Balkan-i-ja

Tihomir Purda postaje igračka

Kažu da ako ubiješ jednog čovjek postaješ zločinac, ako ubiješ tisuću sa tobom se pregovara.

Pratim ovih dana priču o Tihomiru Purdi, hrvatskom branitelju koga uhapsiše u BiH pa sad ne znaju šta će sa njim. Hrvatska ne može tražiti njegovo izručenje jer nema nikakvog osnova za pokretanje krivičnog postupka. Srbija neće da odustane od svog zahtjeva iako svi elementi govore da se u slučaju Tijomira Purde ponavlja priča o Iliji Jurišiću. BiH nije zaniteresirana za bilo kakvo sudjenje i šta god uradi – pogriješit
će, politički.

Glavna vukovarska ulica, 17-04-1995

Ali, sudbina takozvanih običnih ljudi je ono što me ovdje provocira na priču. Tihomir Purda je tek jedan od mnogih kojeg su dogadjaji odveli u rat, koji je u tom ratu branio ono što je htio braniti (u njegovom slučaju Vukovar) i onda, kad je sve završeno, kad je svoje odradio – zaboravljen je poput silnih onih boraca sa prvih linija u svakoj pojedinačnoj državi.

Neki dan sam dobio slijedeću priču, više ili manje sličnu. Piše mi Džemal Sokolović, iz Norveške, o borcu Armije BiH Branku Erbezu. Sreo ga je u bolnici gdje su zajedno ležali. ¨Pricao nam je o velikom broju Srba u komandnom kadru branilaca Sarajeva, o Prvoj slavnoj pravoslavnoj.¨, piše mi Džemal. Branko je umro u bolnici, zaboravljen od te iste armije BiH.

Ko se sjeća Blaža Kraljevića, Hercegovca ili Josip Reihel Kira, Slavonca, koji su jurili izmedju zaraćenih strana spriječavajući rat jer su im sve strane vjerovale! Ubijeni su, po svoj prilici od ¨svojih¨.

Protesti obitelji nestalih, Banjaluka, 22-11-2010

Iz Banjaluke ovih dana jednu od svojih ¨slavnih¨poruka šalje Milorad Dodik. Ovaj put nisu krivi ni Bošnjaci, ni Lagmudžija, ni medjunarodna zajednica, ni visoki predstavnik nego – demobilisani borci RS! Dodik im poručuje da će ih, ako izadju na proteste radi neisplaćenih boračkih dodataka i naknada za odlikovanja, ukinuti!! Nema više boraca, gotovo. Trebali ste sada više niste potrebni – poručuje vladar.

Hrvatska je znala da Srbija ima na listi sumljivih Tihomira Purdu, sama je slučaj istražila i nije našla dokaza za pokretanje postupka, nije ga ni pokrenula ali nije ni infomirala Purdu da ga druga strana ima na listi. U Armiji BiH su posve zaboravili i Branka Erbeza i njemu slične, u Banjaluci ne mare što borcima vlasti duguju novce.

Purda se optužuje da je ubio dvojicu ranjenika, Ubijanje ranjenika je zločin i ako ga je Purda počinio treba da odgovara. Ali, kako to da Hrvatska nije našla dokaze za to, a Srbija jeste? Purda kaže da je potpisavao priznanja nakon što bio pod torturom!

Kako to da u Srbiji niko ne odgovara što je ubijao ¨tudje¨ ranjenike, a izdaju se potjernice za onima koji su ubijali ¨njene¨ranjenike? Da i ne govorim o tome da Srbija, evo već 16 godina, ¨ne zna¨ gdje su Mladić i Hadžić pa teško da i ima moralno pravo da traži izručenje onih poput Tihomira Purde koji su prava nevinašca u poredjenju sa čitavim jatom generala i oficira bivše JNA koji su pobijali na tisuće civila? Koliko je generala JNA sudio Beograd za recimo isti onaj Vukovar u kojem je Tihomir Purda, navodno, počinio zločin?

Gradjani Zagreba traže oslobodjenje Tihomira Purde, 15-01-2011

Ako Hrvatska kaže da Purda nije počinio zločin, neko jeste! Jer, dvojica ranjenika jesu ubijena.
Suština je u tome da se vlasti igraju politike, uglavnom osudjuju i hapse samo kad moraju. Purda će sada poslužiti vlasti u Hrvatskoj po drugi put. Vlastima dobro dodje da mobiliziraju javnost radi nacionalnog ponosa, izbori su blizu, dobiće se koji glas više. Identičnu igru igraju i u Beogradu, naravno.

Ako se problem želi riješiti nije ga toliko teško riješiti. Zašto, na primjer, gospoda lideri, ako zaista žele da doprinesu miru i pomirenju, ne formiraju jednu ili više komisija koje će po istim kriterijumima, donositi odluke o tome koga se može, a koga ne može suditi, za koga ima, a za koga nema elemenata za podizanje optužnice?

Sve dok se to ne dogodi na granicama će hapsiti Jurišiće i Ganiće iz posve političkih razloga kako se kasnije pokazalo i u jednom i u drugom slučaju. Pa će se svadjati lideri, pa mediji, pa narodi.

