Dostupni linkovi

Balkan-i-ja

RTV Srbije priznaje krivicu

Zgrada RTS
Zgrada RTS

RTV Srbije priznaje krivicu

Upravni odbor RTV Srbije uputio je izvinjenje onima koji su '90-ih godina u programu te medijske kuće bili predmet uvreda, kleveta i govora mržnje. U saopćenju se kaže da je program RTB i RTS bio “gotovo neprestano i grubo zloupotrebljavan tokom '90-ih u svrhu diskreditovanja političke opozicije i njenih vodećih ličnosti, kao deo propagande nedemokratskog režima.“ Kaže se takodjer da su "RTB i RTS više puta svojim prilozima povredili osećanja, moralni integritet i dostojanstvo građana Srbije, humanističkih intelektualaca, pripadnika opozicije, kritički usmerenih novinara, pojedinih manjina, verskih zajednica i susednih naroda i država".

Vukasin Obradovic

"Mi bi smo želeli da se priča o RTS-u ne završi samo na ovom saopštenju i nadamo se da će tužilac za ratne zločine u postupku koji vodi po našoj krivičnoj prijavi utvrditi odgovornost pojedinaca za ratno huškačku propagandu koja je vršena tokom 90-ih to bi bila i prava i moralna i profesionalna satisfakcija i za građane i za sve kolege koji su u tim vremenima ostali bez posla", kaže Vukašin Obradović, predsednik Nezavisnog udruženja novinara. Srbije.

Ko će isplatiti oštetu za više od 1.000 zaposlenih na RTS koju su zbog nepodobnosti izbačeni sa posla? Ko će sada majkama objasniti da su im djeca išla u rat motivirana lažima političara i medija? Propaganda u medijima je imala za posljedicu masovne zločine, torturu nad stotinama hiljada gradjana. Ko će za to odgovarati?

Osobno pozdravljam ovaj postupak. Ali, šta sad? Hoće li Srbija stati na priznanju da je sa ekrana (i drugih medija naravno) emitirala ¨uvrede, klevete i mržnje¨ ili će ići dalje i obračunati se sa onima koji su sve to planirali i izvršavali?

Zgrada Srpske akademije nauka i umjetnosti


Jer, da se razumijemo, RTS je radila ono što su od nje tražili. Oni koji to nisu htjeli, otpušteni su. Oni koju su ostali su izmišljali poklane bebe, sveštenici su pozivali u rat u ime boga, u Srpskoj akademiji nauka i umetnosti su sve kreirali, a državni vrh je naredjivao.



Sva se ta mašinerija ne može izbrisati jednim, ma koliko dobrodošlim, izvinjenjem niti bilo kakvim rezolucijama.

Bojim se da će Srbija na ovom izvinjenju stati i volio bih da sam u krivu. Naime, i u nekoliko ranijih prilika pokazalo da se radije ostaje na riječima nego da se nešto ozbiljnije poduzima.

Kada je Medjunarodni sud pravde u Hagu u povodu tužbe BiH za genocid u Srebrenici presudio da Srbija nije kriva ali je odgovorna Beograd je i tada slavodobitno mahao presudom da nije kriv posve zaboravljajući drugi dio presude da je Srbija odgoforna za genocid. Da se htjelo ići dalje – onda bi pitanje glasilo: ako nismo krivi, a jesmo odgovorni, KO je odgovoran. Da se htjelo ići dalje nebi sve stalo na skupštinskoj rezoluciji o Srebrenici.

Umjesto toga, danas, u 2011-oj godini 70% gradjana Srbije kaže da ne bi prijavilo vlastima gdje se nalazi general Mladić kad bi to znalo! Da je bilo pitanje da li bi ste prijavilo ubicu nekog djeteta vjerujem da bi isti taj broj odgovorio potvrdno. Jer, Mladić se danas u medijima i kod političara tretira kao heroj, junak, branilac srpskih interesa. To je, treba li uopće računati, 20 godina nakon genocida u Srebrenici! Ili, da se vratim saopćenju upravnog odbora RTS-a 20 godina nakon propagande devedesetih. A šta sa propagandom koja je u toku!?

