Dostupni linkovi

Balkan-i-ja

Sorry! No content for 1 mart/ožujak. See content from before

Utorak, 22. februar/veljača 2011.

Jurisic, Ganic, Purda - uzrok i rezultat isti?

Nedavno sam u svom blogu napisao, pokusavajuci napraviti analizu moguceg politickog razvoja na Balkanu u 2011-oj godini, da pozitivni znakovi svim drzavama ohrabruju. Optimizam kojeg nude te cinjenice je lijepo redati ali da bi se na prostoru bivse Jugoslavije nesto stvarno promijenilo na bolje u sustinskom smislu neophodno je da se u svakoj od tih drzava, u istom trenutku pojave politike i politicari kojima je u interesu da do promjena dodje.

To sam, dakle, napisao.

Jedna od onih oblasti koje su najosjetljivije i u kojima se najvise vidi da li se promjene zaista desavaju je oblast optuzbi za ratne zlocine. U tom smislu primjeri koji dolaze iz Srbije, a za koje nema slicnih primjera u ostalim drzavama, upozoravaju.

Ilija Jurisic

Naime, sudovi su u Beogradu u tri posljednja slucaja pokazali i dokazali da se iza optuznica za ratni zlocin vrlo cesto krije – politicki interes.

Vrhovni je sud Srbije ponistio sve odluke u slucaju Ilije Jurisica, ocjenjujuci da podneseni i od drugog suda prihvaceni dokazi nisu valjani. Jurisic je nakon odlezanih mjeseci oslobodjen te je postalo jasno da se iza optuzbe krila politika. Zanimljivo, Srbija se zadovoljila odlukom svog Vrhovnog suda i nije postavljala pitanja ko je vodio politiku preko suda i ko je podnosio i prihvacao lazne dokaze!

Ejub Ganic

Srbija je pretrpjela ozbiljnu stetu i u povodu potjernice kao i optuzbe protiv Ejuba Ganica. Na kraju se potjernica i sami dokazi pokazuju neutemeljenim, akcija tuzilastva Srbije je definirana kao politicka, pa je Ganic oslobodjen. Ni tada Srbija nije postavljala pitanja ko je za ovu medjuinarodnu bruku odgovoran.

Treci je slucaj hrvatskog branitelja Tihomora Purde. Ponovo optuznica dolazi, ponovo se tvrdi da je optuznica neutemeljena, da je priznanje napisano nakon zatvorske torture, dakle da ne moze biti prihvaceno kao dokaz. Priznanje je u medjuvremenu povuceno, dakle, dokaza nema.

Broj ubijenih vojnika JNA u Tuzli, za koje je optuzivan Jurisic je preuvelicavan, broj ubijenih u Dobrovoljackoj ulici u Sarajevu je preuvelicavan, Purda se optuzuje za ratni zlocin dvojice (po nekim podacima i trojice) ranjenih vojnika JNA. Sada i Beograd trazi nacin da se izvuce iz situacije koju je sam kreirao. Objektivna analiza pokazuje da i Beograd vuce korake ka rjesenju iz ovog pravnog corsokaka.

Sve optuznice podize isto sudsko tijelo u Srbiji i iza svih optuznica stizu iste Interpolove potjernice, Srbija dozivljava sudske poraze. I ponovo se u Srbiji ne pokrece pitanje ko stoji iza svih ovih promasaja, ko svojom politikom pogresaka i promasaja nanosi Srbiji medjunarodnu stetu te stoga vodi anti-srpsku politiku.

Ta se pitanja ne postavljaju jer oni koji stoje iza toga to ne zele, a oni koji bi u Beogradu mozda zeljeli da postavljaju takva pitanja kalkuliraju politickim poenima.