Sve preko ledja običnog čovjeka, zvao se on Purda, Kraljević, Kir, Erbez ili bilo kojih od onih demobilisanih boraca iz RS koje će Dodik – ukinuti!

Jer gospoda političari se igraju politike, a tu je običan čovjek, borac, bilo čiji i kako se god zvao - tek igračka.

Povratak u komunizam?

Jedan ¨neozbiljan¨oglas pojavio se u Sarajevu. Naime, na internetskom oglasivaču Market.ba nudi se posao Battmanu, poznatom svemogućem junaku koji rješava sve nepravde. U oglasu piše: ¨Sve učestalije pucnjave, ranjavanja, ubistva i bacanja bombi od našeg grada su stvorile veoma nesigurno mjesto za život. Zbog nezainteresovanosti struktura čiji je posao da ovaj problem riješe, Mi, građani ovoga grada smo primorani da zaštitu tražimo na drugi način:¨

Oglas za posao Batmana

Priča bi se mogla završiti na nivou šale ili vica, ali….

Krajem prošle godine Split je osvanuo pod oglasima na kojima je stajalo: ¨Vrijeme je za pokret otpora¨ sa pozivom na otpor ¨diktaturi kapitala upakiranoj u novo demokratsko društvo¨. Piše da se privreda pljačka, da vlada korupcija, da je Dalmacija ostala bez svoje razvojne banke.¨ Krivci su ¨domaći veleizjadnici¨. Sve ovo piše na hrvatskom portalu pa se tako otpor, za sada, odvija – digitalno.

Prije neki dan su neki kiosci u Zagrebu osvanuli sa natpisima da ne prodaju cigarete iz Rovinja jer ih se ucjenjuje malim rabatom koji je za sedam godina pao sa 11 na 2 posto!

Protesti u Tuzli

Ako je prva priča tek uspjela šala, druga poluozbiljna inicijativa za pokretom otpora, treća primjer velikog protesta malih ljudi četvrti je primjer posve ozbiljan. Podsjećam naime na proteste nekoliko hiljada gradjana u Tuzli koji su transparentom ¨Bojimo se!¨ poslali jasnu poruku vlastima.

Peti se primjer odnosi na istraživanje javnog mnjenja i dolazi iz Beograda. Naime, 80% gradjana Srbije smatra da im je najbolje bilo – u socijalizmu, u vrijeme Tita. Tek 10% smatra da danas žive bolje!

Primjera ima koliko god hoćete i svi oni imaju nešto zajedničko – protest. On nije, još uvijek, artikuliran u neku političku organizaciju i još nema osobine pokreta, ali će se možda kretati u tom pravcu.

Čak se osnivaju i udruženja boraca iz nedavnih ratova da odbrane svoja prava. tako će Bošnjaci, Hrvati i Srbi iz prvih rovova udružiti snage protiv onih koji su ih gurali u rat iz pozadine!

Dijete prosjak u Živinicama

Svima je, naime, sve jasnije da su se iza floskula ugroženosti nacije krili ¨i kriju kriminalci koji pune džepove. Da li su oni premijeri, predsjednici, ministri li ¨samo¨ tajkuni, posve je nevažno. Važno je da svi na prostoru bivše Jugoslavije žive lošije (osim Slovenije), da svi imaju neuporedivo više dugova, da iz svih odlaze najsposobniji u svijet, da je u svima, više ili manje, usahla nada da će živjeti bolje.

Pod krinkom razočarenja se krije bijes, nakon višegodišnjih praznih obećanja zathjevi zamjenjuju molbe, umjesto pisama gradjani pišu parole.

Albanci, Bošnjaci, Crnogorci, Hrvati, Makedonci, Srbi ponovo uče da budu gradjani.

Taj bunt sada izbija kroz šalu ili vic, na portalima, ili na ulicama. Optimisti će reći da se nešto iza brda valja, pesimisti da vlast uspješno usmjerava taj bunt u bijes protiv drugih nacija umjesto protiv sebe.

Šta se dešava uoči raznih revolucija, i pozitivnih i negativnih?

Dugoročna ekonomska kriza je jedan od generatora, nestanak srednje klase, drugi je razočarenja u velike ideje treća, besperspektivnost je četvrti generator….Sve se to već dešava na južnoslavenskim prostorima, nacionalističke karte su se već izlizale i ozbiljno je pitanje koliko će trajati. Još je ozbiljnije pitanje, ako do bunta i dodje, koja će ga ideja voditi? Komunistička pripada prošlosti kapitalizam su omrznuli pljačkaši. Ili će ideja biti samo u tome da se otjeraju postojeći na vlasti?

Vrlo često se veliki dogadjaji počinju dešavati sa malim povodom što samo svjedoči da je situacija dovoljno napeta da se izlije na ulice. Samo u Beogradu u poslednjih godinu dana je broj narodnih kuhinja porastao za skoro 40 odsto, deset hiljada ljudi dnevno uzima besplatne obroke. Obim pljačke u Hrvatskoj je toliko veliki da ga ni najveći pesimisti nisu shvatili, masovno bjekstvo mladih iz BiH, posve neovisno od nacionalnosti je tek vrh ledenog brijega nemoći koje izbija na ulicama.

Battman neće doći ni u Sarajevo niti bilo gdje drugdje ali neki vjetrovi – pirkaju.

Voda nešto nosi.