Amer Bahtijar, novinar mostarskog portala tačno.net, za 'Zašto?‘ komentariše Deklaracija Hrvatskog narodnog sabora (HNS )kojom se 'odbacuje‘ presuda Haškog tribunala protiv šestorice političkh, vojnih i policijskih lidera bosanskih Hrvata za ratne zločine i nedostatak reakcije domaćih vlasti i međunarodnih organizacija.
Dogovor
Iskren da budem, nisam iznenađen stavom HNS-a koji je u biti skup Hrvatske demokratske zajednice i nekoliko satelitskih stranaka, ali sam iznenađen izostankom reakcije kako domaćih političkih stranka, tako i međunarodne zajednice, ma šta to bila međunarodna zajednica danas.
Mislim da potcjenjujemo taj problem, to jeste potcjenjujemo problem negiranja ratnih zločina.
Zašto? Zato što će nam se to vratiti ali na vrlo ozbiljan način. Mi ne možemo ići u budućnost praveći se da se ništa nije dogodilo.
Kako se mi možemo dogovoriti oko prošlosti?
Možemo se dogovoriti samo na jedan način, a to je da prihvatimo presude stranih i domaćih sudova, da li vam se to sviđalo ili ne, to je potpuno nebitno.
Polemika
a sam stav oko Haškog suda imao identičan ikada se radilo o slučaju 'Prlić i ostali' ili kada se radilo o prvostupanjskoj presudi Vojislavu Šešelju, kada je bio oslobođen.
Potpuno je nebitno šta mi mislimo, jer mi ako mislimo praviti nešto što bismo zvali zajednički život, u tom trenutku moramo poštovati presude međunaorodnih i domaćih sudova.
Meni se možda nisu lično svidjele neke presude Suda BiH, ali ja to prihvatam i uopšte ne želim polemisati.
Znači odluke sudova se moraju poštivati. E sada, pravo je pitanje zašto nije bilo reakcije.
Radikalna vizija
Prije nekoliko mjeseci smo čuli izjavu Evropskog parlamenta da će jedan od uvjeta Srbiji za pristup u Evropsku uniju biti da priznaju genocid u Srebrenici, što je bila ohrabrajuća stvar.
Da li će međunarodne organizacije domaćim političarima i Hrvatskoj i Srbiji postaviti taj uvjet, da ukoliko žele biti dio Evropske unije, evropske porodice, da prihvataju presude međunarodnh sudova?
Jer i Srbija i Hrvatska i BiH su članice Ujedinjenih nacija i obavezale su se da će prihvatiti presude haškog suda čije su Ujedinjene nacije osnivač.
Ja mislim da ukoliko strada istina o ratu u BiH, da će istovremeo stradati i istina o drugom svjetskom ratu.
Ukoliko dopustimo HDZ-u ili HNS-u ili bilo kojim drugim političkim strankama u BiH, srpskim ili hrvatskim ili bošnjačkim, da imaju vlastitu viziju prošlosti.
Dogodiće se vrlo brzo da će se vizija AfD-a ili drugih radikalnih njemačkih stranaka o Drugom svjetskom ratu biti samo jedan od legalnih istina o njemu.
Plan B
Mislim će cijena ignoriasanja istine o zadnjem ratu u BiH koju će Evropa platiti biti jako velika.
Utvrđivanje istine i kažnjavanje zločinaca je bio preduslov ne samo u u Evropi nakon drugog svjetskog rata, već gdje god imamo uspješne mirovne procese.
Pa u Africi u nekim zemljama gdje su bili strašni zločini, ono što su prvo riješili jeste to da su se dogovorili da su svi ljudi koji su na bilo koji način bili umiješani u zločine bili optuženi, osuđeni i priznali su istinu koja se dogodila.
Mislim da plan B ne postoji, dakle ne možemo apsolutno imati da nekome je Karadžić i Mladić heroj, a da u zgradi preko puta na Dobrinji je zločinac, da je u jednom dijelu grada Mostar Praljak heroj, a da je u drugom zločinac.
Jednostavno, to će rezultirati, bojim se, jako, jako teškim posljedicama jer msislim da bh. društva koja su sada podijeljena, da će biti još podijeljenija ukoliko se ne nađemo na tome da ono što je potvrdio Haški sud, ali što su potvrdili i domaći sudovi, prihvatimo kao ono oko čega se nećemo raspravljati.
