Balkan-i-ja

Otkud Mladić u priči o Jasenovcu?

Gledam na TV neki dan reakciju jednog golobradog mladića sa Pala (nadomak Sarajeva), očigledno rodjenom poslije rata, a u povodu hapšenja optuženog za ratne zločine Ratka Mladića. On reče: ¨Mladić je srpski heroj jer je spasio srpski narod od novog Jasenovca!¨.

Čak i kad bi se ova rečenica shvatila ozbiljno šta bi u njoj bila istina, a šta laž?

Da bi se dogodilo nešto slično Jasenovcu mora postojati dominirajuća (ustaška) ideologija koja to opravdava, država koja to organizira i vojska koja to sprovodi. Ništa od toga nije postojalo ni u Hrvatskoj, a kamoli u BiH. Strah od Jasenovca je dakle besmislica. Zločin je organizira NDH, nacistička tvorevina i ne postoji niti je postojala ni jedna stranka koja je oživljavala tu zločinačku državu.

Sarajlije bježe od snajpera

Drugo, Ratko Mladić je vodio rat u BiH i Hrvatskoj sa nekoliko puta silnijom vojskom od Hrvatske i BiH. Ona je bila jača i brojčano i vojno i financijski i obavještajno i ekonomski. Dakle, bilo kakva prijetnja Jasenovcem je besmislica.

Treće, Jasenovac, nema ama baš nikakve veze sa Bošnjacima. Teza koju iznose neki političari u RS da je Srebrenica osveta za Jasenovac je čista laž. Zašto bi se neko svetio Bošnjacima za ono što su uradili neki Hrvati?

Konačno 11.07.1995 Mladić je sam izjavio da ¨poklanja Srebrenicu srpskom narodu za osvetu Turcima za bunu na dahije".

Nije, dakle, Mladić branio Srbe od nekog novog Jasenovca, nego je sprovodio u djelo projekat uništavanja BiH – od sistematskog ubijanja njenog većinskog naroda, do sistematskog istjerivanja ne-Srba sa raznih teritorija koja se zvala politikom etničkog čišćenja, do sistematske kradje fabrika, i sistematskog uništavanja bosanskohercegovačke tradicije i kulture.

Onaj momak sa Pala, medjutim, zaista misli to što je rekao. Zašto? Prije svega on ponavlja rečenicu koju izgovaraju mediji i političari.

Miting podrške Ratku Mladiću u Banjaluci

Taj neosnovani strah od nekog Jasenovca se usadjuje u svijest gradjana srpske nacionalnosti sistematski i namjerno. Sistematski, jer se u udžbenicima, u medijima, ne govori o zločinima počinjenih u ime te besmislice, jer se u kafanama većina boji to priznati, jer se nigdje ne govori o herojstvima gradjana srpske nacionalnosti koji su spašavali svoje susjede druge nacionalnosti nego se o njima ili ćuti ili se proglašavaju izdajicama. Namjerno, jer to ponavljaju političari u RS koji time nastavljaju smještati sostveni narod u etnički tor, spriječavaju bilo kakvu toleranciju, podebljavaju podjele, šire strah da bi lako sa narodom manipulirali.

Nedavno je i Milorad Dodik u Banjaluci izrekao istu tezu da se Srebrenica može objašnjavati Jasenovcem tvrdeći pri tom da se u SFRJ zločin Jasenovcu prešućivao. Nevjerovatno, ali golobradi momci, poput onog sa Pala, to će prihvatiti kao istinu. Zločini Srebrenici nemaju ama baš nikakve veze sa zločinima u Jasenovcu kako kaže Dodik niti sa bunom na dahije kako kaže Mladić. Ali, i jedan i drugi uvode osvetu kao PRAVO, kao dominantan način ponašanja što je osobina ljudske zajednice ne znam ni ja koliko tisuća godina unazad.

Šta bi bilo da neko pravdao zločin u Jasenovcu zato što je Hrvatima počinjeno neko zlo? Šta bi bilo kad bi Bošnjaci pravdali svoje zločine, naprimjer, četničkim zločinima nad Muslimanima na Drini u drugom svjetskom ratu?

