Balkan-i-ja

Povratak predratne BiH

U prošloj, 2010-oj godini, broj raznih samita, posjeta visokih dužnosnika, je bio veći nego ikad u posljednjih 20 godina. Taj se trend nastavlja i ove, 2011-e godine.

U kancelariji predsjednika RS, Milorada Dodika, smjenjuju se razni ambasadori i ministri pokušavajući da ubijede domaćina da odustane od najavljenog referenduma protiv zakona koji je donio Visoki predstavnik i to o institucijama koje nisu pod jurisdikcijom entiteta. Ali, Dodik ih šalje nazad sa istom porukom - NE.

Valentin Inzko, foto: Midhat Poturovic

U medjuvremenu Savjet za implementaciju mira, u četvrtak, ponovo nije našao efikasan način da se suprostavi samovolji Dodika te je problem proslijedjen Savjetu sigurnosti UN-a. Dodik je odmah poslao pismo generalnom sekretaru UN-a optužujući Valnetina Inzka. Ruski ambasador u Sarajevu, Alexander Kharchenko je brže bolje podržao Dodika.


Sjednica Savjeta sigurnosti je zakazana za ponedjeljak.

Sve mi se čini da sam sve to već doživio prije rata.

I BiH i takozvana medjunarodna zajednica su tamo gdje su bili pred rat. Uzroci problema su isti i bojim se da je adresa za rješavanje problema - ista.

Baš kao i Radovan Karadžioć prije rata tako i Milorad Dodik čini sve da spriječi da BiH funkcionira kao država. Baš kao i Karadžić pred rat tako je i on stvorio atmosferu da sve što se odlučuje je od suštinskog nacionalnog interesa, a o tom interesu baš odlučuje on sam, od toga kako će se organizirati nogometna organizacija do toga ko će biti predsjednik vlade. On odlučuje ko je dobar Srbin, a ko nije (kad prijeti, naprimjer ratnim veteranima RS), ko je dobar Hrvat ili Bošnjak (kad odlučuje ko će ih predstavljati u organima vlasti RS).

Milorad Dodik

On prima savjete od istih ljudi kao i Karadžić, isto kao i haški zatvorenik upotrebljava parlament i referendum kad mu zatreba da oni donesu njegove odluke. Karadžić je ukinuo signal TV Sarajevo, Dodik zabranjuje emisije, Karadžicev ministar vjera je danas Dodikov direktor entitetske televizije. Jezik koji obojica upotrebljavaju u javnim nastupima je agresivan na isti način, objici podrška stiže iz istih beogradskih nacionalističkih krugova.

Dodik, naravno, nije jedini problem BiH, ali jeste njen glavni problem. Vlasti u Federaciji su izabrale kontraverznu vladu sa koji je Centralna izborna komisija rekla de je nelegalna, onda je odluku te iste komisije poništio visoki predstavnik. Nema vlade na nivou države niti ima izgleda da se ona brzo formira.

Baš kao i prije rata predstavnici bosanskohercegovačkioh Hrvata su formirali Hrvatski sabor i blokirali formiranje vlade.

Baš kao i prije rata podijeljena je i takozvana medjunarodna zajednica. EU je izgubila kredibilitet beskrajnim sjednicama i praznim prijetnjama. U isto vrijeme, opet isto kao prije rata SAD brinu brigu o sebi.

Ako su, dakle, problemi isti kao prije rata da li se i rješenja mogu naći na istim adresama i na isti način?

Richard Holbrooke

Kada su prije 20 godina SAD odlučile da se umiješaju, Richard Holbrooke je brzo shvatio da rješenje problema BiH treba da traži u – Beogradu. I uspio je. Karadžićeva zvijezda je prestala da sjaji kad je izgubio podršku Srbije. Srpski nacionalisti su ¨poludili¨ ali nisu mogli ništa učiniti, potpisan je Daytonski sporazum. Nacionalisti iz druga dva naroda u BiH su bili mnogo lakši problem, Hrvatska je odmah uputila Hrvate da svoje probleme rješavaju u Sarajevu, bošnjački nacionalisti su pokušavali da nametnu praksu nametanja volje većine ali je to brzo spriječeno.

Danas, 20 godina kasnije, nažalost, nema Holbrooka niti su SAD, za sada, spremne da se ozbiljnije umiješaju.

Ali, osnovni problem ostaje isti – agresivno ponašanje srpskog nacionalizma ovaj put oličenog u Dodiku, tako je i rješenje na istoj adresi – u Beogradu. Što prije predsjednik Srbije shvati da je Dodik efikasno sredstvo srpskih ekstremista protiv njega samog, kada shvati da Dodik postaje popularniji od njega samog u Srbiji i kada konačno shvati da se ne može u EU sa podrškom Dodiku, on će morati učiniti izbor izmedju EU i Dodika.

Vjerujem da će se Tadić opredijeliti za Evropu i tada će biti jednostavnije riješiti problem i Hrvatskog narodnog Sabora i bošnjačkih ambicija za dominacijom većine.

Samo, ako se SAD distanciraju, Rusija i Turska, miješaju, Evropska unija ne zna šta hoće, ako bi Tadić i želio u Evropu, ko će pritisnuti - Srbiju?

