hrvata u BiH posljedica loše politike HDZ-a BiH koji je 20 godina na vlasti, Božo Ljubić odgovara da Banac ¨mrzi Hrvate¨!? Drugi učesnik optužuje Banca da je on ¨bošnjački lobista¨, u emisiji se tvrdi da BiH “nikad nije imala status samostalne države koja bi bila rezultat unutrašnjeg dogovora¨, ¨uvijek je bila nametnuta, sponzoriran izvana i kao takva opstajala,¨ ¨SDP je većinska Bošnjaèka stranka¨, ¨Zlatko Lagumžija je glavni sekundant razbijanju BIH¨ i tako dalje.
Svako ima pravo da izrekne svoj stav i da ga obrazlaže ali je osnova moje profesije, da se napadnutom da pravo da se brani. Zlatko Lagumdžija, niti iko iz njegovog kruga, nije dobio priliku da se suprostavi. Etikete ko koga mrzi i ko je čiji lobista ne smiju proći bez voditeljske opaske i opomene iako je, eto bar Ivo banac bio prisutan, jer ako je nema, nema ni dijaloga, ostaje samo svadja i to se u ovoj emisiji i dogodilo.
A sve su tri televizijske stanice javne i, trebale bi služiti interesu istine i interesu SVIH gradjana. Ono što sam vidio u ove tri emisije je jedan od bitnih razloga zašto gradjani u BiH i dalje, više ili manje, slijepo slijede one koji ih već 20 godina vuku za nos. Njima se sa TV ekrana stalno servira poluistina ili laž. Svaki dan, svakog sata i svakog minuta. I ljudi koji plasiraju te la\i svakog dana dijele krivicu za one silne žrtve od kojih su tek neke na spomeniku sa fotografije kojom otvaram ovaj blog.
Čim neko pokuša da pobjegne od te laži i iznese drugačiji stav on je odmah – neprijatelj.
Tužan dan za moju profesiju ovaj ponedjeljak. Nažalost, nije jedini!
