Već drugi put se dešava da univerzitetski pravilnici i kodeksi o odijevanju probude interes javnosti u Bosni i Hercegovini i izazovu organizacije da šalju žalbe Gender centrima i Instituciji ombudsmena za ljudska prava.
U julu prošle godine Nacrt kodeksa ponašanja i oblačenja Univerziteta u Sarajevu izazvao je lavinu negativnih komentara u akademskoj zajednici, a nakon javne rasprave nije usvojen.
Aktuelni Pravilnik o odijevanju dolazi sa Sveučilišta u Mostaru, ima, prema pisanjima Sarajevskog otvorenog centra, neka od pravila koja su diskriminacijska na osnovu spola i religije. Iako je usvojen 2010. godine, Pravilnik je, nakon što su ga postavili na zidove fakulteta, izazvao polemike.
O tome zašto univerziteti u Bosni i Hercegovini donose pravilnike koji imaju diskriminatorske tendencije, za Zašto smo razgovarali sa Vladanom Vasić iz Sarajevskog otvorenog centra i Samirom Beharićem studentskim aktivistom.
Drugačija pravila za žene i muškarce
"Ono što je problematično sa Pravilnikom o odijevanju Sveučilišta u Mostaru jeste što ustvari zasniva, prije svega različita pravila za muškarce i žene, čak i za muškarce i žene u različitim kategorijama pošto su to podijelili u tri kategorije: za profesore i profesorice, za osoblje koje nije nastavno, za studente i studentice. Tu vidimo potpuno drugačija pravila.
Ali na stranu sve to, ono što je problematično jeste što se određena ženska odjeća naziva odjećom za striptiz barove i noćne klubove. I ono što se posebno dovodi u pitanje je status studentica sa hidžabom, sa nikabom ili feredžom u zavisnosti šta nose. Jer se smatra da vjerska obilježja koja se smiju nositi ne smiju biti prenapadna, da se mogu nositi vjerska pokrivala za glavu koja ne sakrivaju identitet, a ukoliko sakrivaju identitet moraju unaprijed da traže dozvolu od dekana ili dekanice da bi uopšte pohađali Univerzitet," pojašnjava Vladana Vasić iz Sarajevskog otvorenog centra.
Vasić kaže da je to pravilo problematično jer će pogoditi ženske studentice koje nose maramu ili hidžab te da će biti stavljene u nepovoljan položaj u odnosu na druge studente i studentice Univerziteta.
"Na stranu to što je jako puno stereotipa i opet se akcenat stavlja na žensku odjeću kao nešto što je nepovoljno, izazovno i nešto što ustvari doprinosi nekoj lošoj etici ili moralu na fakultetu. A u potpunosti bi fokus trebao da bude na ponašanju i na odnosima unutar samog Sveučilišta."
Patrijarhalno društvo
"Ono što je problematično jeste upravo patrijarhalno društvo u Bosni i Hercegovini i nekako taj sistem koji se očigledno reproducira na fakultetu. Mi smo se za Pravilnik u Sarajevu i ovaj u Mostaru žalili i Instituciji ombudsmena za ljudska prava i Gender centrima, uključili smo sve ove institucije da razgovaraju o onome šta se radi. Činjenica jeste da kada se povela rasprava u Sarajevu da su se kontaktirali renomirani fakulteti na svjetskom nivou koji su rekli da nemaju pravilnik o odijevanju, da postoje neki etički kodeksi i pravilnici koji normiraju ponašanje ali da u potpunosti ne normiraju odijevanje", kaže Vasić.
Samir Beharić, nekadašnji student Univerziteta u Sarajevu koji danas završava zajednicki master program na Univerzitetu u Beču i Univerzitetu u Leipzigu kaže da ovi i slični kodeksi ne postoje na univerzitetima u Evropi.
"Ono o čemu se ovdje radi jeste taj skandalozni pokušaj ulaska javnih ustanova u privatnu sferu studenata i studentica i pokušaj nametanja kako će neko dolaziti na fakultet. Da li će to biti u papučama, u majici kratkih rukava, u šorcu i tako dalje. Ovdje je upravo bitno naglasiti činjenicu da ovakvi i slični kodeksi ne postoje na univerzitetima u Evropi. Ne postoje ni na univerzitetima u SAD".
Normiranje ženskog tijela
Vasić kaže da se pravilnici ove vrste najčešće odnose na studentice. "Zaista ono iz čega polaze univerziteti ovdje je neko opšte shvatanje društva da na neki način treba, najčešće upravo da se normira žensko tijelo u javnom prostoru i da se označi kao nešto što je neodgovarajuće i normira se na koji način studenti i studentice mogu da dolaze na fakultet. Kad se pogleda najčešće se odnosi na studentice ili u ovom slučaju profesorice ili ženske osobe koje rade na fakultetu".
Ulazak u privatnu sferu studenata
"Dužnost svih nas je da se zapravo borimo za društvo koje je slobodno, društvo koje je lišeno bilo kakvih diskriminatorskih uredbi i da primjere zapravo tražimo u zapadnoevropskim i američkim društvima u ovom slučaju. Posebno kada se oni koji predlažu ovakve kodekse pozivaju upravo na te univerzitete, gdje takvi kodeksi uopće ne postoje. I upravo je činjenica da mi moramo da prepoznamo manipulaciju i laž i da se paralelno borimo za slobodno društvo. Jer zaista ja ne bih želio, niti bi iko od nas želio da živi u društvu koje diktira kako će se neko obući", zaključuje Samir Beharić.
