Dostupni linkovi

Više od 80 posto ubistava novinara nekaženjeno


Demonstrant drži poster sa slikom saudijskog novinara Džamala Kašogija ispred konzulata Saudijske Arabije u Istanbulu, Turska, 25. oktobar 2018. Kašogi je bio novinar disident, a ubijen je u saudijskom konzulatu u Istanbulu u oktobru 2018.
Demonstrant drži poster sa slikom saudijskog novinara Džamala Kašogija ispred konzulata Saudijske Arabije u Istanbulu, Turska, 25. oktobar 2018. Kašogi je bio novinar disident, a ubijen je u saudijskom konzulatu u Istanbulu u oktobru 2018.

"Ubistvo novinara je najefikasnija forma ućutkivanja. Time se prekida izveštavanje ili istraživanje tog novinara. A, to istovremeno predstavlja značajan udar na slobodu medija”, kaže Gulnoza Said – predstavnica Komiteta za zaštitu novinara (CPJ), u razgovoru za Glas Amerike povodom izveštaja te njujorške nevladine organizacije o nekažnjivosti ubistava novinara širom sveta.

CPJ je objavio podatke prema kojima u 81 odsto slučajeva niko nije odgovarao za ubistva novinara u dvanaest zemalja tokom poslednjih deset godina: Somaliji, Siriji, Iraku, Južnom Sudanu, Avganistanu, Meksiku, Filipinima, Brazilu, Pakistanu, Rusiji, Bangladešu i Indiji.

Kao i da je tokom prethodne dekade smrt 226 od ukupno 278 novinara povezana sa istraživanjem ili izveštavanjem o korupciji, organizovanom kriminalu, ekstremističkim grupama, ili nepočinstvima vlasti – ostala nekažnjena.

“Zato blisko pratimo stanje u zemljama u kojima novinari stradaju zbog posla kojim se bave. Naravno, ubistvo nije jedino sredstvo ućutkivanja novinara. Postoje brojne metode koje upotrebljavaju autoritarni režimi, ali i pojedine tradicionalne demokratije: poput nadzora ili praćenja. Naravno, tu spadaju fizičko maltretiranje, uznemiravanje preko interneta, ili pak pritvaranje –što spada u tradicionalnije metode koje vlade upotrebljavaju protiv nezavisnih novinara”, kaže u intervjuu programska koordinatorka za Evropu i centralnu Aziju Komiteta za zaštitu novinara.

Podvlačeći da, prema njihovom istraživanju, u osam od deset slučajeva ubice novinara ostaju nekažnjene – Said ukazuje da medijski poslenici ne stradaju samo u autoritarnim režimima - već i u demokratskim.

Ipak, u svemu tome, kako kaže, trenutno u svetu prednjači Somalija.

“Ti slučajevi se ne istražuju, ili pak niko za to ne odgovara. Sve to oličava potpunu nekažnjivost – jer je pravda nedostižna. Somalija prednjači po broju nerešenih ubistava novinara u odnosu na sve druge zemlje zbog tamošnje političke situacije. Ukoliko bacimo pogled na listu slede Sirija, Irak, Južni Sudan i Avganistan. Naravno, okolnosti u vezi sa Avganistanom bi se mogle dodatno pogoršati nakon povlačenja koalicije koju su u toj zemlji predvodile Sjedinjene Države”, kaže Said – ukazujući da je reč o zemljama razorenim ratom sa krhkim pravosudnim i političkim sistemom.

Said je u intervjuu govorila i o situaciji na Balkanu, gde je u poslednjih 25-30 godina pet novinara ubijeno ili umrlo pod nepoznatim okolnostima (Dada Vujasinović, Slavko Ćuruvija, Milan Pantić u Srbiji, Duško Jovanović u Crnoj Gori i Ivo Pukanić u Hrvatskoj). Do sada su osuđeni neposredni izvršioci Pukanićevog ubistva, ali se još ne zna ko stoji iza toga.

"Iako naš indeks pobrojava skorije slučajeve – to ne znači da smo zaboravili na ono što se događalo ranije. Sve što ste pomenuli nalazi se u našoj bazi ubijenih novinara", kazala je i dodala da je slučaj Dade Vujasinović zaveden kao nepotvrđen - što znači da u datom trenutku nije pronađeno dovoljno dokaza da je novinar ubijen u činu odmazde zbog posla kojim se bavila.

"Posebnu pažnju obraćali smo i obraćamo na slučaj ubistva Slavka Ćuruvije – zbog nazadovanja, ali i napredaka koji su ga obeležili. Takođe, podržali smo osnivanje i mandat Komisije za istraživanje ubistava novinara koje su činile brojne strane zainteresovane za te slučajeve. Nažalost, deluje da ta komisija nije toliko aktivna kao u ranijem periodu", ocenjuje Said.

"Prema mom mišljenju vlastima u Srbiji manjka političke volje da pravda u potpunosti bude dostignuta u slučajevima ubistava tih novinara. Nadam se da će komisija svoj rad uspeti da privede kraju, kao i da će vlasti Srbije, uključujući i pravosuđe, učestvovati u tome. To se pogotovo odnosi na proces koji se vodi zbog ubistva Slavka Ćuruvije.

U vezi sa tim pitanje je da li je imalo smisla počinjati proces ispočetka kada je istraga već bila okončana. Potrebna je politička volja vlasti da se taj slučaj okonča i dostigne pun obim pravde u slučaju ubistva Slavka Ćuruvije, ali i u drugim naravno", zaključila je.

Povodom slučajeva napada koji nisu okončani smrtnim ishodom, poput postavljanja bombi na prozor spavaće sobe Dejana Anastasijevića, ili crnogorske novinarke Olivere Lakić – ustreljene s leđa, Said kaže:

"Bavili smo se tim slučajevima… Pomogli smo Oliveri Lakić odmah posle incidenta. Svrha tih pokušaja bila je ućutkivanje novinara. Mnogo je bilo onih koji su strahovali od istraživačkog rada Olivere Lakić. Sve to pokazuje da je baviti se novinarstvom na Balkanu rizično i ispunjeno izazovima. To važi za istraživačke novinare koji izveštavaju o korupciji zvaničnika i organizovanom kriminalu."

XS
SM
MD
LG