Otkud Mladić u priči o Jasenovcu?
Gledam na TV neki dan reakciju jednog golobradog mladića sa Pala (nadomak Sarajeva), očigledno rodjenom poslije rata, a u povodu hapšenja optuženog za ratne zločine Ratka Mladića. On reče: ¨Mladić je srpski heroj jer je spasio srpski narod od novog Jasenovca!¨.
Čak i kad bi se ova rečenica shvatila ozbiljno šta bi u njoj bila istina, a šta laž?
Da bi se dogodilo nešto slično Jasenovcu mora postojati dominirajuća (ustaška) ideologija koja to opravdava, država koja to organizira i vojska koja to sprovodi. Ništa od toga nije postojalo ni u Hrvatskoj, a kamoli u BiH. Strah od Jasenovca je dakle besmislica. Zločin je organizira NDH, nacistička tvorevina i ne postoji niti je postojala ni jedna stranka koja je oživljavala tu zločinačku državu.
Drugo, Ratko Mladić je vodio rat u BiH i Hrvatskoj sa nekoliko puta silnijom vojskom od Hrvatske i BiH. Ona je bila jača i brojčano i vojno i financijski i obavještajno i ekonomski. Dakle, bilo kakva prijetnja Jasenovcem je besmislica.
Treće, Jasenovac, nema ama baš nikakve veze sa Bošnjacima. Teza koju iznose neki političari u RS da je Srebrenica osveta za Jasenovac je čista laž. Zašto bi se neko svetio Bošnjacima za ono što su uradili neki Hrvati?
Konačno 11.07.1995 Mladić je sam izjavio da ¨poklanja Srebrenicu srpskom narodu za osvetu Turcima za bunu na dahije".
Nije, dakle, Mladić branio Srbe od nekog novog Jasenovca, nego je sprovodio u djelo projekat uništavanja BiH – od sistematskog ubijanja njenog većinskog naroda, do sistematskog istjerivanja ne-Srba sa raznih teritorija koja se zvala politikom etničkog čišćenja, do sistematske kradje fabrika, i sistematskog uništavanja bosanskohercegovačke tradicije i kulture.
Onaj momak sa Pala, medjutim, zaista misli to što je rekao. Zašto? Prije svega on ponavlja rečenicu koju izgovaraju mediji i političari.
Taj neosnovani strah od nekog Jasenovca se usadjuje u svijest gradjana srpske nacionalnosti sistematski i namjerno. Sistematski, jer se u udžbenicima, u medijima, ne govori o zločinima počinjenih u ime te besmislice, jer se u kafanama većina boji to priznati, jer se nigdje ne govori o herojstvima gradjana srpske nacionalnosti koji su spašavali svoje susjede druge nacionalnosti nego se o njima ili ćuti ili se proglašavaju izdajicama. Namjerno, jer to ponavljaju političari u RS koji time nastavljaju smještati sostveni narod u etnički tor, spriječavaju bilo kakvu toleranciju, podebljavaju podjele, šire strah da bi lako sa narodom manipulirali.
Nedavno je i Milorad Dodik u Banjaluci izrekao istu tezu da se Srebrenica može objašnjavati Jasenovcem tvrdeći pri tom da se u SFRJ zločin Jasenovcu prešućivao. Nevjerovatno, ali golobradi momci, poput onog sa Pala, to će prihvatiti kao istinu. Zločini Srebrenici nemaju ama baš nikakve veze sa zločinima u Jasenovcu kako kaže Dodik niti sa bunom na dahije kako kaže Mladić. Ali, i jedan i drugi uvode osvetu kao PRAVO, kao dominantan način ponašanja što je osobina ljudske zajednice ne znam ni ja koliko tisuća godina unazad.
Šta bi bilo da neko pravdao zločin u Jasenovcu zato što je Hrvatima počinjeno neko zlo? Šta bi bilo kad bi Bošnjaci pravdali svoje zločine, naprimjer, četničkim zločinima nad Muslimanima na Drini u drugom svjetskom ratu?
Laž je i teza da se u bivšoj SFRJ o Jasenovcu nije govorilo. Nema ni jednog jedinog političara iz ondašnje i današnjih država koji o tom zločinu nije izrekao riječi osude. Nijednog jedinog. Hiljade TV reportaža, tekstova, radijskih emisija, knjiga je napisano o tom zločinu. Nije bilo škole koja tamo nije išla na ekskurziju i tako dalje. Dodik, dakle, jednostavno, laže.
Lažan je i podatak koji on iznosi da je u Jasenovcu ubijeno 700.000 Srba. Istroričari i povijesničari imaju dokaze za oko 100.000 žrtava od kojih je 80% gradjana srpske nacionalnosti.
Ali, nije glavni problem u tome što Dodik laže ili što on objašnjava zločin u Srebrenici zločinom u Jasenovcu. Veći je problem onaj momak sa Pala i njemu slični koji to prihvaćaju i koji su spremni, na osnovu tog lažnog i namjerno plasiranog razloga, ponovo ubijati radi neke lažne prijetnje Jasenovcem. Problem je što sa tim lažnim razlogom ljudi teže prihvaćaju BiH kao svoju državu.
Tačno to je i želja vlasti u Banjaluci. Dodik je uspio u svojoj nakani. On osvetom pravda zločine, razgradjuje državu u kojoj živi, ubjedjuje Srbe da ne mogu sa drugima.
Sad mu ostaje da se suoči sa posljedicom – koliko dugo će Srbi moći živjeti sa njim.