Bahatost u svijetu interesa
Prvi čovjek Medjunarodnog monetarnog fonda, Dominique Strauss-Kahn, uhapšen je u New Yorku pod optužbom za seksualni napad, pokušaj silovanja i protuzakonito zatočenje 32-godišnje sobarice u hotelu Sofitelu na Times Squareu. Policija je saopćila da je iz hotelske sobe prikupila DNK dokaze, da je napadnuta sobarica prepoznala prvog čovjeka MMF-a. Izašao je gol iz kupatila i navalio na sobaricu, odveo je u sobu. Ona mu je izmakla, ali je je on sustigao u hodniku i odveo u kupatilo. Ona je potom pobjegla. Svjestan svoje gluposti na brzinu je napustio hotel, ostavio u sobi dosta osobnih stvari i namjeravao letiti za Pariz. Tu ga je sačekala policija, 10 minuta prije polijetanja.
To su, dakle, činjenice. Sud će donijeti odluku da li su one valjane i da li će se Dominique Strauss-Kahn suočiti sa zatvorskom kaznom. Njegova supruga, politički prijatelji sada tvrde da je njemu sve namješteno, da su uzroci političke prirode i slično. Dokaza za te tvrdnje nema.
Hapsenje direktora MMF-aTo nije prvi put da se gospodin Strauss-Kahn našao usred seksualnog skandala.
U 2007-oj godini, ubrzo nakon što je preuzeo posao u MMF-u, ubjedio je jednu damu, zaposlenu takodjer u istoj organizaciji na seksualni odnos. Dama je informirala muža, a ovaj stvar prijavio pa je gospodin Strauss-Kahn dobio – opomenu.
Ali, kako čovjek koji odsjeda u hotelskim sobama gdje se za jednu noć plaća 3000 dolara, kao u ovom primjeru, može sebi dozvoliti takvu glupost? Pa seks nikad nije bio jeftiniji kao u ovom XXI stoljeću!
Ili, još gore, kako to da Medjunarodni monetarni fond, institucija koja žestoko pritiska razne zemlje na strogu štednju, na rigorozno poslovanje u cilja izlaska iz kriza, svojim čelnicima – i ne samo njima – plaća spavanje u najskupljim hotelskim sobama? Po podacima sa kojima naš radio raspolaže uposlenici MMF-a su oslobodjeni plaćanja poreza, oni lete avionima u business klasi, dok im šefovi lete u prvoj avionskoj klasi i slično.
Generalna skupstina UN-aI kakve to veze ima sa Balkanom, o čemu bi ovaj blog trebao biti? Imam na umu dvije stvari.
Prva je ona o medjunarodnim institucijama. Medjunarodne institucije su se u tolikoj mjeri pretvorile u tijela kojima malo ko vjeruje, njihov kredibilitet je rastegnut do krajnjih granica i mnoge od tih institucija ga više i nemaju.
UN su već odavno bez političkih efekata, blokirana raznim interesima i nesposobna da preduzme bilo kakve ozbiljnije korake. UN služi kao politički kišobran za odluke koje neko drugi donese. Jedan od najgorih primjera je bilo proglašavanje Srebrenice i Žepe zaštićemim zonama i onda njihovo prepuštanje snagama Ratka Mladića.
OSCE već odavno nema utjecaj koji je nekada imao, Medjunarodni krivični sud ima nadležnost za sve zemlje osim SAD, Evropska unija, ekonomski gigant i politički patuljak, ćutke prelazi preko ruske okupacije teritorija Gruzije, SAD napadnu Irak motivirani lažnim argumentima….sve se zapetljalo u neke interese, sve se odlučuje na osnovu toga kako kome odgovara. Principi se mijenjaju kao odijela, kroje i prekrajaju.
Odjednom je postalo normalno za političare uzimati proviziju i za druge političare da je daju, primaju se na poklon skupocjeni satovi, slike i to je odjednom postalo moralno.
Druga stvar što mi pada na pamet je bahatost kojom se mnogi svjetski, a bogme i domaći političari diče. Ivo Sanader je tipičan primjer. Iz njegove je kuće odneseno 300 umjetničkih djela, policija kaže iz sobe koja je bila prikrivena, mediji izvještavaju o brojnim aferama u kojima je on bio uključen. Bahatost je osobenost i riječnika Milorada Dodika o čemu sam odavno već navodio primjere.
Air France Airbus A-330Jutros se na temu bahatosti pojavio još jedan detalj iz afere Dominique Strauss-Kahn – naime imao je dogovor, piše London Times, sa kompanijom Air France, da čim se pojavi ima prioritet, bez obzira imao kartu ili ne, i odmah dobija mjesto i ulazi u avion. To što će možda neko ko je kupio kartu na vrijeme izgubiti mjesto – nije važno. Dominique Strauss-Kahn ima prioritet.
