Balkan-i-ja

Reis cilja dženet a promašuje zemlju

Predlažem da pročitate, još jedanput, riječi koje je Reis-ul-lema Islamske zajednice BiH, Mustafa Cerić uputio ministru obrazovanja i sporta sarajevskog kantona, Emiru Suljagiću u povodu njegovog stava da ocjene iz vjeronauke ne ulaze u prosjek ocjena.

Reis Mustafa Ceric

"Ne damo svoju djecu da ih vi učite bezbožništvu! Te državne škole su i naše škole. Mi plaćamo porez! Nije to privatno, babovina ministra... Nisi to donio niotkud, nego je to naše. Ima da se uči vjeronauka u tim školama. Ako treba, a očito da će trebati, ja im poručujem: "Ako i dalje budete dirali u vjeronauku, a to znači da ćete poslije i u džamiju, i u medresu, i u naše ime, i u naše kuće i onda ćete početi određivati šta ćemo jesti, gdje ćemo biti, s kim ćemo govoriti, s kim ćemo se družiti..., ako budete dirali u vjeronauku imat ćete "sarajevsko ljeto" na ulicama Sarajeva, da znate"!

Ova prijetnja, ne samo ministru Suljagiću nego i svima onima koji misle kao on, je zasnovana na LAŽIMA i POLUISTINAMA. Laž je da je ministar pokušavao da ukine vjeronauku i nije niko govorio da se djeca uče bežbožništvu. POLUSTINA je rečenica ¨Mi plaćamo porez!¨ Porez, naime, plaćaju i ¨bezbožnici¨ ili ateisti kako se to pristojnije kaže. Zašto bi, dakle, porez bilo kog vjernika bio važniji od poreza ateiste? Otkud to da porez onih koje hoće da ocjene za vjeronauku ulazi u prosjek vrijedi više od poreza onih koji to neće! To nije božja pravda nego ¨pravda¨ koju nameće resi Mustafa Cerić.

To što radi reis Cerić je ISTO ono što je radio SKJ! On provodi silu i prijeti! U komunizmu je vjera tretirana kao nazadna stvar, u crkve i džamije se išlo krišom. Tada nisi smio biti vjernik, a sada moraš biti vjernik. Tada si se krio kao vjernik danas moraš reći da jesi, tada si slijedio CK danas ono šta ti vjerski poglavar kaže. Tada nisi mogao napredovati ako si bio vjernik, danas ne možeš ako nisi!

Oba su pristupa zasnovana na jednoumlju.

Ja ne osporavam pravo vjerskim zajednicama da izražavaju svoje stavove o čemu god žele ali se to ne može raditi ni prijetnjama niti jezikom politike. Ako vjeronauk već postoji u učionicama onda to mora biti priča o religiji i to svim religijama, pogotovu u državi kakva je bosanskohercegovačka. Vjeronauka ne može biti konfesionalni predmet jer to vodi segregaciji onih koji ne pripadaju ni jednoj religiji kao i segregaciji onih koji pripadaju nevećinskoj religije u datoj sredini, to je guranje ka podjeli zemlje, a ne ka njenom jačanju.

BiH bi trebala biti organizirana kao sekularna država i po papirima vjeri nije mjesto u državnim institucijama. Ali teologizacija države u BiH, kao i teologizacija njenih dijelova, je rezultat zajedničkog interesa vlasti i vjerskih institucija, jer to odgovara i jednima i drugima. Tako vjerski poglavari reklamiraju neku stranku u crkvama i džamijama, a za uzvrat im vlast daje pravo glasa u državim poslovima.

Tako je i ono što je pitanje nauke postalo pitanje politike i, naravno, vjersko pitanje. Otkud je sad obrazovanje problem vjerskih institucija i otkud sad da je od životne važnosti za Cerića da li će ocjena biti brojčana ili pismena?

Baš zbog takve politike BiH jeste zemlja, citiram Harisa Pašovića, sa njegovog Facebooka ¨u kojoj se djeca ranjavaju i ubijaju svakoga dana na ulicima gradova u međusobnim obračunima, u kojoj je u srednjim škola osamdeset posto vokabulara učenika sačinjeno isključivo iz najstrašnijih psovki, u kojoj djeca maštaju da postanu kriminalci, u kojoj studenti univerziteta ne znaju ko se protiv koga borio u Drugom svjetskom ratu, smatraju da u Argentini ljudi govore argentinski jezik, u kojoj su djeca druge nacije neprijatelji, u takvoj zemlji bez hljeba potpuno je svejedno da li će vjeronauke biti u školama, da li će se vjeronauku ocjenjivati i da li će ta ocjena ulaziti u prosjek ocjena.¨

Neodmjereni, agresivni i zahuktali govor reisa Cerića je pretvoren u političku normu. Pretvorila ga je stranka koja se zalaže za sekularnu državu. SDP nije time napravio mali kompromis nego je prekršio osnovni princip.

