Zapadni mediji i komentatori bavili su se posljednjih dana pitanjem zašto zapadne zemlje neće ili ne žele vojnom intervencijom pokušati okončati krvoproliće u Siriji, što je bila tema na 'Zašto?'.
Guardian: Očekujući da Asadu i Putinu ponestane ljudi za ubijanje. Da li je to naš plan?
Protekle sedmice 400 civila je stradalo u nezamislivo užasnoj opsadi istočne Gute, u nastavku sedmogodišnjeg građanskog rata koji je pokrenuo režim Bašara al Asada i u kojem je do sada stradalo 500.000 ljudi ili više od 1.000 sedmično, piše Ian Bond, direktor spoljnje politike u Centru za evropsku reformu, u osvrtu za londonski dnevnik Guardian:
‘Činjenica je da brutalnost pobjeđuje u Siriji jer se demokratske sile boje da joj se suprotstave a posljednji smrtonosni val neće natjerati Asadove saveznike -- Iran i Rusiju -- da razmotre nastavak podrške za njega.’
Rusije je od početka rata 2011, piše Bond, uložila veto na 11 nacrta rezolucija kojima se pozivalo na primirje u Siriji no u subotu je Vijeće sigurnosti jednoglasno usvojio rezoluciju kojom se poziva na jedmomjesečno primirje.
Nakon neuspješnih intervencija u Avganistanu, Iraku i Libiji razumljivo je da zapadni političari ne žele svojom biračima pričati o vojnoj intervenciji u Siriji, dok rusko prisustvo stvari dodatno komplikuje pa niko ne želi srljati u Treći svjestki rat radi sirijskih pobunjenika, pogotovo jer su mnogi od njih su nasilni ekstremisti protiv kojih se zapadne vlade bore kod kuće, zaključuje analitičar u tekstu za ugledni list:
‘Ali kada političari kažu da nema vojnog rješenja za Siriju, onda oni lažu: postoji vojno rješenje i Asad, Hamnei i Putin ga primjenjuju. Zapad može pokušati da ih spriječi ili može čekati da nastupi mir kada Asadu i Putinu ponestane ljudi za ubijanje.’
Atlantic: Amerika Siriju uči opasnoj lekciji
S nastavkom masakra u istočnoj Guti u Siriji -- opkoljenom području na obodima Damaska koje domom naziva oko 400.000 ljudi -- očigledno pitanje postaje još hitnije: kako se ova grozota može zaustaviti? pita se Frederik Hof u tekstu za politički magazin Atlantic:
‘Ne postoje bezrizična rješenja ili čarobni napitci. Nema diplomatske čarobne prašine ili svete vodice. No, jedna stvar je neizbježna: ukoliko Sjedinjene Države ozbiljno ne razmotre vojne udare protiv režima Bašara al Asada -- režima koji je ogrezao u ratnim i zločinima protiv čovječnosti -- bila kakva diskusija o tome ‘’šta učiniti’ je isprazna.’
U aprilu 2017, Trumpova administracija je uradila ono što se prethodnici nisu usudili: vojno je uzvratila Asadovom režimu režim zbog korištenja nervnog agenta sarina protiv bespomoćnih civila i ovo je proizvelo pozitivne rezultate jer je uništeno 20 posto zračnih snaga a Asadove snage su se do danas uzdržavale od daljnje upotrebe sarina što znači da bi ponovna upotreba ovog smrtonosnog gasa natjerala adminisraciju da ponovo interveniše, zaključuje Hof:
‘Kako je tužno za djecu i roditelje istočne Gute da su artiljerijske i minobacačke granate, gravitacijske bombe, rakete i burad-bombe (neke napunjene sa cilindrima gasa klorina) oružje po izboru u Sirijskoj Gerniki. Šteta za njih. Šteta za ugled Sjedinjenih Američkih Država i njihovih saveznika.’
