Povratak u komunizam?
Jedan ¨neozbiljan¨oglas pojavio se u Sarajevu. Naime, na internetskom oglasivaču Market.ba nudi se posao Battmanu, poznatom svemogućem junaku koji rješava sve nepravde. U oglasu piše: ¨Sve učestalije pucnjave, ranjavanja, ubistva i bacanja bombi od našeg grada su stvorile veoma nesigurno mjesto za život. Zbog nezainteresovanosti struktura čiji je posao da ovaj problem riješe, Mi, građani ovoga grada smo primorani da zaštitu tražimo na drugi način:¨
Priča bi se mogla završiti na nivou šale ili vica, ali….
Krajem prošle godine Split je osvanuo pod oglasima na kojima je stajalo: ¨Vrijeme je za pokret otpora¨ sa pozivom na otpor ¨diktaturi kapitala upakiranoj u novo demokratsko društvo¨. Piše da se privreda pljačka, da vlada korupcija, da je Dalmacija ostala bez svoje razvojne banke.¨ Krivci su ¨domaći veleizjadnici¨. Sve ovo piše na hrvatskom portalu pa se tako otpor, za sada, odvija – digitalno.
Prije neki dan su neki kiosci u Zagrebu osvanuli sa natpisima da ne prodaju cigarete iz Rovinja jer ih se ucjenjuje malim rabatom koji je za sedam godina pao sa 11 na 2 posto!
Ako je prva priča tek uspjela šala, druga poluozbiljna inicijativa za pokretom otpora, treća primjer velikog protesta malih ljudi četvrti je primjer posve ozbiljan. Podsjećam naime na proteste nekoliko hiljada gradjana u Tuzli koji su transparentom ¨Bojimo se!¨ poslali jasnu poruku vlastima.
Peti se primjer odnosi na istraživanje javnog mnjenja i dolazi iz Beograda. Naime, 80% gradjana Srbije smatra da im je najbolje bilo – u socijalizmu, u vrijeme Tita. Tek 10% smatra da danas žive bolje!
Primjera ima koliko god hoćete i svi oni imaju nešto zajedničko – protest. On nije, još uvijek, artikuliran u neku političku organizaciju i još nema osobine pokreta, ali će se možda kretati u tom pravcu.
Čak se osnivaju i udruženja boraca iz nedavnih ratova da odbrane svoja prava. tako će Bošnjaci, Hrvati i Srbi iz prvih rovova udružiti snage protiv onih koji su ih gurali u rat iz pozadine!
Svima je, naime, sve jasnije da su se iza floskula ugroženosti nacije krili ¨i kriju kriminalci koji pune džepove. Da li su oni premijeri, predsjednici, ministri li ¨samo¨ tajkuni, posve je nevažno. Važno je da svi na prostoru bivše Jugoslavije žive lošije (osim Slovenije), da svi imaju neuporedivo više dugova, da iz svih odlaze najsposobniji u svijet, da je u svima, više ili manje, usahla nada da će živjeti bolje.
Pod krinkom razočarenja se krije bijes, nakon višegodišnjih praznih obećanja zathjevi zamjenjuju molbe, umjesto pisama gradjani pišu parole.
Albanci, Bošnjaci, Crnogorci, Hrvati, Makedonci, Srbi ponovo uče da budu gradjani.
Taj bunt sada izbija kroz šalu ili vic, na portalima, ili na ulicama. Optimisti će reći da se nešto iza brda valja, pesimisti da vlast uspješno usmjerava taj bunt u bijes protiv drugih nacija umjesto protiv sebe.
Šta se dešava uoči raznih revolucija, i pozitivnih i negativnih?
Dugoročna ekonomska kriza je jedan od generatora, nestanak srednje klase, drugi je razočarenja u velike ideje treća, besperspektivnost je četvrti generator….Sve se to već dešava na južnoslavenskim prostorima, nacionalističke karte su se već izlizale i ozbiljno je pitanje koliko će trajati. Još je ozbiljnije pitanje, ako do bunta i dodje, koja će ga ideja voditi? Komunistička pripada prošlosti kapitalizam su omrznuli pljačkaši. Ili će ideja biti samo u tome da se otjeraju postojeći na vlasti?
Vrlo često se veliki dogadjaji počinju dešavati sa malim povodom što samo svjedoči da je situacija dovoljno napeta da se izlije na ulice. Samo u Beogradu u poslednjih godinu dana je broj narodnih kuhinja porastao za skoro 40 odsto, deset hiljada ljudi dnevno uzima besplatne obroke. Obim pljačke u Hrvatskoj je toliko veliki da ga ni najveći pesimisti nisu shvatili, masovno bjekstvo mladih iz BiH, posve neovisno od nacionalnosti je tek vrh ledenog brijega nemoći koje izbija na ulicama.
Battman neće doći ni u Sarajevo niti bilo gdje drugdje ali neki vjetrovi – pirkaju.
Voda nešto nosi.