Kada je londonski sud odbio izručenje Ganića, predsjednik Srbije, Boris Tadić je, s pravom, zatražio da se preispitaju optužnice koje Srbija donosi da se ¨ne bi nanosila šteta ugledu Srbije¨. I šta se dogodilo poslije toga? Uhapšen je u Beču general Divjak, optužnice dakle nisu preispitane, a još manje povučene. Mediji i dalje na te temu izvještavaju navijački.

Prošli mjesec su na nekoj nogometnoj utakmici donijeli transparent da je hrvatski branitelj Tihomir Purda zločinac, mediji su u Srbiji protestirali što je taj ¨zločinac¨izveo početni udarac na stadionu u Splitu. I to POSLIJE saopćenja suda u Srbiji da nema nikakvih dokaza da je Purda počinio zlo! Zašto? Pa zato što mediji nisu stvari razotkrivale nego sakrivale bruku tamošnjih optužnica.

Srbija kaže da poštuje teritorijalni integritet BiH ali podržava Dodika koji je ruši!

Primjera da Srbija još uvijek nema ni snage ni volje da se obračuna sa svojom sopstvenom prošlošću – na pretek.

Nije jedina, naravno, ali joj to puno ne pomaže.

Vuk Draskovic


Vuk Drašković, vođa najjače opozicione stranke u 90-im godinama kaže za naš radio da je izvinjenje značajan korak ali: “Oni protagonisti govora mržnje, zla i laži od 1990. do 2000. godine praktično su ostali netaknuti. Naročito su ostali netaknuti cenjeni, citirani i ugledniji nego što su onda bili ljudi u Srpkoj akademiji nauka i Udruženju književnika....one elite koja je bila prljavi podrum za jedan prljavi i strašni rat koji nas je sve razorio i uništio. ¨

Mediji i tužilaštva i danas uglavnom ćute o masovnim grobnicama albanskih civila otkrivenih na poligonima beogradske policije, u jezerima i hladnjačama. Izvještavanje o Kosovu je i danas posve jednostrano.

Možda će Srbija i ovaj potez uspjeti ¨prodati¨ Briselu kao dokaz svog koračanja ka Evropi. Možda će to i ¨naivni¨ Brisel htjeti kupiti.

Ali Srbija neće obmanuti ni Brisel ni susjede nego – samu sebe.

Reis cilja dženet a promašuje zemlju

Predlažem da pročitate, još jedanput, riječi koje je Reis-ul-lema Islamske zajednice BiH, Mustafa Cerić uputio ministru obrazovanja i sporta sarajevskog kantona, Emiru Suljagiću u povodu njegovog stava da ocjene iz vjeronauke ne ulaze u prosjek ocjena.

Reis Mustafa Ceric

"Ne damo svoju djecu da ih vi učite bezbožništvu! Te državne škole su i naše škole. Mi plaćamo porez! Nije to privatno, babovina ministra... Nisi to donio niotkud, nego je to naše. Ima da se uči vjeronauka u tim školama. Ako treba, a očito da će trebati, ja im poručujem: "Ako i dalje budete dirali u vjeronauku, a to znači da ćete poslije i u džamiju, i u medresu, i u naše ime, i u naše kuće i onda ćete početi određivati šta ćemo jesti, gdje ćemo biti, s kim ćemo govoriti, s kim ćemo se družiti..., ako budete dirali u vjeronauku imat ćete "sarajevsko ljeto" na ulicama Sarajeva, da znate"!

Ova prijetnja, ne samo ministru Suljagiću nego i svima onima koji misle kao on, je zasnovana na LAŽIMA i POLUISTINAMA. Laž je da je ministar pokušavao da ukine vjeronauku i nije niko govorio da se djeca uče bežbožništvu. POLUSTINA je rečenica ¨Mi plaćamo porez!¨ Porez, naime, plaćaju i ¨bezbožnici¨ ili ateisti kako se to pristojnije kaže. Zašto bi, dakle, porez bilo kog vjernika bio važniji od poreza ateiste? Otkud to da porez onih koje hoće da ocjene za vjeronauku ulazi u prosjek vrijedi više od poreza onih koji to neće! To nije božja pravda nego ¨pravda¨ koju nameće resi Mustafa Cerić.

