Eto, ipak smo bolji
Posao me natjerao da putujem za Rigu, glavni grad Latvije. Ova postsovjetska država živi miran život, više ili manje. Negdje oko 800.000 stanovnika, na putu od aerodroma se vide renovirane i urušene kuće.
Kažu mi da Latvija ima stopu nezaposlenosti negdje čak oko 18 posto, država nema novca da podrži časopise iz oblasti kulture pa oni propadaju jedan za drugim.
Knjige na latvijskom su skuplje od onih na engleskom i ruskom jeziku, (ovdje živi oko 30 posto stanovništva koji pripadaju ruskoj etničkoj grupi).
Grad je šarmantan, udaljen oko 20 minuta vožnje od mora. Imao sam prvo namjeru da “skoknem” do obale da vidim razliku između evropskog juga i sjevera ali me pogled iz aviona na zaleđene santé, totalnu pustoš na obalama brzo razuvjerio.
Na ulicama Rige “snijega do koljena”. Tamo gdje ljeti budu trotoari utabana je staza široka 20-30 centimetara, malo-malo se neko skloni u snijeg da onaj drugi prođe.
Ko god mi kaže da u Sarajevu, Zagrebu ili Beogradu ne čiste snijeg sa ulica - vara se. Ovo u Rigi je pojam neočišćenih ulica. Balkanske ulice izgledaju poput bulevara.
Eto, u nečemu smo bolji.