Dostupni linkovi

Balkan-i-ja

Sorry! No content for 3 maj/svibanj. See content from before

Srijeda/sreda, 27. april/travanj 2011.

SDP protiv SDP-a

Zlatko Lagumdžija, SDP BiH
Zlatko Lagumdžija, SDP BiH

SDP PROTIV SDP-a

SDP je stranka koja se svojim programom i svojim izjavama uglavnom uspješno uzdiže iznad dominacije nacije kao mjeri svega postojećeg. Osobno, nemam ništa protiv toga, dapače. Ali izdizati se iznad nacionalnog interesa kao mjere svega ne bi trebalo značiti ignorirati bilo čiji nacionalni interes. Naime, problem nastaje kad jedna stranka u tolikoj mjeri ignorira to nacionalno da praktički marginalizira nečiji nacionalni interes. Tada ono što se na početku zvalo gradjanska opcija postaje simbol za dominaciju.

Lideri Hrvatskog narodnog Sabora u Mostaru, 19-04-2011

To se upravo dogodilo SDP-u. Nacionalni interes Hrvata je posve zanemaren, legitimno izabrani predstavnici tog naroda nemaju utjecaja, ponašanje njenog njenog lidera i stranke se doživljavaju kao politilko nasilje.

Hrvati se, njaprimjer, danas u BiH osjećaju obespravljenijima nego prije 10 godina i za to imaju dosta argumenata - od nadglasavanja do njihovog sve manjeg broja u državnim institucijama i poduzećima, od laganog nestajanja hrvatskog jezika u medijima do sve manje škola gdje se hrvatski koristi, da o izbjeglim Hrvatima iz drugog BiH entiteta i ne govorim.

Posve mi je nejasno kako i zašto SDP i njegov lider Zlatko Lagumdžija uspijevaju da izolirajju predstavnike onih koji legitimno predstavljaju jedan konstitutivni narod u BiH. Nisam baš siguran da se ranije dogodilo da toliko različitih političkih opcija i različitih vjerskih lidera upozoravaju da je položaj Hrvata u BiH neprihvatljiv. Ne radi se samo o podršci HDZ-a Hrvatske, nego i o podršci koja stiže iz SDP-a Hrvatske pa i od lidera koji su oduvijek bili kritični prema HDZ-u BiH (Vesna Pusić, naprimjer). Iz BiH takva upozorenja stižu ne samo iz SNSD-a nego i od SDA pa i samog reisa. SDP ima legalno pravo da formira vlast bez HDZ-a ali ta vlast će teško moci biti legitimna i prihvaćena od strane svih, pogotovu ne od strane BiH Hrvata.

Željko Komšić,član Predsjedništva BiH

Željko Komšić, član Predsjedništva BiH, koga u zapadnoj Hercegovini ne prihvaćaju kao svog predstavnika nije iskoristio svoj prvi mandat da nešto promijeni u tome. U Hercegovini mi kažu da nije ni pokušao. Nema znakova da će nešto promijeniti u drugom. On kao da prihvaća činjenicu da mu tamošnji Hrvati ne vjeruju i ne čini nešto da bude predstavnik onih u čije je ime izabran.

SDP, je donedavno imao uporišta u zapadnoj Hercegovini. U Grudama, Ljubučkom, Čitluku je SDP čak imao svoje izabrane izaslanike. Danas, SDP je posve nestao sa političke scene u zapadnoj Hercegovini i glasači su se okrenuli HDZ-u i SDP je već sada veliki gubitnik.

Ako SDP, naprimjer, kaže, da im je interes stabilna i funkcionalna BiH, a osobno u to vjerujem, onda je jasno da SDP ne može nametati politiku sile niti time što član Predsjedništva BiH Željko Komšić ne mari što ga velika većina Hrvata ne prihvaća, niti time što Zlatko Lagumdžija eliminira izabrane predstavnike Hrvata pa sklapa savez sa minornim strankama koje imaju hrvatski predznak. Obojica naime iz kruga svoje podrške time izbacuju većinu jednog naroda. Tako njihov izbor i njihova politika iako legalna postaje nelegitimna.

