Sječa balkanskih premijera
Negdje u proljeće 1991-e godine, kada je rat u Hrvatskoj već trajao, a sve se više približavao Bosni i Hercegovini, pred parlamentom BiH se planirao održati protest protiv JNA. Organizatori su tražili direktan prenos. U funkciji glavnog urednika TV Sarajevo dogovorio sam tada prenos u trajanju od jednog sata nakon čega smo se morali uključiti u prenos sportskog dogadjaja iz Barcelone. Kad je sat istekao, a prenos prekinut, masa je krenula na reportažna kola TV Sarajevo. Požurio sam da pomognem kolegama i organizatore podsjetim na dogovor. Bio sam naivan, naravno, čim su me vidjeli počeli su me tući.
Služba sigurnosti me izvukla i sklonila u zgradu vlade, pravo pred premijera, Jure Pelivana.
24-og prosinca ove godine, samo tri dana nakon što su se sa funkcija povukli premijer i dopremijer, Milo Djukanović i Svetozar Marović, u Budvi je uhapšen gradonačelnik i dogradonačelnik. Klupko korulcije se počelo odmotavati. I Djukanović i Marović su bili suočeni sa sličnim optužbama ali dokaza, do danas, nema.
15-og prosinca je švicarski istražitelj objavio tvrdnje, bez dokaza, da je premijer Kosova, Hashim Tachi na vrhu piramide kosovke mafije koja je učestvovala čak i u trgovini ljudskim organima.
10-og prosinca u Austriji je uhapšen Ivo Sanader, bivši premijer Hrvatske pod optužbama za korupciju i organizirani kriminal, a vjerojatno i za pranje novca (jedna austrijska banka najvaljuje tužbu te vrste).
Zgrada tužilaštva u Salzburgu u kojoj je zatvoren Ivo Sanader
U studenom, bivši premijer Srbije, Vojislav Koštunica je optužen za opstrukciju hapšenja Ratka Mladića, a njegovo se ime čak i pominje u novim istragama oko ubistva opremijera Zorana Djindjića. Tužilac za ratne zločine, Vladimir Vukčević potvrdjuje da je bilo osptrukcija u vrijeme Koštunice na vlasti ali optužbi pravne prirode još nema.
Nekoliko slučaja korupcije čeka na sud u slučaju Milorada Dodika, CIN, Centar za istraživačko novinarstvo, je podnio prijavu radi zloupotrebe položaja u izgradnji zgrade vlade u Banjaluci. Dodik je još 2005-e bio optužen za zaloupotrebu ali ga je banjalučki sud oslobodio.
Sarajevski sud je pak oslobodio bivšeg premijera Federacije BiH Nedžada Brankovića za zloupotrebu u slučaju vlasništva stana koji vrijedi oko pola miliona KM, dok je premijer platio 900!
Još jedan drugi premijer Federacije i njegov zamjenik, Edhem Bičakčić i Dragan Čović, su takodjer pod istragom radi korupcije.
Premijer Makedonije, Nikola Gruevski, se još ne suočava sa optužbama u sudu ali opozicija već navodi da mu je majka, inače sa niskim primanjima, kupila četiri stana od kada je Gruevski premijer. U Makedoniji su sve lešće optužbe ma račun premijera koji, tvrdi se, zapošljava svoje ljude u službama sigurnosti. Njegova se mreža u Makedoniji već naziva ¨La Famillia¨.
Svi ti premijeri, sadašnji i bivši, optužbe protiv njih nazivaju političkim sudjenjima. Sanader kaže da je u Hrvatskoj u toku ¨lov na vještice¨, Marović kaže da je hapšenje njegovog brata u Budvi akcija sa ¨političkim ciljem, Dodik grmi kako su optužbe protiv njega umjerene protiv RS, Tachi kaže da Martijev izvještaj ugrožava interese Kosova.
Lako je uočiti logiku u svemu. Kriminal i korupcija su na Balkanu zaštićeni. Organi države umjesto da se bore protiv kriminala – suradjuju sa njima. Vodje mafije često više nisu nikakvi tipovi van zakona, nego ljudi koji donose zakone, vlade i premijeri su često na čelu kriminalniog miljea.
Ta korumpirana elita drži svoj kapital u stranim bankama, nekretninama (gradonačelnik Budve je sakupio 22 stana) ili umjetninama (Sanader ima oko 300 vrijednih slika). Logično, u zemlju se ne investira, državni fondovi su presušili, država je u dugovima I gotovo da nema više šta da se ukrade.
Što reče jedan moj kolega bara je sve manja, a krokodila je sve više.
Mogući spas za balkanske države je ulazak u obitelj EU, ali tamo je već naučena lekcija o primanju država u kojima caruje korupcija kao što je to bio slučaj sa Bugarskom i Rumunjskom. Balkan sada plaća cijenu tog promašaja.
Bilo bi lijepo kada bi svi ti premijeri napustili javne živote i tako pomogli državama čija su vlast bili. Pusta želja – nisu ni bili na vlasti radi države nego radi sebe, kao što su i sada na vlasti i politici ne radi države nego da sebe spase od istraga.
One 1991-e godine mi je premijer BiH Jure Pelivan govorio kako zemlja srlja u propast i kako ne može puno uraditi da je spasi. Već je bio – razvlašćen. Nekoliko m jeseci kasnije se povukao iz politike. Siguran sam da danas, dok čita vijesto o premijerima, tu svoju odluku da se povuče smatra jednom od najmudrijih u njegovom životu.
