Balkan-i-ja

Ko koga pravi budalom?

Prosto čovjek ne zna čega da se prihvati u BiH. Čega god se prihvati, sve se sa svim sukobljava. Evo, ovim redom:

Centralna izborna komisija (CIK) prvi put od svog nastanka, poništava izbor predsjednika i potpredsjednika Federacije BiH, kao i odluku o konstituisanja Doma naroda Federalnog parlamenta. Sada oni čiji je izbor potvrdjen od te iste komisije tvrde da CIK nije uopće imala pravo da se bavi konstituisanjem vlasti, dok suprotna strana kaže da je odluka pravedna i zakonska.

Pa onda iz Predstavničkog Doma naroda kažu da im nije jasno kako je CIK mogao donijeti odluku kad nisu imali nikakav papir da je vlast formirana. A ne mogu dostaviti nikakav papir Centralnoj izbornoj komisiji jer, bože moj, to je dio zapisnika, a zapisnik se usvaja na slijedećoj sjednici, a slijedeće sjednice još nema jer, bože moj, nije zakazana.

Sad oni koji se ne slažu čekaju odluku Ustravnog suda, a oni koji se slažu sa odlukom CIK-a valjda misle da tu sud nema šta da radi. Pa ako sud odluči drugačije od CIK-a oni koji su protiv odluke CIK-a će se oslanjati na odluku suda, a ani drugi će se držati odluke CIK-a i biti protiv odluke suda.

Onda dva HDZ-a i dva SDS-a (jedan se pritom zove SNSD) potpisuju deklaraciju, čitam izjave kako Milorad Dodik štiti interese hrvatskog naroda! I sve mi se čini da on ima brata bliznaca negdje u Banjaluci koji je iz svog entiteta potjerao više od 100.000 Hrvata te koji za predstavnike Hrvata tamo bira ljude koji nisu – ni Hrvati.

A onda dva HDZ-a kažu da štite interese Hrvata, ali samo ako su oni na vlasti. Oni drugi Hrvati koji nisu ¨pravi¨ Hrvati jer, bože moj, pripadaju SDP-u.

Zlatko Lagumdzija

Onda Zlatko Lagumdžija, kome su vazda usta bila puna legitimnosti i legalnosti osniva vlast koja je legalna ali nije legitimna.

Pa oni koji su formirali vlast ulaze u kancelarije kad tamo nema prethodnika, a prethodnici im ne žele predati vlast jer nasljednike smatraju nelegalnima. Pe jedni ulaze tamo gdje ih ne puštaju, a druga izlaze odakle ne žele da izlaze.

Znači li to da sad imamo dvije vlasti – onu koja je to bila do sada i onu koja je tek uspostavljena. Samo se još ne zna koja je prava – ona koja je izabrana ili ona koja je izgubila izbore.

U

Bosni i Hercegovini je i jedna ovaka vlast previše, dvije su već tsunami.

Onda iz HDZ-a poručuju da je jedini izbor u nastavku pregovora jer je samo to jedini način da ¨dobijemo, normalnu, legalnu i ustavnu¨ vlast. Šta li su onda dogovarali 6 mjeseci kad se nisu dogovorili – ne smijem ni da pitam. Jedino znam da će vlast možda biti legalna, možda će biti i ustavna ali posve sigurno neće biti – normalna.

Pa gospodo draga kako vas nije sramota!? Pa vi ste nama garantirali razna prava evo već 20 godina i što više garantirate to nam više prava oduzimate. Obećate posao – danas u BiH DNEVNO posao gubi 150 ljudi. Obećali ste mir – donijeli ste rat, vezali ste zastave pa ste ih toliko razvezali da su ostale tek prnje koje još uvijek cijepate, obećali ste ravnopravnost, ali ste je potpuno uništili, obećavali ste Švicarsku pa ste je osigurali samo za sebe.

