Balkan-i-ja

Purda slobodan i šta sad?

Evo vijesti koja je objavljena danas: Tužilaštvo Srbije za ratne zločine odustalo je od krivičnog gonjenja Tihomira Purde, Danka Maslova i Petra Janjića Tromblona zbog nedostatka dokaza. Naime, ni jedan od 44 svedoka, među kojima su bile i žrtve ove hrvatske jedinice nije video trojicu osumnjičenih da su počinili bilo kakav zločin.

Postoji jedino pisana izjava Purde iz vremena dok je bio vojni zarobljenik, koju je kasnije negirao. Bruno Vekarić zamjenik tužioca za ratne zločine kazao je za Radio Slobodna Evropa da je ovo predmet iz vojnog pravosuđa i da je istraga veoma loše rađena.

Bruno Vekarić, glasnogovornik tužilaštva

U redu.

Prije svega, u pravu je Bruno Vekarić kad ističe dobru regionalnu suradnju izmedju BiH, Hrvatske i Srbije. Valja, takodjer, reći da je Srbija donijela pametnu i po svoj prilici pravednu odluku.

Ali – i sad će moji redovni kritičari opet reći da sam jednostran.

Srbija može, ako želi, sakrivati stvari pod tepih ali će se jednog dana morati sa njima suočiti. Što se kasnije suoči – to će suočavanje biti teže.

Ako NIJEDAN od 44 svjedoka (30 iz Hrvatske i 14 iz Srbije) nije vidio NIJEDNOG optuženog da čini bilo kakav zločin, na osnovu čega je pisana optužnica, na osnovu čega je izdavana potjernica?

Ko je pisao?

Zašto je pisao?

Zašto se kaže da je zatvorenik potpisao izjavu koju je kasnije negirao, a ne kaže se da je zatvorenik tučen, pod torturom, potpisivao priznanja. To je radjeno u logorima čije postojanje Srbija još, zvanično, nije priznala.

Koliko je zatvorenika potpisivalo takva priznanja i koliko izdato potjernica?

Znači li to da neko u Srbiji prihvaća da se prećute i premlaćivanja zatvorenika iz Srbije u drugim državama? Ili, taj neko, ima dvostruke aršine?

Srbija je podigla oko 200 optužnica samo za ratne zločine u i oko Vukovara ali je od većine odustala. Ali neke su ostale. Ko je dizao te optužnice, iz očigledno političkih razloga (jer pravni nisu postojali)?

Odgovore na ta pitanja demokratska Srbija mora dati. Šteta koja je pretrpljena nakon slučaja Jurišić, Ganić i sada Purda je ogromna. Na svakom od tih primjera su mediji razvijali patriotske zastave, a da ni u jednom jedinom primjeru nije na odgovornost pozvan neko od ljudi koji su optužnice pisali ili neko od onih koji su donosili presude.

Zato, zvaničnici u Srbiji mogu zataškavati odgovore i izbjegavati pitanja koliko god žele, može biti da će politika samohvale o ¨dobroj regionalnoj suradnji¨ imati i uspjeha. Pa će Hrvatska biti sretna što je Purda pušten, BiH što joj iz ruku otpada vrući krompir, a Srbija što je uspješno razotkrila jednu političku optužnicu.

Ali pitanje gore navedena čekaju odgovore.

I negdje putuje neki drugi Purda koji niti ima pojma da je učinio nešto loše, niti da je na nekoj listi zločinaca, niti da neko u nekoj beogradskoj instituciji planira da ga iskoristi za svoje politilke interese.

Čim predje neku granicu.

Jurisic, Ganic, Purda - uzrok i rezultat isti?

Nedavno sam u svom blogu napisao, pokusavajuci napraviti analizu moguceg politickog razvoja na Balkanu u 2011-oj godini, da pozitivni znakovi svim drzavama ohrabruju. Optimizam kojeg nude te cinjenice je lijepo redati ali da bi se na prostoru bivse Jugoslavije nesto stvarno promijenilo na bolje u sustinskom smislu neophodno je da se u svakoj od tih drzava, u istom trenutku pojave politike i politicari kojima je u interesu da do promjena dodje.

To sam, dakle, napisao.

Jedna od onih oblasti koje su najosjetljivije i u kojima se najvise vidi da li se promjene zaista desavaju je oblast optuzbi za ratne zlocine. U tom smislu primjeri koji dolaze iz Srbije, a za koje nema slicnih primjera u ostalim drzavama, upozoravaju.