O svim se ovim primjerima vodila politicka kampanja u Srbiji, (kao i slucaju Ganica u BiH, ili u slucaju Purde u Hrvatskoj), sve se cinilo da se javnost ubijedi kako je Srbija u pravu. Tenzije su se povecavale, obmanuta javnost je, dok to jos nije znala, prihvacala nacionalisticku retoriku i vrsila pritisak na onu demokratsku Srbiju. Kad je postalo jasno da je javnost obmanuta ta ista demokratska Srbija nije iskoristila priliku protiv nedemokratske Srbije. Zato sto to nije mogla ili nije htjela je posve nebitno.

Vazna je cinjenica da je Vrhovni sud Srbije oslobodio Jurisica ali slucajevi Ganica i sada Purde pokazuju da politika koja kreira takve slucajeve nije porazena koliko se god demokratska Srbije sa tim hvalila. To je politika sukoba.

Zanimljivo, niti se Hrvatska niti Bosna i Hercegovina, na cijim se teritorijama vodio rat obrukala sa tom vrstom fabriciranih Interpolovih potjernica niti sa tom vrstom politicki motiviranim optuznicama za ratne zlocine.

Zasto iz Srbije takve stvari dolaze, a ne dolaze iz drugih drzava, je pitanje na koje odgovor sebi mora dati – Beograd.

Taj odgovor ima samo dvije moguce varijante – ili se iza laznih dokaza i politicki motiviranim optuznicama krije nesposobnost ili se dvije Srbije medjusobno nadmecu preko ledja Ilije Juirisica, Ejupa Ganica i Tihomira Purde!

Kad se hrabrost plaća zatvorom...

Grigory Chekalin
Grigory Chekalin

Kad se hrabrost plaća zatvorom!

Sad će se opet moji kritičari nauživati što sam ponovo dotakao Rusiju. Ali, kako kao novinar da ne ukažem na ponašanje vlasti koja koristi čistu silu da zaštiti svoj privatni interes?

Evo nekoliko primjera, počev od najnovijeg.

Primjer prvi: Natalya Vasilyeva koja radi kao pomoćnik sudije Viktor Danilkina koji je proglasio krivim Mikhaila Khodorkovskog na sudjenju u prosincu prošle godine je dala intervju portalu www.gazeta.ru. U tom je intervjuu izjavila da je svima jasno kako je sudjenje bilo namješteno, da presuda nema veze sa činjenicama, da je sudija bio pod velikim pritiskom ¨odozgo¨ i tako dalje. Sad se sva sila novinara uputila da je nadje ali je Natalya Vasilyeva – nestala. U samom sudu, gdje radi, kažu da je na odmoru.

Anastasia Volochkova

Primjer drugi: Savjest je proradila i kod Anastasie Volochkove, poznate ruske balerine, i autora jednog TV programa koja je u u intervjuu za naš radio izjavila da je bila prevarena kada je 2005-e potpisala pismo podrške Putinu, a osudila Khodorkovskog. Prvi kanal je odmah njen šou –otkazao.

Primjer treći: Aleksei Dymovsky je poznat pod nazivom ¨you tube cup¨ jer se pojavio u svojoj policijskoj uniformi, govorio otvoreno o korupciji u policiji u svom gradu Novorossiisku. Šta se njemu dogodilo? Optužen je i osudjen, te smješten u zatvor, kod onih istih policajaca koje je optuživao za korupciju!

Aleksei Dymovsky

Primjer četvrti: Mikhail Yeseyev je istražilac u gradu Ukhta, na sjeverozapadu Rusije. Optužio je policiju da je podmetnula požar u studenom 2009-e. Uhapšen je, osudjen i zatvoren. Sada ga u zatvoru ¨čuva¨ ta ista policija!

Primjer peti: Zamjenik tužioca u istom gradiću, Grigoriy Chekalin, je dao sličnu izjavu o podmetanju požara u istom slučaju. Obratio se predsjedniku Medvedevu 2009-e. Rezultat: osudjen na godinu i po dana zatvora!

Primjera dosta ali su valjda i ovi dovoljni.

Hrabrost se u Rusiji plaća zatvorom.

Učitajte više sadržaja...

XS
SM
MD
LG