Emir Suljagic

Tako su u ovom ludilu poraženi svi. I reis Mustafa Cerić koji se ogolio u svojoj agresivnosti i kod sopstvenih vjernika, Zlatko Lagumdžija koji je ispoljio tek minimum želje da brani principe čak i na ovako malom pitanju i djeca koja će i dalje ¨bubati¨ vjerske knjige i zanemarivati matematiku.

Jedini je pobjednik Emir Suljagić, ministar u sarajevskom kantonu koji, ostavljen od svih postaje simbol gradjanske BiH. One pred kojom stoji budućnost – koliko god ona sada daleko izgledala.

„Tamo gdje se cilja raj, promašuje se zemlja“ stoji u odličnom naslovu teksta e-novina koji sam parafrazirao.

Može biti da Cerić misli da je sada korak bliže dženetu ali je istovremeno Bosnu i Hercegovinu za još jedan korak od njega – udaljio.

Tri emisije na tri televizije

Pregledao sam u zadnja tri dana tri TV emisije o BiH napravljene u tri televizijska studija – dva bosanskohercegovačka (u Sarajevu i Banjaluci) te onom u Zagrebu. Sve emitirane u ponedjeljak 16 maja ili svibnja.

I na sve tri sam vidio – malo medija a puno propaganda. Više puta ostao sam šokiran onim što moje kolege novinari govore ili na što ne reagiraju.

Tri priče na tri televizijske stanice glase ovako:

Sarajevo

Emisija ¨60 minuta¨ Federalne televizije u Sarajevu. Evo rečenica i konstatacija koje je izgovorio autor emisije: “Poniženi Dodik”, “Žao nam je Milorada Dodika. Nismo navikli da ga gledamo ovako zabrinutog, utuèenog i poniženog! Gdje je samo nestala ona njegova sila? Gdje se izgubio onaj poznati laktaški bezobrazluk? Kamo je odlepršala ona Dodikova primitivna nadmenost?...Očigledno je da je samo jedna prijetnja smjenom Dodika, verbalnog divljaka preobrazila u uplašenog dječaka!...Jadni naš Mile!¨, “Uzaludan je bio trud Miroslava Lajčaka da pomogne svom laktaškom financijeru dok je kao Visoki predstavnik radio u BiH.”

Sa profesionalnog, novinarskog, stajališta je posve NEPRIHVATLJIVO javno nazivati bilo koga ¨poniženim¨, ¨bezobraznim¨, ¨nadmenim¨, ¨divljakom¨. Potpuno je NEPRIHVATLJIVO na ekranu izražavati podsmijeh i ponižavati bilo koga. Potpuno je NEPRIHVATLJIVO javno tvrditi da je Dodik financirao Miroslava Lajčaka bez iznošenja dokaza.

Niti u studiju, niti u izvještaju ni jedna riječ o tome šta se misli u Banjaluci na temu odustajanja od referenduma.

Jedina posljedice ove emisije je proizvodjenje mržnje.

Bojim se da je voditelj emisije otišao daleko od novinarstva (što god se danas pod tim podrazumijevalo). To više i nije novinarstvo, to je jedna politika i to – loša.

Catherine Ashton u Banjaluci

¨Pressing¨ je naziv emisije koju je emitirala TV RS. Tokom 80 minuta razgovora ni jedna jedina riječ o tome šta misli Sarajevo, niti je iko obrazložio bilo kakav argument ili stav Visokog predstavnika. Gosti su iz Banjaluke i Beograda. Iz Sarajeva – nikog. Iz ureda Viskog predstavnika – niko. Tokom čitave emisije hvaljen je Milorad Dodik kako je donio prave državnièke odluke. Evo nekoliko citata: “Po prvi puta dolazi neko iz EU i hvali institucije RS i njihovu orijentaciju”, “Evropska unija ima puno razumjevanja za nase stavove i naša pitanja!¨, “Republika Srpska je od EU shvaćena kao partner, EU je prvi put dala prednost institucijama RS u odnosu na OHR! Sve do sada je OHR, imao apsolutnu podršku EU, SAD-a. Ovaj put to nije imao!”, “Godinama niko nije želio da se čuje stav RS i da nam bude partner, ovo je prvi put. I zato je to naša pobjeda!”, ¨Državnicka odluka Dodika. Ponosni smo na državničke odluke predsjednika”, “Lady Eshton je marginizirala OHR svojim dolaskom!”