Sad će početi telefonski pozivi, tražiće se način da se Dominique Strauss-Kahn spasi, počeće se vrtiti novac i obećanja. Možda će i sobarica iz onog hotela, uz šuštavu molbu, odustati od prijave.
Pa Dominique može mirno doma, pa na posao u MMF, pa će onda pričati o principima, pravdi i štednji.
Prvi čovjek Medjunarodnog monetarnog fonda, Dominique Strauss-Kahn, uhapšen je u New Yorku pod optužbom za seksualni napad, pokušaj silovanja i protuzakonito zatočenje 32-godišnje sobarice u hotelu Sofitelu na Times Squareu. Policija je saopćila da je iz hotelske sobe prikupila DNK dokaze, da je napadnuta sobarica prepoznala prvog čovjeka MMF-a. Izašao je gol iz kupatila i navalio na sobaricu, odveo je u sobu. Ona mu je izmakla, ali je je on sustigao u hodniku i odveo u kupatilo. Ona je potom pobjegla. Svjestan svoje gluposti na brzinu je napustio hotel, ostavio u sobi dosta osobnih stvari i namjeravao letiti za Pariz. Tu ga je sačekala policija, 10 minuta prije polijetanja.
To su, dakle, činjenice. Sud će donijeti odluku da li su one valjane i da li će se Dominique Strauss-Kahn suočiti sa zatvorskom kaznom. Njegova supruga, politički prijatelji sada tvrde da je njemu sve namješteno, da su uzroci političke prirode i slično. Dokaza za te tvrdnje nema.
U 2007-oj godini, ubrzo nakon što je preuzeo posao u MMF-u, ubjedio je jednu damu, zaposlenu takodjer u istoj organizaciji na seksualni odnos. Dama je informirala muža, a ovaj stvar prijavio pa je gospodin Strauss-Kahn dobio – opomenu.
Ali, kako čovjek koji odsjeda u hotelskim sobama gdje se za jednu noć plaća 3000 dolara, kao u ovom primjeru, može sebi dozvoliti takvu glupost? Pa seks nikad nije bio jeftiniji kao u ovom XXI stoljeću!
Ili, još gore, kako to da Medjunarodni monetarni fond, institucija koja žestoko pritiska razne zemlje na strogu štednju, na rigorozno poslovanje u cilja izlaska iz kriza, svojim čelnicima – i ne samo njima – plaća spavanje u najskupljim hotelskim sobama? Po podacima sa kojima naš radio raspolaže uposlenici MMF-a su oslobodjeni plaćanja poreza, oni lete avionima u business klasi, dok im šefovi lete u prvoj avionskoj klasi i slično.
Prva je ona o medjunarodnim institucijama. Medjunarodne institucije su se u tolikoj mjeri pretvorile u tijela kojima malo ko vjeruje, njihov kredibilitet je rastegnut do krajnjih granica i mnoge od tih institucija ga više i nemaju.
UN su već odavno bez političkih efekata, blokirana raznim interesima i nesposobna da preduzme bilo kakve ozbiljnije korake. UN služi kao politički kišobran za odluke koje neko drugi donese. Jedan od najgorih primjera je bilo proglašavanje Srebrenice i Žepe zaštićemim zonama i onda njihovo prepuštanje snagama Ratka Mladića.
OSCE već odavno nema utjecaj koji je nekada imao, Medjunarodni krivični sud ima nadležnost za sve zemlje osim SAD, Evropska unija, ekonomski gigant i politički patuljak, ćutke prelazi preko ruske okupacije teritorija Gruzije, SAD napadnu Irak motivirani lažnim argumentima….sve se zapetljalo u neke interese, sve se odlučuje na osnovu toga kako kome odgovara. Principi se mijenjaju kao odijela, kroje i prekrajaju.
Odjednom je postalo normalno za političare uzimati proviziju i za druge političare da je daju, primaju se na poklon skupocjeni satovi, slike i to je odjednom postalo moralno.
Druga stvar što mi pada na pamet je bahatost kojom se mnogi svjetski, a bogme i domaći političari diče. Ivo Sanader je tipičan primjer. Iz njegove je kuće odneseno 300 umjetničkih djela, policija kaže iz sobe koja je bila prikrivena, mediji izvještavaju o brojnim aferama u kojima je on bio uključen. Bahatost je osobenost i riječnika Milorada Dodika o čemu sam odavno već navodio primjere.
Sad će početi telefonski pozivi, tražiće se način da se Dominique Strauss-Kahn spasi, počeće se vrtiti novac i obećanja. Možda će i sobarica iz onog hotela, uz šuštavu molbu, odustati od prijave.
Pa Dominique može mirno doma, pa na posao u MMF, pa će onda pričati o principima, pravdi i štednji.