To što radi reis Cerić je ISTO ono što je radio SKJ! On provodi silu i prijeti! U komunizmu je vjera tretirana kao nazadna stvar, u crkve i džamije se išlo krišom. Tada nisi smio biti vjernik, a sada moraš biti vjernik. Tada si se krio kao vjernik danas moraš reći da jesi, tada si slijedio CK danas ono šta ti vjerski poglavar kaže. Tada nisi mogao napredovati ako si bio vjernik, danas ne možeš ako nisi!

Oba su pristupa zasnovana na jednoumlju.


Ja ne osporavam pravo vjerskim zajednicama da izražavaju svoje stavove o čemu god žele ali se to ne može raditi ni prijetnjama niti jezikom politike. Ako vjeronauk već postoji u učionicama onda to mora biti priča o religiji i to svim religijama, pogotovu u državi kakva je bosanskohercegovačka. Vjeronauka ne može biti konfesionalni predmet jer to vodi segregaciji onih koji ne pripadaju ni jednoj religiji kao i segregaciji onih koji pripadaju nevećinskoj religije u datoj sredini, to je guranje ka podjeli zemlje, a ne ka njenom jačanju.

BiH bi trebala biti organizirana kao sekularna država i po papirima vjeri nije mjesto u državnim institucijama. Ali teologizacija države u BiH, kao i teologizacija njenih dijelova, je rezultat zajedničkog interesa vlasti i vjerskih institucija, jer to odgovara i jednima i drugima. Tako vjerski poglavari reklamiraju neku stranku u crkvama i džamijama, a za uzvrat im vlast daje pravo glasa u državim poslovima.

Tako je i ono što je pitanje nauke postalo pitanje politike i, naravno, vjersko pitanje. Otkud je sad obrazovanje problem vjerskih institucija i otkud sad da je od životne važnosti za Cerića da li će ocjena biti brojčana ili pismena?

Baš zbog takve politike BiH jeste zemlja, citiram Harisa Pašovića, sa njegovog Facebooka ¨u kojoj se djeca ranjavaju i ubijaju svakoga dana na ulicima gradova u međusobnim obračunima, u kojoj je u srednjim škola osamdeset posto vokabulara učenika sačinjeno isključivo iz najstrašnijih psovki, u kojoj djeca maštaju da postanu kriminalci, u kojoj studenti univerziteta ne znaju ko se protiv koga borio u Drugom svjetskom ratu, smatraju da u Argentini ljudi govore argentinski jezik, u kojoj su djeca druge nacije neprijatelji, u takvoj zemlji bez hljeba potpuno je svejedno da li će vjeronauke biti u školama, da li će se vjeronauku ocjenjivati i da li će ta ocjena ulaziti u prosjek ocjena.¨

Neodmjereni, agresivni i zahuktali govor reisa Cerića je pretvoren u političku normu. Pretvorila ga je stranka koja se zalaže za sekularnu državu. SDP nije time napravio mali kompromis nego je prekršio osnovni princip.

Emir Suljagic


Tako su u ovom ludilu poraženi svi. I reis Mustafa Cerić koji se ogolio u svojoj agresivnosti i kod sopstvenih vjernika, Zlatko Lagumdžija koji je ispoljio tek minimum želje da brani principe čak i na ovako malom pitanju i djeca koja će i dalje ¨bubati¨ vjerske knjige i zanemarivati matematiku.


Jedini je pobjednik Emir Suljagić, ministar u sarajevskom kantonu koji, ostavljen od svih postaje simbol gradjanske BiH. One pred kojom stoji budućnost – koliko god ona sada daleko izgledala.

„Tamo gdje se cilja raj, promašuje se zemlja“ stoji u odličnom naslovu teksta e-novina koji sam parafrazirao.

Može biti da Cerić misli da je sada korak bliže dženetu ali je istovremeno Bosnu i Hercegovinu za još jedan korak od njega – udaljio.

Učitajte više sadržaja...

XS
SM
MD
LG