Dostupni linkovi

Balkan-i-ja

Sorry! No content for 9 decembar/prosinac. See content from before

Utorak, 7. decembar/prosinac 2010.

Wikileak prešao granicu?

Gdje su granice novinarstva?

Vijest koju su mnogi očekivali je stigla – osnivač Wikileaksa, Juliana Assange je uhapšen u Londonu. Optužen je od strane Švedske za silovanje. Tako kažu činjenice. Assange odbacuje optužbe.

Svi, naravno, misle da je iza svega nečiji pritisak, vjerojatno američki, da se osnivač Wikileaksa uhapsi i tako spriječi daljne objavljivanje povjerljivih dokumenata do kojih je on došao i koji su ovih dana tema svakog diplomatskog razgovora.

Može se argumentirati i da je nedopustivo da vlada bilo koje države, pa i SAD, izražava netoleranciju prema novinarima koji otkrivaju njene tajne.

Aidan White, generalni sekretar Medjunarodne novinarske federacije

Aidan White, generalni sekretar Međunarodne federacije novinara kaže u intervjuu za radio Slobodna Evropa da su ¨vlasti odlučile da demonizuju pojedince koji su informacije obelodanili, umesto da se ozbiljno zamisle nad značajem ove novonastale istorijske
situacije, situacije bez presedana, u odnosima između država i njihovih građana.¨



Po svoj prilici Julian Assange nije prekršio zakone SAD jer nije sam došao do tajnih depeša nego mu ih je neko dao. Pravo je tako na njegovoj strani.

Jučer je, medjutim, Wikileak objavio listu objekata u svijetu koje SAD smatraju mogućim ciljevima terorističkih napada. Prije nekoliko dana je objavljena tajna diplomatska poruka iz Irana u kojoj se otkriva kako je jedan gradjanin, Dr. Vahedi, pobjegao iz Irana, i koju je rutu koristio.Takodje je objavljeno s kim su razgovarali predstavnici SAD i kada i gdje. Ima primjera da se ne navodi ime sugovornika ali se otkrivaju svi bitni detalji pa je sugovornika lako otkriti.

Da li je osnivač Wikileaks otišao predaleko? Kome može koristiti lista objekata koje SAD smatraju mogućim metama napada? Znači li to da sada teroristi znaju koji objekti nisu od vitalnog značaja pa se dakle nedovoljno čuvaju?

Zašto se objavljuje ruta kuda ljudi bježe iz neke zemlje i da li se time vladama daje osnovna informacija kojim putem ljudi bježe?

Zašto se daje bilo kojoj vladi informacija o tome ko je i šta s kim razgovarao? Znači li to da ubuduće niko ni s kim neće razgovarati jer će se svi bojati da ne procure neke nove diplomatske depeše iz bilo koje države?

San je svakog novinara da dodje do neke tajne i da je objavi, mnogi to plaćaju životima. Ali, ubjedjen sam da novinarstvo ima svoje granice te da ima primjera kada objavljivanje podataka ne koristi toj javnosti nego služi protiv njenih interesa.

Objavljivanje tajnih spiskova objekata koji se posebno čuvaju, ruta kojom ljudi bježe iz pojedinih zemalja, imena ljudi koji razgovaraju sa strancima – ne spada u novinarstvo u interesu javnosti.

Da budem jasan – čestitam Julianu Assangeu na uspjehu koji postiže sa objavljivanjem tajnih dokumenata ali sam ubjedjen da je prešao dozvoljene granice. Nisam baš ubjedjen da ga zbog toga treba hapsiti (kao što i nije pritvoren radi toga) ali bi i on i svaki drugi pripadnik moje profesije morao znati ko se ugrožava kad se nešto objavi i šta je interes javnosti.

Jugo na Balkanu?

Jugo na Balkanu?

U selu Rabovce, na Kosovu, postoji jedan mali sportski stadion. Svojevremeno su ga tamošnji Srbi zaključali i čuvali za sebe. Onda se jednog dana cijelo selo (albanski dio) sakupilo, razbilo katanac i provalilo na stadion. Umiješao se KFOR pa je dogovoreno da stadion koriste Srbi ponedjeljkom, Albanci utorkom i tako redom.

Danas, u Banjaluci, mali povod, ali se tamo našla gotovo kompletna rukovodstva BiH, Hrvatske i Srbije da prisustvuju proglašavanju Ive Josipovića, predsjednika Hrvatske, čovjekom godine u izboru tamošnjeg dnevnog lista ¨Nezavisne novine.¨

Zlatko Lagumdžija i Milorad Dodik


Na prošlonedjeljnim razgovorima izmedju lidera SDP-a i SNSD-a, Zlatka Lagumdžije i Milorada Dodika, javnosti je poslata sasvim pozitivna poruka. Dodik kaže da dvije stranke pokušavaju dati odgovore na otvorena pitanja kako bi pronašli zajednički imenitelj.

