Balkan-i-ja

Čitava saga dogadjanja i izjava oko bivšeg gradonačelnika Trebinja Božidara Vučurevića liči najviše baš na onu njegovu rečenicu prilikom razaranja Dubrovnika kada je rekao : ¨Izgradićemo još stariji i ljepši!¨.

Baš kao što čovjek tada nije znao da li da to shvati kao vic ili kao glupost, pa se ispostavilo da se radi o istini, tako i danas, ne znaš da li je sve što se dešava oko Vučurevića vic ili glupost, a onda vidiš da je sprdnja u stvari postala istina.

Najprije ga prije pet mjeseci, na četvrti dan četvrtog mjeseca, hapse u Srbiji po potjernici iz Hrvatske gdje se tereti za ratne zločine. Onda ga u Srbiji, 17.06., puste da bude na slobodi čekajući odluku suda sa obavezom da se javlja sudu dva puta tjedno.

Vučurević se, potvrdjuje sud, posljednji put javio u četvrtak 7.09.2011.

Direktor policije u Beogradu, Milorad Veljović, izjavio je da MUP nije imao nikakve obaveze, niti nalog iz suda da provjerava Vučurevićevo kretanje pa dakle i nije znao gdje se kretao optuženi za ratne zločine.

Onda on pobjegne. Kako kad je Srbija morala da mu oduzme putovnice i osobne karte. Niko ne zna! Niti se ko time bavi.

Panorama Trebinja

Ali, NE! Vučurević nije ni pobjegao. Po sopstvenm riječima kaže: ¨ Nisam pobjegao, nego sam otišao kući. U zatvorima u Srbiji sam bio zarobljenik, a zarobljenik ima pravo da se spašava"¨.



Eto, uhapse te, daju ti da budeš na slobodi i da se redovno javljaš ¨organima¨, ali ti odlučiš da odeš!

Kad je pobjegao, odnosno ¨otišao¨?

Neposredno prije saopćenja Višeg suda u Beogradu koji je donio rješenje da Vučurević može biti izručen i Hrvatskoj i BiH.

A gdje je pobjegao? U Bosnu i Hercegovinu. Tamo gdje bi po stavu suda u Beogradu mogao biti izručen.

Vučurević želi da mu sude u Bosni i Hercegovini. "Ovdje imam, ne čime da se branim, nego da dokažem istinu. Imam dokumenta, papire, ljude i želim da se u BiH otvori proces", kaže Vučurević.

Vučurević je razočaran u ¨majku Srbiju¨ ali (još) nije u majku Bosnu i Hercegovinu. Valjda računa da će mu suditi ¨majka¨ Republika Srpska. Koja neće dati svog junaka. Onog što je rekao da će izgraditi ¨ljepši i stariji Dubrovnik!¨

Iz Trebinja stižu vijesti da se Vučurević prijavio okružnom sudu u Trebinju i u Osnovni trebinjski sud. Ali, gle čuda, sudije nisu imale vremena da ga prime jer su ¨zauzeti¨. Kažu, neka dodje 15.09.



Ali, NE, NEĆU, kaže Vučurević: "Ne vjerujem da ću ponovo dolaziti, jer me ne mogu tretirati kao običnu stranku", rekao je nakon izlaska iz zgrade suda.

Naravno da Vučurevič nije ¨obična¨ stranka. On je na potjernici, hapšen, i čovjek o kojem je donesena odluka da ima dokaza za izručenje. Vrlo daleko od običnog čovjeka za koje sudije imaju vremena.

Pravosudne institucije BiH još uvijek nemaju nikakvih zvaničnih informacija o dolasku Božidara Vučurevića u Trebinje. Jer, bože moj, nisu ih dobili iz Trebinja. Jer tamo su sudije ¨zauzete¨.

Ali, kad ga nadju, tužiteljstvo BiH neće pritvoriti Vučurevića. Zašto? Jer je on ¨uvijek bio dostupan Tužiteljstvu BiH, nikada nije bio stavljen prijedlog za određivanje pritvora¨ - piše lijepo u izjavi tužiteljstva BiH.

Gdje je Vučurević sada? Eno ga kod kuće spreman, kako kaže, da se odazove svakom pozivu pravosudnih institucija ¨majke¨ Bosne i Hercegovine. One iste majke protiv koje ratovao jer se razočarao u majku Srbiju za koju je ratovao.

I šta je sad tu sprdnja, a šta vic?

Ništa - sve je istinito.

Sprdnja je sa zakonom, sprdnja je sa sudom, sprdnja je sa policijom, sprdnja je sa državom. I Srbijom i Bosnom i Hercegovinom i Hrvatskom.

I sprdnja je sa svima nama.

Čitam kako su gradjani Kosova srpske nacionalnosti ponovo postavili barikade na sjeveru Kosova. Uplašeni, neinformisani (da ne kažem dezinformisani) oni se ponašaju posve normalno, onako kako im je politika iz Srbije sugerirala godinama. Ne mogu se gradjani bilo koje države gurati u jednom pravcu, a onda, kad se promjeni politika očekivati od njih da se promijene i oni.

Čitam kako se Nogometni savez Hrvatske boji nove kazne UEFE radi ustaških povika na utakmici protiv Izraela. Pa kako očekivati od navijača da se prestanu tako ponašati , ako država na raznorazne ustaške manifestacije na nogometnim terenima i koncertima blago reagira?

Čitam kako Jadranka Kosor na ocjenu predsjednika Josipovića kakva je njena kolacija uzvraća kako predsjednik napada državu i vladu!? Čista laž. Čitam kako premijerka na Tadićeve rečenice koje se odnose na jedan problem odgovara tako što napada drugi problem. Čista manipulacija.

Čitam kako Milorad Dodik, predsjednik jednog od BiH entiteta, prijeti sudijama iz RS koji nisu došli na sastanak koji je on organizirao. Kako onda očekivati da sudije sude po pravdi i zakonu ako im izvršni organi prijete samo zato što nisu došli na sastanak?

Čitam kako reis ul ulema Islamske zajednice BiH Mustafa Cerić poziva iz Novog Pazara na buđenje Bošnjaka i kako kaže da Bošnjaci imaju pravo na svoju državu. Pa zašto se onda gospodin Cerić čudi kad mu iz Banjaluke odgovaraju da oni u toj državi ne žele da žive?

Ne treba, nažalost, uopće ¨kopati¨ po arhivama pa pronaći i mnoge druge primjere. Količina neodgovornih i bahatih izjava javnih radnika, političara i vjerskih službenika je toliko velika da se neka mudra izjava primjeti odmah. Ona odskače od stvarnosti, gotovo se pitaš – zar i to postoji.

Mislio sam da se političari varaju kad misle da mogu jednog dana ići uz vjetar, a drugog dana niz vjetar. Ali, prevario sam se. Mogu jer ih – nije briga.

Ionako su izjave njihove, a odgovornost naša.