Ako, dakle, gradjani BiH hrvatske nacionalnosti glasaju za jednu stranku, a Lagumdžija sklapa sporazume sa drugom, ako su gradjani BiH srpske nacionalnosti ionako većinski opredjeljeni za SNSD tada se SDP ne treba čuditi što dobija epitet – bošnjačke stranke. Jer, iako ona to nije i ne želi to biti – u praksi sama sebe demantira. SDP iz proklamacija ratuje protiv SDP-a iz prakse.

Tako SDP i njen lider Zlatko Lagumdžija, posve zanemarujući nacionalne interese, postaju stranka pozicionirana da štiti samo jedan nacionalni interes i teško da se u današnjoj BiH to može pravdati politikom koja ima gradjansko kao svoju orijentaciju. Konačno, biti gradjanska stranka ne znači ne poštivati nacionalne interese!

Ovo nije prvi put da je SDP došao na vlast. Prvi put se to dogodilo prije desetak godina kada je Lagumdžija i SDP tako dobro obavljao svoj posao da je – izgubio izbore. Kako je početak obnašanja sadašnje vlasti lošiji od početka prije desetak godina pa bojim da i rezultat biti samo – gori!

Čiji dug plaćaju generali?



Nije baš lako pisati ovakav blog, pogotovu što se piše o događanjima na Balkanu gdje se svaki čas dešavaju stvari koje bi se u jednom blogu "morale" naći. Trenutno se nalazim u SAD pa bih lako mogao izbjeći napisati par riječi o presudi generalima Hrvatske. Ali, nemam na to pravo. Zato, uz sav rizik da nisam baš sve dobro propratio, evo nekoliko opaski.

ODLAZAK SRBA IZ HRVATSKE: Ja nemam nikakve dileme ni oko toga da je Hrvatska akcijom "Oluja" oslobađala svoje teritorije, da je ta akcija bila i ostala legitimna i to ne može niko promijeniti. Ali, također, nemam dileme da je odlazak građana Hrvatske koji su srpske nacionalnosti bio priželjkivana varijanta tadašnje hrvatske politike, kao što nemam puno dilema da je ta politika učinila dosta toga da do tog odlaska dođe. U tome "učinila dosta" je bilo i zločina o kojima je dosta pisao i hrvatski tisak. Dakle, zločina je bilo i mnogi su od njih bili organizirani. Nemam također ni puno dilema oko toga da je odlazak Srba iz Hrvatske bio organiziran i od strane tadašnjih lokalnih vlasti u Kninu, pod patronatom Beograda. Srbija svojom politikom nije tim građanima ni ostavila bilo kakvu drugu šansu nego - odlazak. Nemam također ni dilema da je Beograd tada hladno ostavio građane Hrvatske srpske nacionalnosti na cjedilu. Ali, to ne oslobađa odgovornosti pojedince u Hrvatskoj, pa ni generale hrvatske vojske.

HAŠKI SUD: Ne može se, kao što se sada dešava u Hrvatskoj, sud u Hagu definirati kao nepravedan, kao politički, ili kao zavjera protiv Hrvatske u slučaju najnovije presude hrvatskim generalima, a samo tek prije tjedan ili dva, izraziti zadovoljstvo što je podignuta optužba protiv generala Vasiljevića. Dakle, sud se ili prihvata ili ne prihvata i to važi za svaki pojedinačan slučaj. Hrvatska je taj sud prihvatila kao i sve druge zemlje u regionu. Nisu, uostalom, imale ni izbora. Presuda generalima se može dovoditi u pitanje pred tim samim sudom. To će Hrvatska i uraditi. I najobičnijem promatraču se javljaju dileme oko suda kad čovjek poredi neke presude. Kako političar koji je bio politički odgovoran, nije odgovarao za zločinački poduhvat, a to se stavlja na teret generalima? Može li neko biti kriv što zločin nije spriječio (Gotovina) a da niko nije kriv što je stvarao preduvjete, izdavao političke direktive pa i naređenja da se nakon "Oluje" zapale kuće i učini sve da građani srpske nacionalnosti napuste Hrvatsku? Neki od onih koji su bili aktivni na političkoj sceni Hrvatske i koji su također možda znali ali nisu spriječili (kao i Gotovina) su i dan danas u politici, također vrlo utjecajni.

