Ko će znati koliko sam puta pisao kako političari u BiH sakrivaju iza nacionalnih zastava nesposobnost i privatne interese, kako iza njihove priče o zaštiti nacionalonih interesa ne stoji ništa što bi gradjanima i narodima pomoglo da žive bolje. Jedan posve ¨običan¨ slučaj koji se dogodio početkom osmog mjeseca još jedanput svjedoči o tome.
Priča počinje 5. kolovoza ili augusta ove godine na putu izmedju Omarske i Banjaluke. Moj kolega, dopisnik radija Slobodna Evropa iz Banjaluke, Eduard Katana je lagano vozio svoje auto. Na cesti kolona, okuka i puna linija. I onda....
Jedan je pametnjaković u BMW-u odlučio da pretekne kolonu, u krivini pod punom linijom. Rezultat - saobraćajna nesreća, vozač BMW-a je završio sa slomljenim nogama, moj kolega je prošao još teže. Ljekari mu spašavaju život. Redakcija radija Slobodna Evropa u Sarajevu pokreće brzu akciju, kolege odlaze u prvi medicinski centar da daju krv za kolegu iz Banjaluke ali ostaju šokirani.
Ova kolumna – baš tu počinje.
Propisi kažu da krv iz Sarajeva ne može putovati za Banjaluku! Ne vjerujete? Ponoviću: ne postoji način da se krv pošalje iz Federacije BiH u Republiku Srpsku!? Izuzetak – samo kada je život u direktnoj opasnosti. U drugim se slučajevima dobrovoljno davanje krvi tretira kao ¨zamjenska krv¨ i tada krv ne može iz entiteta u entitet.
Zamjensku krv, medjutim, ne može primiti bolnica ako na to nije unaprijed obaviještena. Drugi je dopisnik iz Banjaluke nazvao Kasindolsku bolnicu, osigurao potvrdu da se radi o zamjenskoj krvi i sarajevski su dopisnici našeg radija odjurili u Istočno Sarajevo, i darovali krv.
I dobro, gospodo.
Može li mi iko objasniti kakav je to bošnjački, hrvatski ili srpski nacionalni interes koji spriječava da krv, obična ljudska krv, ne smije putovati iz entiteta u entitet? Koji su to političari objašnjavali i čime?