Dragan Covic, Milorad Dodik, Bozo Ljubic

Dragan Čović, koji je već davno izgubio svaki autoritet kao predstavnik Hrvata postaje odjednom njegov spasilac!? Milorad Dodik koji čini sve da razbije BiH sad je tobože brani sporazumom sa HDZ-om!? Haris Silajdžić, izborni gubitnik, sad se nameće kao spasilac onih sa kojima se godinama svadjao dok je bio na vlasti. Zlatko Lagumdžija je još uvijek manji samo od svog ega.

Vlasti Srbije, a sad i Hrvatske, razgovaraju sa ¨svojim¨strankama u iz BiH i ubiše se govoreći da poštuju suverenitet BiH.

Tako sam posve zbunjen.

Jedino što znam da dok se svi kunu u demokraciju, zakone, logike, štite interese svojih naroda – oni su posve jednaki jer složno i neodgovorno prave budale od svih nas.

Pojedinačno i zajedno.

Zašto ne čujemo jedni druge?

Kad god objavim neki komentar na ovom blogu ili na engleskoj stranici našeg radija ostajem začudjen raspravom koja poslije toga krene. U najvećem broju primjera rasprava se ne vodi ni o činjenicama koje iznesem, često ni o temi koju načinjem – nego na stranici sa komentarima teku neki obračuni nas sa nama, miješaju se jedni dogadjaji sa drugima, negira se ono što je očigledno, sakriva ono što svi vide, krivica stalno prebacuje preko plota, istina postaje laž, a laž postaje istina.

Zašto ne čujemo jedni druge?

Sarajevo, groblje na Koševu

Kada sam izašao iz Sarajeva i posjetio meni blisku osobu u Beogradu i kad sam joj pričao kako JNA granatira Sarajevo, civili ginu, ruše se zgrade i snajperisti ubijaju bio sam šokiran kad sam video da mi meni bliska osoba – ne vjeruje. Vjerovala je Televiziji Srbije.

Zašto je ona vjerovala TV Srbije i zašto su rasprave o balkanskim ratovima beskrajne i često besmislene?




Zašto moji balkanski sugradjani tako žestoko argumentiraju jedni protiv drugih a ne čuju jedni druge. Zašto mene šalju na različita mjesta u objavljenim i neobjavljenim komentarima umjesto da private činjenice takve kakve jesu?

Ova je kolumna pokušaj razmišljanja na tu temu.

U posljednim danima komunizma došlo je u Evropi do konflikta izmedju gradjana i komunizma, komunizam je, naravno, pao. To se dogodilo u ČSSR-u, Poljskoj, Madjarskoj, Rumunjskoj itd.

Taj sukob izmedju gradjana i komunizma se u Jugoslaviji nikada nije dogodio! Naime, komunisti u jednoj republici su napravili savez sa nacionalistima u toj istoj republici te se, naravno, sukobili sa istom ili sličnom takvom koalicijom u drugoj republici. Bivši Jugoslaveni su spriječeni da imaju izbore na federalnom nivou, pa su stanovnici u svakoj pojedinačnoj republici bivše SFRJ umjesto da postanu gradjani, postali samo pripadnici svoje etničke skupine! I, naravno, počeli su i reagirati samo kao članovi te skupine, kao Srbi, Hrvati, Bošnjaci, a ne kao gradjani. Ideologija komunizma je dramatično suzila prostor razmišljanja stanovništva, dok je nova ideologija dolaskom na vlast taj proctor smanjila još više. U drugim se zemljama taj prostor proširio, ljudima su se otvorile oči. Kod nas se on suzio, vidjeli smo još manje. Mediji su naravno podržali svoja rukovodstva i postojanje svakog pojedinca je svedeno na njegovu nacionalnost,

Spomenik u Jasenovcu

Danas, 25 godina kasnije, mnogi reagiraju na isti način. Tako član jedne etničke skupine sebe brani od zla učinjenog u njegovo ime od strane ljudi koji su predstavljeni kao heroji, tako što napada slična zla onih iz druge etničke skupine. Nedostatak argumenata u jednoj raspravi izaziva napad na posve drugu temu, pa se zločin u Srebrenici brani zločinom u Jasenovcu!?

