Balkan-i-ja

Multikultularizam je mrtav?

Ne vjerujem da postoji Sarajlija koji se ne sjeća kako su se gradjani okupljali ispred gradske katedrale na ponoćku, uoči katoličkog Božića. Sretali se tamo mladi svih boja i nacija – svi su išli na jednu vrstu hapenninga.

Posve sam siguran da u BiH nije bilo obitelji koji su služili svinjetinu ako su im gosti bili Muslimani, kao što sam siguran da su istinki susjedi rado mijenjali turske baklave i srpski kajmak.

Poštivali smo tudje običaje zato što smo voljeli svoje. Bili smo ¨multi-kulti¨!
Svijet se medjutim promijenio, u nas je zlo nadvladalo, pali su blizanci u New Yorku, islamski terorizam je postao svakodnevnica.

David Cameron, premijer Velike Britanije, 12Nov2010

Prije neki dan je u Davosu, Švicarska, premijer Velike Britanije, David Cameron u suštini ponovio riječi njemačke kancelarke Angele Merkel da multikulularizam pripada prošlosti. Tačnije on kaže da decenijama stara politika ¨multikultularizma¨ ohrabruje postojanje ¨izoliranih grupa¨ gdje se može razviti terorizam. ON je osudio politiku ¨odustajanja od tolerancije¨ što je ohrabrilo Muslimane i ostale imigranstke grupe ¨da žive odvojenim životima, neovisno jedni od drugih i od većine¨. Zbog toga, kaže Cameron, vlade u Evropi moraju ¨manje prakticirati pasivnu toleranciju, a više aktivni, mišićavi liberalizam¨.

¨Mi čak toleriramo da u tim odvojenim dijelove društva ljudi žive na način koji je protivan našim vrijednostima. Tako, kada neki bijelac izrazi neki problematičan stav, rasizam na primjer, mi to s punim pravom osudjujemo. Ali, kada isto tako problematičan stav izrazi neko ko nije bijelac, mi smo oprezni, čak se i bojimo da osudimo takvo ponašanje!¨

Vukovar, 01/07/1992

Bez obzira koliko Cameron bio u pravu ili ne, činjenica jeste da država ne smije nametati pravila svoje većinske kulture imigrantima, ali je isto tako činjenica da odsustvo tog nametanja ne znači da oni koji ne pripadaju većini mogu da nameću svoja pravila – makar i samo unutar svoje etničke grupe.

Ako bi se prihvatilo pravo države da nameće svoja religijska ili kulturološka pravila ono bi, neizbježno, dovelo do pobune. Ako ta ista država prihvati pravo manjine da nameće svoja pravila, makar i unutar same svoje skupine, tada bi se uvela praksa da se isti zakoni primjenjuju na drugačiji način u različitimk dijelovima društva. A to opet, na kraju, dovodi do sukoba.

Prije nekoliko je godina njemački pisac muslimanskog porijekla, Bassam Tibi, pišući na ovu temu uveo termin ¨leitkultur¨ (grubo prevedeno: dominantna kultura) pokušavajući da taj termin suprostavi multikultularizmu. On kaže da je jedini način da u društvu sa mješovitim kulturama svaka od tih kultura može funkcionirati i zajedno i odvojeno samo ako je ujedinjena u nekom zajedničkom cilju.

Nikako mi nije jasno kako tolikim političarima i naučnicima treba toliko vremena da definiraju ono što je znala svaka nana u BiH, naprimjer: da se ne ulazi u sobu ako neko klanja, da se ne služi svinjetina onima kojima to smeta, da je srpski kajmak najbolji na svijetu ne zato što je srpski nego zato što je dobar, da je hrvatsko vino sjajno ne zato što je hrvatsko nego zato što je dobro.

Jedino čega se ¨bojim¨ jeste da nas dobronamjerne rasprave o tome da li je multikultularizam mrtav ili ne, odvedu ka jednoumlju i, ne daj bože, tezi ¨jedna nacija, jedna religija i jedan vodja.¨

Jer ko god je tamo krenuo nije stigao, a na putu je samo rušio, palio i ubijao.

Ja bih zato radije da ostanem(o) ¨multi-kulti¨ jer ne mogu zamisliti život bez baklava, kajmaka i vina.

Tihomir Purda postaje igračka

Kažu da ako ubiješ jednog čovjek postaješ zločinac, ako ubiješ tisuću sa tobom se pregovara.

Pratim ovih dana priču o Tihomiru Purdi, hrvatskom branitelju koga uhapsiše u BiH pa sad ne znaju šta će sa njim. Hrvatska ne može tražiti njegovo izručenje jer nema nikakvog osnova za pokretanje krivičnog postupka. Srbija neće da odustane od svog zahtjeva iako svi elementi govore da se u slučaju Tijomira Purde ponavlja priča o Iliji Jurišiću. BiH nije zaniteresirana za bilo kakvo sudjenje i šta god uradi – pogriješit
će, politički.