Spemenik u Jasenovcu

Laž je i teza da se u bivšoj SFRJ o Jasenovcu nije govorilo. Nema ni jednog jedinog političara iz ondašnje i današnjih država koji o tom zločinu nije izrekao riječi osude. Nijednog jedinog. Hiljade TV reportaža, tekstova, radijskih emisija, knjiga je napisano o tom zločinu. Nije bilo škole koja tamo nije išla na ekskurziju i tako dalje. Dodik, dakle, jednostavno, laže.

Lažan je i podatak koji on iznosi da je u Jasenovcu ubijeno 700.000 Srba. Istroričari i povijesničari imaju dokaze za oko 100.000 žrtava od kojih je 80% gradjana srpske nacionalnosti.

Ali, nije glavni problem u tome što Dodik laže ili što on objašnjava zločin u Srebrenici zločinom u Jasenovcu. Veći je problem onaj momak sa Pala i njemu slični koji to prihvaćaju i koji su spremni, na osnovu tog lažnog i namjerno plasiranog razloga, ponovo ubijati radi neke lažne prijetnje Jasenovcem. Problem je što sa tim lažnim razlogom ljudi teže prihvaćaju BiH kao svoju državu.

Tačno to je i želja vlasti u Banjaluci. Dodik je uspio u svojoj nakani. On osvetom pravda zločine, razgradjuje državu u kojoj živi, ubjedjuje Srbe da ne mogu sa drugima.

Sad mu ostaje da se suoči sa posljedicom – koliko dugo će Srbi moći živjeti sa njim.

Opet se igramo mijenjanja granica?

Pred zgradom suda u Hagu dolazak Mladića su neki dan čekale dvije grupe ¨jugovića¨. Jedni su Bošnjaci raširili zastavu BiH, a pored nje ratnu zastavu s ljiljanima. Dvadesetak metara dalje okupila se grupa Srba iz BiH s trobojkama, prvi zadovoljni, drugi ne. Jedan od reportera koji je tamo bio je ovako komentirao te dvije grupe: "Ako se ovi ne pobiju, znači da je rat konačno završen."

Taman kad sam se ponadao da je ¨rat završen¨, da je Srbija nakon izvinjenja RTS za propagandu mržnje i laži i nakon izručenja Ratka Mladića krenula ka evropskom putu, da je krenula ka tome da prigrli evropske vrijednosti, tek što je optuženik za ratne zločine stigao u Hag - evo opet zahtjeva iz Srbije za promjenama granica.

Potpredsjednik vlade Srbije i ministar unutrasnjih poslova, Ivica Dacic

Potpredsjednik vlade i ministar unutarnjih poslova Ivica Dačić, u današnjem NIN-u izjavljuje kako Srbija treba sa Tiranom da pregovara o podjeli Kosova. "Pokušali smo ratom da branimo Kosovo, nismo uspeli. I zato govorim o razgraničenju, dok ne bude kasno. A to znači korekciju granica izmedju dve susedne države – Srbije i Albanije.”

Da li možda treba nešto pitati Kosovare? Naravno da ne jer zvaničnici Srbije i kad govore o razgovorima predstavnika Srbije i Kosova govore o ¨srpsko-albanskom¨ dijalogu, ne ¨srpsko-kosovskom¨. Kao da se neko time može prevariti.

Da li možda treba nešto pitati Albaniju? Naravno da ne – oni ionako godinama govore da ih to ne zanima.

Dačić takodje govori o tome da će se dio BiH priključiti Srbiji ako se u RS bude održao referendum. Da li zaista Ivica Dačić misli da je tako jednostavno podijeliti jednu državu? Može li se onda Sandžak pripojiti Crnoj Gori? Ili će madjarska sela iz Vojvodine moći u Madjarsku? Hoće li jug Srbije da se priključi Kosovu ili možda Albaniji? Pa će onda i Albanci iz Makedonije takodjer u Albaniju? Gdje će Makedonci, možda u Bugarsku?

Ili to što važi za Srbe ne važi za druge?

Hashim Tachi, premijer Kosova je reagirajući na Dašićevu izjavu izjavio da se svako mijenjanje granica ¨ne bi zaustavilo tamo gdje se to dopada Srbiji¨, a ne znam ni jednog stručnjaka koji misli da bi novo mijenjanje granica na Balkanu prošlo bez rata. Konačno, kakve to veze ima sa vrijednostima EU kojoj Srbija, s pravom, teži!

To su one dvije Srbije o kojima često pišem, jedna koja hoće u Evropu, druga koja koči li koči.