I niko ne razmišlja o tome da obje skupine brane – zločin!

Drugi razlog vidim u tome da ko god je izložen tako žestokoj propagandi, iz sata u sat, on-ona počinje da ponavlja rečenice iz te propaganda kao svoje soptstvene!? U vrijeme komunizma nismo dovodili u pitanje šta kaže CK, danas ne dovodimo u pitanje šta kažu lideri naše etničke skupine.

Danas je tako, za mnoge, lakše prihvaćati laž nego istinu. Ako private činjenice iluzija u kojoj žive evo već više od dvije decenije se ruši, žrtva koju su prihvaćali postaje uzaludna, shvaćaju da su ih vodje u koje su vjerovali čitavo vrijeme lagali. Tako ni meni bliska osoba u Beogradu nije vjerovala meni nego državnoj televiziji. Braneći voćstvo Srbije i vjeujući u ono što su joj govorili sa ekrana ona je u stvari branila – sebe. Da je prihvatila moje činjenice bila bi prisiljena izaći iz svoje etničke skupine i to nije bilo okruženje u kojem bi se osjećala sigurnom.

Jedan od dokaza na sudjenju u Hagu

Četvrti razlog vidim u tome što je strahota zločina koja se dogadjala na Balkanu više ili manje sakrivana pa i dan danas. Još se više sakriva da se ti zločini nisu dešavali niti slučajno niti su rezultat nekog kaosa, nego su bili vrlo dobro organizirani. Pa su tako u Srbiji sretni što je Medjunarodni sud u Hagu rekao da nisu krivi za genocid u Srebrenici nego ¨samo¨ odgovorni, pa u Sarajevu dižu glas čim se neko hapsi u povodu dogadjaj u Dobrovoljačkoj.


Istovremeno, sami ništa nisu uradili da se raščisti šta se dešavalo i ko je kriv.

Ako želite da neko promijeni svoj stav taj neko mora biti upoznat sa istinom. Agencija za strategijska istraživanja iz Beograda je prije mjesec dana objavila da 79% Srba u Srbiji ne znaju das u srpske snage granatirale Dubrovnik! Samo 13% zna da je Sarajevo bilo pod opsadom više od tri godine, a jedna patina misli da nikad nije ni bilo granatirano!

Konačno, iza tog neprihvaćanja činjenica stoje često i privatni interesi. Naime, ovaj je rat donio iz medju ostalog i velike promjene u kretanju stanovništva. Sandžak se preselio u Sarajevo ili Knin u Banjaluku I tako dalje. Puno je bolje u Sarajevo nego Priboju, bolje u Banjaluci nego Kninu pa je osnovni interes tog raseljenog stanovništva da ostane tamo gdje se sada nalazi. A to znači njihov je interes imati vlast koja neće postavljati pitanja kako je neko došao do stana, a neko do imanja. Oni trebaju nacionalističku retoriku da bi zaštitili svoju novu imovinu, djecu na univerzitetima ili sveučilištima, oni trebaju konflikt jer to znači da će zadržati to što imaju. I nacionalistički lideri trebaju njih – da ih biraju. Pomirenje donosi neogodna pitanja, odlazak sa vlasti često znači odlazak u zatvor.

Naravno, ovim se razlozima mogu dodati i oni da su miljuni ljudi izgubili nešto svoje – ili svoje rodjake ili prijatelje ili imovinu, te ih malo ko ubjedjuje da moraju praštati.

Prošlo je dosta godina dok je meni bliska osoba u Beogradu shvatila da sam ja govorio istinu, a TV Srbije lagala. Ponovo sam postao osoba od povjerenja.

Strast, iluzije i strah još uvijek su snažne motivacije komentara koji se objavljuju na internetu. Činjenice se često ne prihvaćaju, ako činjenice ne govore meni u prilog – to gore po činjenice.

A kad već ne slušamo jedni druge zašto bi neko drugi slušao nas?