"Kumrovec je utonuo u svoju provincijsku kolotečinu. U skladu s ambivalentnom (ne)politikom nove hrvatske države prema povijesnom nasljeđu socijalističkog razdoblja", piše Ines Šaškor.
"Teritorija i stanovništvo nikada nisu tek puka simbolika. Nejasno je kako se to u Beogradu zamišlja da bi se Kosovo odreklo granica pod kojima je međunarodno priznato", piše Teofil Pančić.
"Ovonedjeljni samit lidera šest zapadnobalkanskih zemalja u Berlinu, nije izazvao nikakve nove potrese ni dramu", piše Kurspahić.
"Priča o kojoj je ovde reč počela je da se odvija 1995., poslednje godine rata u Bosni, ali nije vezana za Bosnu, bar ne direktno", napisao je Dejan Anastasijević.
"Ono što tu najviše uznemirava nije sam incident, nego način na koji ga tretiraju prvi ljudi države."
"Autor Artur Bruks kaže kako ne treba prezirati ni one koji otvoreno zagovaraju mržnju: možete prezirati njihove poglede ali ne i njih. Čak i kad je mržnja u modi", piše Kemal Kurspahić.
Može li se iko, osim uže specijalizovanih stručnjaka i neposredno zainteresovanih stranaka, razabrati u pletivu najnovijeg kosovskog zapleta, ovaj put izbornog?
Turizam prijeti da se pretvori u monokulturu što je pogubno za uravnoteženi razvoj svake zemlje.
Ne treba da čudi ako balkanski nacionalisti, kao uostalom i sva evropska desnica, nalaze ohrabrenje i inspiraciju u Trampovom otvorenom prihvatanju nacionalizma.
Zahtevi upućeni vlastima sa subotnjeg beogradskog skupa ne zvuče gromopucatelno kao oni prethodni nego dobro odmereno i u osnovi čak neophodno, piše Teofil Pančić
"Ta nemoć da se ispunjavaju međunarodne obaveze ima korijene u događajima i balkanskim pogađanjima iza zatvorenih vrata još od predratnog domunđavanja Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana u Karađorđevu 1991.", piše Kemal Kurspahić.
"Kino Europa nije srušio ideološki već developerski tsunami. Rezultat je isti", piše Šaškor.
Učitajte više sadržaja...
