Balkan-i-ja

Već je davno prošlo vrijeme kada je svijet bio podijeljen na dva vojna i politička bloka, komunistički i kapitalistički, istočni i zapadni, jednopartijski i višepartijski. Izmedju dvije velesile. Jugoslavija je tada balansirala izmedju ta dva bloka, ekonomski i spoljnopolitički bila bliža zapadu, dok joj je ideologija flertovala sa istokom.

Tražeći način da se oslobodi tog pritiska života izmedju dva bloka i dvije velesile, a videći da joj sudbinu dijele mnoge druge male zemlje, Josip Broz Tito je pokrenuo, a predsjednici Indije i Egipta su prihvatili, inicijativu za osnivanje pokreta nesvrstanih zemalja. Bila je to jasna poruka svijetu, više od stotinu zemalja se opredjelilo da se ne svrstava iza jedne ili druge velesile.

Velesile su pak požurile da pronadju priključak, Rusi su pokušavali preuzeti kontrolu nas pokretom ali Tito, dok je bio živ, to nije dozvolio.

Ali, 30 godina nakon osnivanja, Berlinski zid je srušen, SSSR je prestao postojati prije 20 godina. Komunizam ne vlada više nigdje (osim možda na Kubi), čak i u Kini se dobro ¨priženio¨ sa tržišnom ekonomijom. Jednopartijski sistem kao svjetski način organizacije političkog života je gotovo posve nestao, čak i diktatori danas ¨glume¨ višepartijske sisteme i bježe od toga da svoje stranke zovu komunističkima. Ne postoje više ni dvije velesile – nego samo jedna.

Čovjek bi pomislio da više ne postoje ni ¨nesvrstani¨. Ali – prevario sam se. Postoji – u Beogradu, i to u zemlji koja se dobro potrudila da sruši zemlju osnivača nesvrtanih, koja nije ni član pokreta nesvrstanih, nego tek ¨promatrač¨. Promatrači su oni koji promatraju šta se dešava u nekom pokretu da bi procijenili da li mu se pridružiti ili ne.

Ministar spoljnih poslova Srbije Vuk Jeremić koristi priliku za poruku kako je dolazak 106 delegacija u Beograd dokaz da Srbija uživa ugled u svijetu.
Na skupu nema nikakvog dnevnog reda, niti će, po izjavama predstavnika Srbije, biti riječi o nekim političkim temama. Zato brojne delegacije dolaze u Beograd ne zato što Srbija ima ugled nego zato da odaju počast osnivanju jednog pokreta u tada glavnom gradu SFRJ i, vjerojatno, osobama koje su taj pokret osnovale, Titu, Nehruu i Naseru.

Mohamed Kamel Amr, minstar spoljnih poslova Egipta i Vuk Jeremic ministar spoljnih poslova Srbije sade drvo u Parku prijateljstva

Može biti da će Srbija pokušati da odgodi priznanje Kosova od strane mnogih drugih država koje dolaze u Beograd i ta je akcija posve legitimna, na nju Srbija ima pravo. I to je, po svoj prilici, možda neka mala korist za Beograd.
Može ministar spoljnih poslova Srbije da imitira Tita i Nehrua pa da sa ministrom spoljnih poslova Egipta posadi drvo u Parku prijateljstva ali je sve to tek – farsa.

Skup u Beogradu mnogo više liči na formalnu sahranu pokreta nesvrstanih nego na neki politički sadržaj. Čak i kad bi se htjelo, pokret nesvrstanih se više ne može ni pokušati obnoviti jer jednostavno se nema više mogućnosti ¨nesvrstati.¨
Jedino će biti zanimljivo kako će zvanični Beograd pozitivno ocjenjivati 50 godina nesvrstanih, a da pozitivno ne ocjeni njenog osnivača.

Zato, hajde, položimo vijence, može se i zaplakati za ¨dobrim starim vremenima¨ako to neko želi i idemo dalje.

Samo da neko ponovo ne prodaje farsu za bajku.

Nova fabrika u Umagu, potpisivanje ugovora na Brijunima, nova školska dvorana u Donjoj Stubici (¨To je projekat koji je iznuimno važan¨), susret sa HDZ-om BiH ¨(Pomoći ćemo Hrvatima u BiH¨), u Kninu je posebno pozdravila optužene generale u Hagu, Brač, Sinjka Alka, predaja vojne kasarne Sinju, Split, Rijeka, Vodnjan, posjeta crkvi, pa opet u Split u posjetu japanskoj djeci, u Metkoviću otvorila početak radova na sistemu odbrane od poplava, Garešnica, obećava nastavak gradnje mosta na Pelješcu, Merkel u Zagrebu, posjeta Kosovu, Vrbovac, Korula, Dubrovnik...

I sve to smao u jednom mjesecu - kolovozu. Jadranka Kosoro, premijer Hrvatske, prešla je ¨samo¨ 3200 kilometara. ¨Samo¨ jer je u srpnju prešla 500 kilometara više.

Jadranka Kosor i Hashim Tachi

Proslavila se i izjavama. Jučer kaže da lider opozicije Milanović ¨ne zna šta je rad, ni na svom poslu nije često!¨ Uspjela je da obnovi svadje sa Srbijom, brani Hrvatsku od nepostojećih neprijatelja, opoziciju naziva ¨crvenom¨.

Jučer je predsjednik Josipović, kada je vidio da jedno mjesto u Hrvatskoj, Podgorač se zove, nema vode te da se mještani muče, poslao tamo vojne cisterne. Onda je vlada odmah odgovorila da je cisterne poslalo Ministarstvo odbrane. Pa naravno da je ministarstvo odbrane poslušalo nalog predsjednika države. Onda je stiglo saopćenje da je vlada cisterne slala i prošli tjedan ali je gradonačelnik Podgorača to odbio. ¨Gluposti¨ kaže gradonačelnik, ¨nisam lud da vraćam cisterne!¨

Onda se vlada hvali velikim uspjesima u turizmu (što je tačno) ali propušta da kaže da se velike turističke destinacije suočavaju sa revolucijama i nemirima (Egipat i Tunis) krizama (Grčka) pa se turisti okreću drugima zemljama medju njima i Hrvatskoj.

Tako premijerka putuje po Hrvatskoj i optužuje druge da ne rade svoj posao. Što više kilometara to više manipulacija sa biračima. Dijele opoziciji etikete da su navodno protiv Hrvatske, a ćuti da je najveći protivnik Hrvatske bio ovih godina baš HDZ sa silnim pljačkaškim aferama, primjerima i ministrima po zatvorima.

Zgrada HRT-a

Hrvatska televizija pratio sve premijerkine riječi i posjete, na TV nema ni emisija ni analiza koje bi govorile o korupcijama i sistemu koji je izgradio HDZ u kojem korupcija nije izuzetak nego dio sistema. Dnevno se održava najmanje jedna konferencija za tisak.

Tako manipulacija sa biračima traje, sve je u funkciji pobjede na izborima – po svaku cijenu.

I ne bih se začudio da uspije. Neki dan su mi u Hercegovini rekli da će glasati za HDZ na izborima u Hrvatskoj iako znaju da su to lopovi, da su pokrali državu i slično.

Kažu ¨nemaju za koga drugog.¨

Ali, 78% gradjana Hrvatske kaže da država ide u krivom smjeru, za 49% je najveći problem nezaposlenost, a čak 83% kaže da će sigurno ili vjerojatno izaći na izbore.

I to je podatak koji premijerku treba najviše da brine.