Kad slušaš samo ovu emisiju ispada da je Milorad Dodik izvojevao veliku pobjedu protiv SAD, Visokog predstavnika, mnogih zemalja Evropske unije, te da je Visoki predstavnik potpuno marginaliziran.

To sa osnovnim principom novinarske profesije, da se čuje uvijek i druga strana, nema dodirnih tačaka. U BiH, koja vrvi od podjela i svadja, takva televizijska emisija, isto kao i ona Federalne TV, samo doliva ulje na vatru, služi strukturama na vlasti i nije u interesu gledalaca bez obzira koje oni nacionalnosti bili.

“Strani mediji kazu da je RS po prvi put odigrala jedan dobar potez!” – kaže sugovornik u emisiji u Banjaluci. Ali niko ne postavlja pitanje ko je onda donosio sve one prethodne loše poteze, a istovremeno se hvali “drzavnička” politika Milorada Dodika! Ko je uostalom raspisao referendum, ne htijući dijalog i ko je odustao od tog referenduma jer mu je ponudjen dijalog!!?

Na TV RS Dodik je nazivan velikim državnikom, u na programu Federalne TV je njegova odluka proglašena kapitulacijom. U Banjaluci su u programu emitirali samo predstavnika Rusije sa sjednice Savjeta sigurnosti, u Sarajevu samo SAD i Englesku. Niti je u Sarajevu bilo ikoga ko bi obraložio stav Milorada Dodika, niti je u Banjaluci bio neko ko bi njegovo odustajanje od referenduma smatrao kapitulacijom.

Zgrada HRT-a

Onda sam pogledao treću emisiju posvećenu dogadjajima u BiH, onu HRT-a, zove se ¨Puls Hrvatske¨. U studiju gosti različitih mišljenja, na liniji Banjaluka i Sarajevo. Hvala bogu, pomislih, evo se neko konačno drži profesije.

Ali, …ALI.

Hrvatske stranke koje su ušle u koaliciju sa SDP-om BiH su nazvane ¨smokvinim listom¨, ¨SDP bošnjačkim glasovima bira podobne Srbe i Hrvate¨. Na tvrdnju Dr. Ive Banca da je položaj Hrvata u BiH posljedica loše politike HDZ-a BiH koji je 20 godina na vlasti, Božo Ljubić odgovara da Banac ¨mrzi Hrvate¨!? Drugi učesnik optužuje Banca da je on ¨bošnjački lobista¨, u emisiji se tvrdi da BiH “nikad nije imala status samostalne države koja bi bila rezultat unutrašnjeg dogovora¨, ¨uvijek je bila nametnuta, sponzoriran izvana i kao takva opstajala,¨ ¨SDP je većinska Bošnjaèka stranka¨, ¨Zlatko Lagumžija je glavni sekundant razbijanju BIH¨ i tako dalje.

Svako ima pravo da izrekne svoj stav i da ga obrazlaže ali je osnova moje profesije, da se napadnutom da pravo da se brani. Zlatko Lagumdžija, niti iko iz njegovog kruga, nije dobio priliku da se suprostavi. Etikete ko koga mrzi i ko je čiji lobista ne smiju proći bez voditeljske opaske i opomene iako je, eto bar Ivo banac bio prisutan, jer ako je nema, nema ni dijaloga, ostaje samo svadja i to se u ovoj emisiji i dogodilo.

A sve su tri televizijske stanice javne i, trebale bi služiti interesu istine i interesu SVIH gradjana. Ono što sam vidio u ove tri emisije je jedan od bitnih razloga zašto gradjani u BiH i dalje, više ili manje, slijepo slijede one koji ih već 20 godina vuku za nos. Njima se sa TV ekrana stalno servira poluistina ili laž. Svaki dan, svakog sata i svakog minuta. I ljudi koji plasiraju te la\i svakog dana dijele krivicu za one silne žrtve od kojih su tek neke na spomeniku sa fotografije kojom otvaram ovaj blog.

Čim neko pokuša da pobjegne od te laži i iznese drugačiji stav on je odmah – neprijatelj.

Tužan dan za moju profesiju ovaj ponedjeljak. Nažalost, nije jedini!