Jer, vjerujem da će se Srbija brzo odreći Dodika, baš kao što se brzo odrekla i Karadžića, sve ima svoj rok trajanja.

Ako to neko od nje zatraži.

SDP PROTIV SDP-a

SDP je stranka koja se svojim programom i svojim izjavama uglavnom uspješno uzdiže iznad dominacije nacije kao mjeri svega postojećeg. Osobno, nemam ništa protiv toga, dapače. Ali izdizati se iznad nacionalnog interesa kao mjere svega ne bi trebalo značiti ignorirati bilo čiji nacionalni interes. Naime, problem nastaje kad jedna stranka u tolikoj mjeri ignorira to nacionalno da praktički marginalizira nečiji nacionalni interes. Tada ono što se na početku zvalo gradjanska opcija postaje simbol za dominaciju.

Lideri Hrvatskog narodnog Sabora u Mostaru, 19-04-2011

To se upravo dogodilo SDP-u. Nacionalni interes Hrvata je posve zanemaren, legitimno izabrani predstavnici tog naroda nemaju utjecaja, ponašanje njenog njenog lidera i stranke se doživljavaju kao politilko nasilje.

Hrvati se, njaprimjer, danas u BiH osjećaju obespravljenijima nego prije 10 godina i za to imaju dosta argumenata - od nadglasavanja do njihovog sve manjeg broja u državnim institucijama i poduzećima, od laganog nestajanja hrvatskog jezika u medijima do sve manje škola gdje se hrvatski koristi, da o izbjeglim Hrvatima iz drugog BiH entiteta i ne govorim.

Posve mi je nejasno kako i zašto SDP i njegov lider Zlatko Lagumdžija uspijevaju da izolirajju predstavnike onih koji legitimno predstavljaju jedan konstitutivni narod u BiH. Nisam baš siguran da se ranije dogodilo da toliko različitih političkih opcija i različitih vjerskih lidera upozoravaju da je položaj Hrvata u BiH neprihvatljiv. Ne radi se samo o podršci HDZ-a Hrvatske, nego i o podršci koja stiže iz SDP-a Hrvatske pa i od lidera koji su oduvijek bili kritični prema HDZ-u BiH (Vesna Pusić, naprimjer). Iz BiH takva upozorenja stižu ne samo iz SNSD-a nego i od SDA pa i samog reisa. SDP ima legalno pravo da formira vlast bez HDZ-a ali ta vlast će teško moci biti legitimna i prihvaćena od strane svih, pogotovu ne od strane BiH Hrvata.

Željko Komšić,član Predsjedništva BiH

Željko Komšić, član Predsjedništva BiH, koga u zapadnoj Hercegovini ne prihvaćaju kao svog predstavnika nije iskoristio svoj prvi mandat da nešto promijeni u tome. U Hercegovini mi kažu da nije ni pokušao. Nema znakova da će nešto promijeniti u drugom. On kao da prihvaća činjenicu da mu tamošnji Hrvati ne vjeruju i ne čini nešto da bude predstavnik onih u čije je ime izabran.

SDP, je donedavno imao uporišta u zapadnoj Hercegovini. U Grudama, Ljubučkom, Čitluku je SDP čak imao svoje izabrane izaslanike. Danas, SDP je posve nestao sa političke scene u zapadnoj Hercegovini i glasači su se okrenuli HDZ-u i SDP je već sada veliki gubitnik.

Ako SDP, naprimjer, kaže, da im je interes stabilna i funkcionalna BiH, a osobno u to vjerujem, onda je jasno da SDP ne može nametati politiku sile niti time što član Predsjedništva BiH Željko Komšić ne mari što ga velika većina Hrvata ne prihvaća, niti time što Zlatko Lagumdžija eliminira izabrane predstavnike Hrvata pa sklapa savez sa minornim strankama koje imaju hrvatski predznak. Obojica naime iz kruga svoje podrške time izbacuju većinu jednog naroda. Tako njihov izbor i njihova politika iako legalna postaje nelegitimna.

Ako, dakle, gradjani BiH hrvatske nacionalnosti glasaju za jednu stranku, a Lagumdžija sklapa sporazume sa drugom, ako su gradjani BiH srpske nacionalnosti ionako većinski opredjeljeni za SNSD tada se SDP ne treba čuditi što dobija epitet – bošnjačke stranke. Jer, iako ona to nije i ne želi to biti – u praksi sama sebe demantira. SDP iz proklamacija ratuje protiv SDP-a iz prakse.

Tako SDP i njen lider Zlatko Lagumdžija, posve zanemarujući nacionalne interese, postaju stranka pozicionirana da štiti samo jedan nacionalni interes i teško da se u današnjoj BiH to može pravdati politikom koja ima gradjansko kao svoju orijentaciju. Konačno, biti gradjanska stranka ne znači ne poštivati nacionalne interese!

Ovo nije prvi put da je SDP došao na vlast. Prvi put se to dogodilo prije desetak godina kada je Lagumdžija i SDP tako dobro obavljao svoj posao da je – izgubio izbore. Kako je početak obnašanja sadašnje vlasti lošiji od početka prije desetak godina pa bojim da i rezultat biti samo – gori!