Tročlano sudsko vijeće je većinom glasova odlučilo da je zahtjev vođe srbijanskih radikala Vojsilava Šešelja za izuzećem suca Frederika Harhoffa iz njegovog slučaja - opravdan.
Dva od tri suca su zaključila da „svaki razumni promatrač može uvidjeti pristranost“ iz pisma koje je Harhoff poslao na više adresa prijatelja i suradnika, a u kojem se usprotivio novom smjeru Haškog suda (ICTY) i oslobađajućim presudama od optužbi za zapovjednu odgovornost hrvatskim i srbijanskim vojno-policijskim časnicima.
Harhoff, inače jedan od najistaknutijih danskih sudaca uopće, tako se našao pod udarom nakon što je kao prvi sudac zviždač na Haškom sudu upozorio na utjecaj američko-izraelskog vojnog lobija preko predsjednika suda Theodora Merona, što je potvrđeno i u diplomatskim depešama objavljenim od strane WikiLeaksa.
S druge strane, Meron još uvijek nije odgovarao za spomenute optužbe, a zahtjev za ispitivanjem njegove uloge u cijeloj stvari, UN-u su jedino uputili predstavnici udruženja žrtava iz BiH, čija je kap prelila čašu kao i Harhoffu, oslobađajućom prvostupanjskom presudom bivšim srbijanskim šefovima Državne bezbjednosti (DB) Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću.
No prema mišljenju Šešelja, sudski kredibilitet je narušio upravo Harhoff izlazeći u javnost svojim pismom i pri tom pokazao pristranost „što se kriši s pravilom suda na pravično suđenje“. Uz to, Šešelj je pozvao sud da Harhoffa procesuira za nepoštivanje suda, kao što je to učinjeno njemu.
Do sada je već nekoliko obrana zatražilo revizije presuda zbog istupa suca Harhoffa okarakterizirajući ih kao „naklonjenost haškom tužiteljstvu“, poput obrane pokojnog generala Armije BiH Rasima Delića, kao i obrane visokih policijskih dužnosnika Republike Srpske Miće Stanišića i Stojana Župljanina.
Šešelj kojem se sudi po zapovjednoj odgovornosti za zločine dobrovoljaca Srpske radikalne stranke (SRS) i Srpskog četnikog pokreta (SČP) – smatra da je Harhoff izražavajući negodovanje pokazao pristranost te zatražio njegovo izbacivanje iz tročlanog sudskog vijeća, koje bi mu potkraj listopada ove godine trebalo izreći prvostupanjsku presudu.
Protivljenje sudije Daquna
Odobravanjem Šešeljeva zahtjeva izgledno je kako će doći do odlaganja izricanja presude, a budući da je optuženi u pritvoru već deset godina - ekspeditivnost postupka naći će se pod još većim upitnikom. Šešelj je optužen za zločine nad Hrvatima i Bošnjacima Hrvatskoj, Vojvodini i BiH, 1991-1993. Optužnica ga tereti za progon stanovništva nesrpske nacionalnosti na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi te deportaciju i nehumana djela (prisilno premještanje) kao zločin protiv čovječnosti.
Suci koji su odlučili da ima pravo u vezi Harhoffove pristranosti, napomenuli su u odluci – da se ni jedan sudac s Haškog suda ne može optužiti za pristranost na temelju nekih apstraktnih optužbi. No prema zaključku predsjedavajućeg suca Bakone Molotoa te Butona Halla, pismo je dokaz koji to pokazuje.
Prema njihovom mišljenju, Harhoff je pristranost prikazao u pismu navodeći da je oslobađajućim presudama od 2012.godine stvorena nova sudska praksa na sudu u vezi oslobađanja časnika kao sudionika udruženog zločinačkog poduhvata, a za to će se upravo Šešelju presuditi kao vođi paravojnih formacija.
„Pojava pristranosti može se nadalje vidjeti u njegovim riječima da je suočen s moralnom i profesionalnom dilemom, što je prema mišljenju većine, čisti pokazatelj njegovih teškoća da primijeni sadašnju praksu Tribunala“, stoji u zaključku odluke o narušenoj presumpciji nepristranosti.
Kineski sudac Liu Daqun na više strana je izložio svoje protivljenje toj odluci, napominjući da je diskvalifikacija suca korak koji se ne bi trebao olako poduzeti. Kao i da su njegovi kolege izdvojili iz pisma tri rečenice na temelju kojih su odobrili Šešeljev zahtjev, ne razmatrajući pismo kao cjelinu, kao ni sve ostale okolnosti.
Daqun je naglasio da se radilo o privatnom pismu koje ničime ne pokazuje da Harhoff ima problema s primjenom pravila Haškog suda pri odlučivanju o nečijoj krivnji, podsjećajući na dugogodišnje iskustvo i praksu danskog suca, ujedno i profesora prava.