Ilija Jurisic

Naime, sudovi su u Beogradu u tri posljednja slucaja pokazali i dokazali da se iza optuznica za ratni zlocin vrlo cesto krije – politicki interes.

Vrhovni je sud Srbije ponistio sve odluke u slucaju Ilije Jurisica, ocjenjujuci da podneseni i od drugog suda prihvaceni dokazi nisu valjani. Jurisic je nakon odlezanih mjeseci oslobodjen te je postalo jasno da se iza optuzbe krila politika. Zanimljivo, Srbija se zadovoljila odlukom svog Vrhovnog suda i nije postavljala pitanja ko je vodio politiku preko suda i ko je podnosio i prihvacao lazne dokaze!

Ejub Ganic

Srbija je pretrpjela ozbiljnu stetu i u povodu potjernice kao i optuzbe protiv Ejuba Ganica. Na kraju se potjernica i sami dokazi pokazuju neutemeljenim, akcija tuzilastva Srbije je definirana kao politicka, pa je Ganic oslobodjen. Ni tada Srbija nije postavljala pitanja ko je za ovu medjuinarodnu bruku odgovoran.

Treci je slucaj hrvatskog branitelja Tihomora Purde. Ponovo optuznica dolazi, ponovo se tvrdi da je optuznica neutemeljena, da je priznanje napisano nakon zatvorske torture, dakle da ne moze biti prihvaceno kao dokaz. Priznanje je u medjuvremenu povuceno, dakle, dokaza nema.

Broj ubijenih vojnika JNA u Tuzli, za koje je optuzivan Jurisic je preuvelicavan, broj ubijenih u Dobrovoljackoj ulici u Sarajevu je preuvelicavan, Purda se optuzuje za ratni zlocin dvojice (po nekim podacima i trojice) ranjenih vojnika JNA. Sada i Beograd trazi nacin da se izvuce iz situacije koju je sam kreirao. Objektivna analiza pokazuje da i Beograd vuce korake ka rjesenju iz ovog pravnog corsokaka.

Sve optuznice podize isto sudsko tijelo u Srbiji i iza svih optuznica stizu iste Interpolove potjernice, Srbija dozivljava sudske poraze. I ponovo se u Srbiji ne pokrece pitanje ko stoji iza svih ovih promasaja, ko svojom politikom pogresaka i promasaja nanosi Srbiji medjunarodnu stetu te stoga vodi anti-srpsku politiku.

Ta se pitanja ne postavljaju jer oni koji stoje iza toga to ne zele, a oni koji bi u Beogradu mozda zeljeli da postavljaju takva pitanja kalkuliraju politickim poenima.

O svim se ovim primjerima vodila politicka kampanja u Srbiji, (kao i slucaju Ganica u BiH, ili u slucaju Purde u Hrvatskoj), sve se cinilo da se javnost ubijedi kako je Srbija u pravu. Tenzije su se povecavale, obmanuta javnost je, dok to jos nije znala, prihvacala nacionalisticku retoriku i vrsila pritisak na onu demokratsku Srbiju. Kad je postalo jasno da je javnost obmanuta ta ista demokratska Srbija nije iskoristila priliku protiv nedemokratske Srbije. Zato sto to nije mogla ili nije htjela je posve nebitno.

Vazna je cinjenica da je Vrhovni sud Srbije oslobodio Jurisica ali slucajevi Ganica i sada Purde pokazuju da politika koja kreira takve slucajeve nije porazena koliko se god demokratska Srbije sa tim hvalila. To je politika sukoba.

Zanimljivo, niti se Hrvatska niti Bosna i Hercegovina, na cijim se teritorijama vodio rat obrukala sa tom vrstom fabriciranih Interpolovih potjernica niti sa tom vrstom politicki motiviranim optuznicama za ratne zlocine.

Zasto iz Srbije takve stvari dolaze, a ne dolaze iz drugih drzava, je pitanje na koje odgovor sebi mora dati – Beograd.

Taj odgovor ima samo dvije moguce varijante – ili se iza laznih dokaza i politicki motiviranim optuznicama krije nesposobnost ili se dvije Srbije medjusobno nadmecu preko ledja Ilije Juirisica, Ejupa Ganica i Tihomira Purde!