Zlatko Lagumdžija iygovara slično opredjeljenje i kaže:

¨Očigledno da je ukidanje entiteta na silu dovelo do izgubljenjih godina, da je secesija na silu dovela do izgubljenih godina. Crtanje novih karata, bez izgubljenih godina, danas nije moguće. Mi nećemo sada time da se bavimo, da prepada Mile mene, a ja njega. To je završeno. Hoćemo da probamo da se ponašamo drugačije".

Da li to 2011-a donosi neke nove, toplije vjetrove i koji su uzroci za to. Evo 10 razloga za umjereni optimizam:

1. Prethodno je razdoblje u BiH obilježeno svadjom izmedju Milorada Dodika i Harisa Silajdžića. Jedan je činio sve da BiH razbije daljnim podjelama, a drugi razbijao pokušajima ukidanja RS. Silajdžića sada nema i Dodik nema razloga za svadju.

2. Novi član predsjedništva BiH, Bakir Izetbegović, je do sada davao umjerene izjave, usmjerene ka dijalogu i pomirenju.

3. Na sceni je nova snaga, SDP, koji u svojoj prirodi nema etničku eksluzivnost nego medjunacionalnu toleranciju.

Ivo Josipovic i Boris Tadic


4. Srbija se približava Evropskoj uniji. Možda presporo za moj ukus, ali proevropska opcija je u Beogradu ojačala. Dalje približavanje Srbije Evropskoj uniji će neminovno prisiliti Beograd da Dodiku kaže ono što je nekadašnji predsjednik Hrvatske, Stipe Mesić, rekao bosanskohercegovačkim Hrvatima – rješenje vaših problema je u Sarajevu!

5. Hrvatska se sa Ivom Josipovićem nameće svojim miroljubivim izjavama i postupcima.

6. Evropska unija će nastojati završiti process pridruživanja sa zapadnim Balkanom u narednoj deceniji, vjerojatno će početi sebe ¨tražiti¨ u globalnoj raspodjeli utjecaja, i Balkan bi lako mogao postati dokaz za to. Pred vratima je, od nove godine, režim slobodnog putovanja za sve gradjane BiH, približava se i datum pristupanja NATO savezu.

7. Na području Balkana, osim kriminalaca koji su oduvijek najbolje suradjivali, sada sve više suradjuju i biznismeni. Zajedničko poduzeće u željeznici (Slovenija, Hrvatska i Srbija) kako bi izbjeglo da EU zaobidje te države i kako bi se osigurala dobit, je samo jedan od primjera. Nedavni susret oko 100 privrednika iz Hrvatske i Srbije je poslao javnosti iznenadjujući slogan - zajedno smo jači!

Ekipa Srbije proslavlja osvajanje Davis kupa


8. Kvalitet i dobit ne tjeraju samo biznismene da suradjuju, nego se to dešana i u javnoj sferi, čak i u sportu. Već odavno se igraju regionalna takmičenja u vaterpolu i košarci, počeo je i rukomet, ponovo se javljaju ideje o regionalnoj ligi u nogometu. Lokalne lige, jednostavno nemaju ni novaca ni kvalitete neophodno za poslovanje bez gubitka.

9. Revolt gradjana, dijelom radi svjetske ekonomske krize, a dijelom radi domaće politike će takodjer rasti i svaki politički nagon za preživljavanje će to morati uzeti u obzir.
10. Ni pritisak iz SAD nije bez utjecaja kao ni ohrabrenje da se krene u rješavanje problema umjesto u njihovo stvaranje.

To su, dakle, neki argumenti koji tjeraju na umjereni optimizam. Ali, razloga za oprez napretek Naime, za dobre rezultate u BiH svi su ovi argumenti potrebni u istom trenutku i taj trenutak bi trebao potrajati barem četiri godine i to u svim državama istovremeno. Tada bi se na nove izbore moglo glasati za sposobne, a ne podobne, tada bi mogli vidjeti konkurenciju programa, a ne konkurenciju izjava.

U svakoj drugoj državi izneseni argumenti za optimizam bi bili vrlo jaki argumenti.

Ali, pesimisti bi posve sigurno rekli da Dodiku ne treba niko da se svadja, da će Bakir Izetbegović biti manje tolerantan kad se navikne na vlast, da antievropska Srbija, baš na Bosni, može zaigrati na još jednu gubitničku kartu, da Izetbegović, Čović i Dodik mogu zaigrati zajedno u kolo osnivanja tri male, etnički čiste državice, koja je svakom pojedinačno draža od ove zajedničke, da su biznismeni u stvari kriminalci te da više zaradjuju na ratu nego u miru, da gradjane ionako nikad niko ništa nije ni pitao, te da je Evropska unija i do sada pokušavala da pokaže znanje i umijeće na Balkanu i da je svaki put završila razjedinjenija nego kad je počinjala rješavati balkanski čvor.

Ona priča iz kosovskog sela na početku je ovako završila: dogovor je poštovan oko mjesec dana i onda je Srbima ponestalo igrača da igraju nogomet pa su pozvali albansku djecu. Poziv je prihvaćen, i sutradan je poziv uzvraćen - Albanci su pozvali srspku djecu.

Sad se valjda, optimisti kažu, djeca dijele po tome ko bolje – šuta loptu.

Učitajte više sadržaja...

XS
SM
MD
LG