Glavna vukovarska ulica, 17-04-1995

Ali, sudbina takozvanih običnih ljudi je ono što me ovdje provocira na priču. Tihomir Purda je tek jedan od mnogih kojeg su dogadjaji odveli u rat, koji je u tom ratu branio ono što je htio braniti (u njegovom slučaju Vukovar) i onda, kad je sve završeno, kad je svoje odradio – zaboravljen je poput silnih onih boraca sa prvih linija u svakoj pojedinačnoj državi.

Neki dan sam dobio slijedeću priču, više ili manje sličnu. Piše mi Džemal Sokolović, iz Norveške, o borcu Armije BiH Branku Erbezu. Sreo ga je u bolnici gdje su zajedno ležali. ¨Pricao nam je o velikom broju Srba u komandnom kadru branilaca Sarajeva, o Prvoj slavnoj pravoslavnoj.¨, piše mi Džemal. Branko je umro u bolnici, zaboravljen od te iste armije BiH.

Ko se sjeća Blaža Kraljevića, Hercegovca ili Josip Reihel Kira, Slavonca, koji su jurili izmedju zaraćenih strana spriječavajući rat jer su im sve strane vjerovale! Ubijeni su, po svoj prilici od ¨svojih¨.

Protesti obitelji nestalih, Banjaluka, 22-11-2010

Iz Banjaluke ovih dana jednu od svojih ¨slavnih¨poruka šalje Milorad Dodik. Ovaj put nisu krivi ni Bošnjaci, ni Lagmudžija, ni medjunarodna zajednica, ni visoki predstavnik nego – demobilisani borci RS! Dodik im poručuje da će ih, ako izadju na proteste radi neisplaćenih boračkih dodataka i naknada za odlikovanja, ukinuti!! Nema više boraca, gotovo. Trebali ste sada više niste potrebni – poručuje vladar.

Hrvatska je znala da Srbija ima na listi sumljivih Tihomira Purdu, sama je slučaj istražila i nije našla dokaza za pokretanje postupka, nije ga ni pokrenula ali nije ni infomirala Purdu da ga druga strana ima na listi. U Armiji BiH su posve zaboravili i Branka Erbeza i njemu slične, u Banjaluci ne mare što borcima vlasti duguju novce.

Purda se optužuje da je ubio dvojicu ranjenika, Ubijanje ranjenika je zločin i ako ga je Purda počinio treba da odgovara. Ali, kako to da Hrvatska nije našla dokaze za to, a Srbija jeste? Purda kaže da je potpisavao priznanja nakon što bio pod torturom!

Kako to da u Srbiji niko ne odgovara što je ubijao ¨tudje¨ ranjenike, a izdaju se potjernice za onima koji su ubijali ¨njene¨ranjenike? Da i ne govorim o tome da Srbija, evo već 16 godina, ¨ne zna¨ gdje su Mladić i Hadžić pa teško da i ima moralno pravo da traži izručenje onih poput Tihomira Purde koji su prava nevinašca u poredjenju sa čitavim jatom generala i oficira bivše JNA koji su pobijali na tisuće civila? Koliko je generala JNA sudio Beograd za recimo isti onaj Vukovar u kojem je Tihomir Purda, navodno, počinio zločin?

Gradjani Zagreba traže oslobodjenje Tihomira Purde, 15-01-2011

Ako Hrvatska kaže da Purda nije počinio zločin, neko jeste! Jer, dvojica ranjenika jesu ubijena.
Suština je u tome da se vlasti igraju politike, uglavnom osudjuju i hapse samo kad moraju. Purda će sada poslužiti vlasti u Hrvatskoj po drugi put. Vlastima dobro dodje da mobiliziraju javnost radi nacionalnog ponosa, izbori su blizu, dobiće se koji glas više. Identičnu igru igraju i u Beogradu, naravno.

Ako se problem želi riješiti nije ga toliko teško riješiti. Zašto, na primjer, gospoda lideri, ako zaista žele da doprinesu miru i pomirenju, ne formiraju jednu ili više komisija koje će po istim kriterijumima, donositi odluke o tome koga se može, a koga ne može suditi, za koga ima, a za koga nema elemenata za podizanje optužnice?

Sve dok se to ne dogodi na granicama će hapsiti Jurišiće i Ganiće iz posve političkih razloga kako se kasnije pokazalo i u jednom i u drugom slučaju. Pa će se svadjati lideri, pa mediji, pa narodi.

Sve preko ledja običnog čovjeka, zvao se on Purda, Kraljević, Kir, Erbez ili bilo kojih od onih demobilisanih boraca iz RS koje će Dodik – ukinuti!

Jer gospoda političari se igraju politike, a tu je običan čovjek, borac, bilo čiji i kako se god zvao - tek igračka.