Balkan-i-ja

Nova fabrika u Umagu, potpisivanje ugovora na Brijunima, nova školska dvorana u Donjoj Stubici (¨To je projekat koji je iznuimno važan¨), susret sa HDZ-om BiH ¨(Pomoći ćemo Hrvatima u BiH¨), u Kninu je posebno pozdravila optužene generale u Hagu, Brač, Sinjka Alka, predaja vojne kasarne Sinju, Split, Rijeka, Vodnjan, posjeta crkvi, pa opet u Split u posjetu japanskoj djeci, u Metkoviću otvorila početak radova na sistemu odbrane od poplava, Garešnica, obećava nastavak gradnje mosta na Pelješcu, Merkel u Zagrebu, posjeta Kosovu, Vrbovac, Korula, Dubrovnik...

I sve to smao u jednom mjesecu - kolovozu. Jadranka Kosoro, premijer Hrvatske, prešla je ¨samo¨ 3200 kilometara. ¨Samo¨ jer je u srpnju prešla 500 kilometara više.

Jadranka Kosor i Hashim Tachi

Proslavila se i izjavama. Jučer kaže da lider opozicije Milanović ¨ne zna šta je rad, ni na svom poslu nije često!¨ Uspjela je da obnovi svadje sa Srbijom, brani Hrvatsku od nepostojećih neprijatelja, opoziciju naziva ¨crvenom¨.

Jučer je predsjednik Josipović, kada je vidio da jedno mjesto u Hrvatskoj, Podgorač se zove, nema vode te da se mještani muče, poslao tamo vojne cisterne. Onda je vlada odmah odgovorila da je cisterne poslalo Ministarstvo odbrane. Pa naravno da je ministarstvo odbrane poslušalo nalog predsjednika države. Onda je stiglo saopćenje da je vlada cisterne slala i prošli tjedan ali je gradonačelnik Podgorača to odbio. ¨Gluposti¨ kaže gradonačelnik, ¨nisam lud da vraćam cisterne!¨

Onda se vlada hvali velikim uspjesima u turizmu (što je tačno) ali propušta da kaže da se velike turističke destinacije suočavaju sa revolucijama i nemirima (Egipat i Tunis) krizama (Grčka) pa se turisti okreću drugima zemljama medju njima i Hrvatskoj.

Tako premijerka putuje po Hrvatskoj i optužuje druge da ne rade svoj posao. Što više kilometara to više manipulacija sa biračima. Dijele opoziciji etikete da su navodno protiv Hrvatske, a ćuti da je najveći protivnik Hrvatske bio ovih godina baš HDZ sa silnim pljačkaškim aferama, primjerima i ministrima po zatvorima.

Zgrada HRT-a

Hrvatska televizija pratio sve premijerkine riječi i posjete, na TV nema ni emisija ni analiza koje bi govorile o korupcijama i sistemu koji je izgradio HDZ u kojem korupcija nije izuzetak nego dio sistema. Dnevno se održava najmanje jedna konferencija za tisak.

Tako manipulacija sa biračima traje, sve je u funkciji pobjede na izborima – po svaku cijenu.

I ne bih se začudio da uspije. Neki dan su mi u Hercegovini rekli da će glasati za HDZ na izborima u Hrvatskoj iako znaju da su to lopovi, da su pokrali državu i slično.

Kažu ¨nemaju za koga drugog.¨

Ali, 78% gradjana Hrvatske kaže da država ide u krivom smjeru, za 49% je najveći problem nezaposlenost, a čak 83% kaže da će sigurno ili vjerojatno izaći na izbore.

I to je podatak koji premijerku treba najviše da brine.

Ko će znati koliko sam puta pisao kako političari u BiH sakrivaju iza nacionalnih zastava nesposobnost i privatne interese, kako iza njihove priče o zaštiti nacionalonih interesa ne stoji ništa što bi gradjanima i narodima pomoglo da žive bolje. Jedan posve ¨običan¨ slučaj koji se dogodio početkom osmog mjeseca još jedanput svjedoči o tome.

Priča počinje 5. kolovoza ili augusta ove godine na putu izmedju Omarske i Banjaluke. Moj kolega, dopisnik radija Slobodna Evropa iz Banjaluke, Eduard Katana je lagano vozio svoje auto. Na cesti kolona, okuka i puna linija. I onda....

Jedan je pametnjaković u BMW-u odlučio da pretekne kolonu, u krivini pod punom linijom. Rezultat - saobraćajna nesreća, vozač BMW-a je završio sa slomljenim nogama, moj kolega je prošao još teže. Ljekari mu spašavaju život. Redakcija radija Slobodna Evropa u Sarajevu pokreće brzu akciju, kolege odlaze u prvi medicinski centar da daju krv za kolegu iz Banjaluke ali ostaju šokirani.

Ova kolumna – baš tu počinje.

Propisi kažu da krv iz Sarajeva ne može putovati za Banjaluku! Ne vjerujete? Ponoviću: ne postoji način da se krv pošalje iz Federacije BiH u Republiku Srpsku!? Izuzetak – samo kada je život u direktnoj opasnosti. U drugim se slučajevima dobrovoljno davanje krvi tretira kao ¨zamjenska krv¨ i tada krv ne može iz entiteta u entitet.

Zamjensku krv, medjutim, ne može primiti bolnica ako na to nije unaprijed obaviještena. Drugi je dopisnik iz Banjaluke nazvao Kasindolsku bolnicu, osigurao potvrdu da se radi o zamjenskoj krvi i sarajevski su dopisnici našeg radija odjurili u Istočno Sarajevo, i darovali krv.

I dobro, gospodo.

Može li mi iko objasniti kakav je to bošnjački, hrvatski ili srpski nacionalni interes koji spriječava da krv, obična ljudska krv, ne smije putovati iz entiteta u entitet? Koji su to političari objašnjavali i čime?