Miting podrske Mladicu u Banjaluci

Evropske vrijednosti nisu još nadvladale ni u manjem bosanskohercegovačkom entitetu. Jer tamo se, uz masovno prisustvo zvaničnika RS, slavio čovjek pod čijom su komandom ubijene hiljade Bošnjaka u Srebrenici, čovjek koji je godinama ubijao civile u opkoljenom Sarajevu da i ne pominjem zločine u Hrvatskoj.

Da se razumijemo, u Srbiji je takodjer bilo protesta ali nigdje zvaničnicima nije palo na pamet da budu na njima. Vlastima RS jeste. Srbija se prema huliganima ponašala kao što i treba, oko 150 ih je prevedeno. U RS su oni izbacili svoju porciju mržnje i ¨mirno se razišli!¨

Taj se isti čovjek od strane desetina hiljada ljudi, na raznim skupovima u raznim varošima, koji su se ¨spontano¨ dogodili tri dana nakon vijesti o hapšenju, proglašava herojem. Da li zaista ti gradjani srpske nacionalnosti u BiH smatraju herojstvom bombardiranje opkoljenog Sarajeva koji nije imao ni jednu jedinu topovsku cijev da uzvrati vatru?

Da li zaista ti gradjani BiH srpske nacionalnosti smatraju herojstvom ubijanje civila u Srebrenici?

Unisten stan i poginuli stanari u Sarajevu

Da li zaista ti gradjani BiH srpske nacionalnosti smatraju junaštvom sa onom količinom vojske i oružja krenuti na državu koja je bila nenaoružana (preciznije – sa tek nešto malo lakog naoružanja)?
Da li zaista ti gradjani BiH srpske nacionalnosti još uvijek prihvaćaju da je taj čovjek požnjeo vojne uspjehe u ratu koji je izgubio? Pa ta JNA je kontrolirala čitavu SFRJ – i pogubila sve moguće ratove.

I otkud sad da je ¨izdaja¨ isporučiti sudu čovjeka koji je za to odgovoran? Da li je izdaja kad prijaviš kradljivca policiji? Da li je izdaja kad sud osudi ubicu djeteta?

Kako onda može biti izdaja ako se sudu isporuči čovjek koji je optužen za masovna ubojstva. Kako mogu biti krivi generali hrvatske vojske za ¨prekomjerno¨ granatiranje Knina tokom dva dana, a Mladić heroj za granatiranje Sarajeva tokom tri godine?

Mogu, jer evo i RS Milorad Dodik u intervjuu TV Srbije u srijedu, dakle sinoć, kaže ¨da tek sa ove distance shvaća vrijednost politike koju su vodili Milošević i Karadžić!¨ Svašta. Pa Srbiji je trebalo više od 10 godina da shvati pogubnost politike Miloševića te da ga onda smjeni silom. Trebalo joj je još dodatnih 10 da haškom sudu isporuči Karadžića, još dodatnih 5 da isporuči Mladića. To je dakle četvrtina stoljeća i Dodik izgleda još nije shvatio da Srbi, ogromna većina, ne želi ni vodje ni vojskovodje tipa Miloševića, Karadžića i Mladića.

Kakvo li samo to društvo bira Milorad Dodik čija vlast aktivno podržava proteste na kojima se jedan optuženi za ratne zločine proglašava herojem i koji tek sada shvaća kakva je bila vrijednost politike druge dvojice.

Možda bi mogao da pročita šta je na temu zločina u Srebrebnici izgovorio nekadašnji Predsjednik Republike Srpske Dragan Čavić prilikom objave rezultata Komisije koja je istraživala zločin u Srebrenici.

Dragan Cavic

“Nakon svega ovoga, najprije kao čovjek i Srbin, pa onda kao otac, brat i sin, a tek onda kao predsjednik Republike Srpske, moram reći da je ovih 9 dana jula srebreničke tragedije crna stranica istorije srpskog naroda.Učesnici ovog zločina ne mogu se opravdati nikome i ni sa čim. Onaj ko je činio ovakav zločin, i pri tome se možda pozivao na narod kome pripada po imenu i prezimenu, činio je zločin i prema vlastitom narodu. Onaj koji se možda pozvao na Boga čineći zločin, očekujući od Svevišnjeg blagoslov, činio je zločin protiv Boga u koga vjeruje. Onaj ko je činio ovakav zločin zbog osvete, osvetio se vlastitom narodu.”