NOVINARI: Ako mi baš sve stvari nisu jasne iz prethodna dva paragrafa jedna jeste - ona o mojoj profesiji. Novinari se na prostoru bivše Jugoslavije, ovaj put u Hrvatskoj, ponašaju kao domoljubi, a ne kao novinari. To se zove - patriotsko novinarstvo. Oni su tako, poslušno slijedeći politiku, stvarali atmosferu kako su generali hravstke vojske nevini. Glasovi koji su ukazivali i na moguću krivicu su bili posve rijetki. I dan danas, kada se izvještava o presudi haškog suda ima novinara koji na televiziji potpuno podliježu PRIVATNIM emocijama pretvarajući ih u JAVNO RASPOLOŽENJE. izvještavajući sa događaja, ima onih koji podstiču proteste i tako dalje. Niko da napiše za koje je to "progone, deportacije, pljačke, bezobzirna razaranja, ubojstva, nečovječna djela i okrutno postupanje" sud mislio kad je donio presudu koju je donio. Nije čak ni bitno da li se novinar sa tim slaže ili ne, ali je bitno da se činjenice iznesu. Kada novinari stvore atmosferu krivice ili nevinosti, tada se presuda, ako je suprotna kreiranoj atmosferi, doživljava kao šok, kao nevjerica i lako može preći granice kontroliranih osjećaja.

POLITIKA: Glavni hrvatski problem i ove presude suda za ratne zločine kao i mnogih drugih NIJE ni sama presuda niti sud. Problem je što je Hrvatska GODINAMA sklanjala stvari pod tepih, skrivala politička opredjeljenja koja su bitno doprinijela odlasku njenih građana, koja su ih podsticala. Ljudi koji su za to najodgovorniji nisu više među nama. Neki odgovorno, ali ne toliko odgovorni - jesu. Da se Hrvatska sama obračunavala sa tom politikom puno ranije, do suđenja u Hagu možda ne bi ni došlo. Ali, Hrvatska nakon oslobađajuće "Oluje" nije funkcionirala kao pravna država. Da jeste - suđenja ne bi ni bilo. Međutim, vlasti Hrvatske su toliko duboko zabrazdile u pljačku sopstvenog naroda i sopstvene države, toliko su dugo zabrazdili u manipulaciji tim istim narodom da vremena za bilo šta drugo - nije nikada ni bilo. Izručiti Gotovinu je bilo lakše nego zaustaviti pljačku, dapače, bilo je još lakše nastaviti pljačku. Premijerka Hrvatske, Jadranka Kosor, kaže danas da je presuda za Vladu "neprihvatljiva". U redu, ali Vlada nije ta koja definira prihvatljivost ili neprihvatljivost sudske odluke. U isto vrijeme ta ista Vlada kojoj je ona sada na čelu, niti ona u kojoj je bila potpredsjednica, nije učinila ništa da se stvari izvedu na čistac. Ima li danas među političarima HDZ-a ljudi koji su možda odgovorniji od generala Gotovine?

Kad god se dešavaju velike promjene, od promjena u poduzećima do ratova, krivicu često ne nose oni koji su krivi nego oni čija su leđa najslabija. Neko je u hrvatskom tisku napisao da je Gotovina shvatio da će biti žrtveno janje pa je zato i pokušao pobjeći. Da se podsjetimo, njegovo hapšenje je bilo preduvjet pregovora za pristupanje Evropskoj uniji. Vlada je, Sanader i Kosorica, procijenila da tu cijenu treba platiti.

"Generali su platili tuđi dug!" - kaže prvi čovjek SDP-a, Zoran Milanović.

To je dug HDZ-a, onog istog koji već godinama, neuspješno, brani generale.

Učitajte više sadržaja...

XS
SM
MD
LG