Šešeljevi navodi o pristranosti Harhoffa za Daquna zato nisu uvjerljivi, no takvog mišljenja nije bila većina sudaca. Budući da se ovakvo sudsko odlučivanje dogodilo po prvi puta na Haškom sudu, svi tamo su za sada zatečeni tom odlukom te još utvrđuju proceduru koja će uslijediti.
Dva od tri suca su zaključila da „svaki razumni promatrač može uvidjeti pristranost“ iz pisma koje je Harhoff poslao na više adresa prijatelja i suradnika, a u kojem se usprotivio novom smjeru Haškog suda (ICTY) i oslobađajućim presudama od optužbi za zapovjednu odgovornost hrvatskim i srbijanskim vojno-policijskim časnicima.
Harhoff, inače jedan od najistaknutijih danskih sudaca uopće, tako se našao pod udarom nakon što je kao prvi sudac zviždač na Haškom sudu upozorio na utjecaj američko-izraelskog vojnog lobija preko predsjednika suda Theodora Merona, što je potvrđeno i u diplomatskim depešama objavljenim od strane WikiLeaksa.
S druge strane, Meron još uvijek nije odgovarao za spomenute optužbe, a zahtjev za ispitivanjem njegove uloge u cijeloj stvari, UN-u su jedino uputili predstavnici udruženja žrtava iz BiH, čija je kap prelila čašu kao i Harhoffu, oslobađajućom prvostupanjskom presudom bivšim srbijanskim šefovima Državne bezbjednosti (DB) Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću.
No prema mišljenju Šešelja, sudski kredibilitet je narušio upravo Harhoff izlazeći u javnost svojim pismom i pri tom pokazao pristranost „što se kriši s pravilom suda na pravično suđenje“. Uz to, Šešelj je pozvao sud da Harhoffa procesuira za nepoštivanje suda, kao što je to učinjeno njemu.
Do sada je već nekoliko obrana zatražilo revizije presuda zbog istupa suca Harhoffa okarakterizirajući ih kao „naklonjenost haškom tužiteljstvu“, poput obrane pokojnog generala Armije BiH Rasima Delića, kao i obrane visokih policijskih dužnosnika Republike Srpske Miće Stanišića i Stojana Župljanina.
Šešelj kojem se sudi po zapovjednoj odgovornosti za zločine dobrovoljaca Srpske radikalne stranke (SRS) i Srpskog četnikog pokreta (SČP) – smatra da je Harhoff izražavajući negodovanje pokazao pristranost te zatražio njegovo izbacivanje iz tročlanog sudskog vijeća, koje bi mu potkraj listopada ove godine trebalo izreći prvostupanjsku presudu.
Protivljenje sudije Daquna
Odobravanjem Šešeljeva zahtjeva izgledno je kako će doći do odlaganja izricanja presude, a budući da je optuženi u pritvoru već deset godina - ekspeditivnost postupka naći će se pod još većim upitnikom. Šešelj je optužen za zločine nad Hrvatima i Bošnjacima Hrvatskoj, Vojvodini i BiH, 1991-1993. Optužnica ga tereti za progon stanovništva nesrpske nacionalnosti na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi te deportaciju i nehumana djela (prisilno premještanje) kao zločin protiv čovječnosti.
Suci koji su odlučili da ima pravo u vezi Harhoffove pristranosti, napomenuli su u odluci – da se ni jedan sudac s Haškog suda ne može optužiti za pristranost na temelju nekih apstraktnih optužbi. No prema zaključku predsjedavajućeg suca Bakone Molotoa te Butona Halla, pismo je dokaz koji to pokazuje.
Prema njihovom mišljenju, Harhoff je pristranost prikazao u pismu navodeći da je oslobađajućim presudama od 2012.godine stvorena nova sudska praksa na sudu u vezi oslobađanja časnika kao sudionika udruženog zločinačkog poduhvata, a za to će se upravo Šešelju presuditi kao vođi paravojnih formacija.
„Pojava pristranosti može se nadalje vidjeti u njegovim riječima da je suočen s moralnom i profesionalnom dilemom, što je prema mišljenju većine, čisti pokazatelj njegovih teškoća da primijeni sadašnju praksu Tribunala“, stoji u zaključku odluke o narušenoj presumpciji nepristranosti.
Kineski sudac Liu Daqun na više strana je izložio svoje protivljenje toj odluci, napominjući da je diskvalifikacija suca korak koji se ne bi trebao olako poduzeti. Kao i da su njegovi kolege izdvojili iz pisma tri rečenice na temelju kojih su odobrili Šešeljev zahtjev, ne razmatrajući pismo kao cjelinu, kao ni sve ostale okolnosti.
Daqun je naglasio da se radilo o privatnom pismu koje ničime ne pokazuje da Harhoff ima problema s primjenom pravila Haškog suda pri odlučivanju o nečijoj krivnji, podsjećajući na dugogodišnje iskustvo i praksu danskog suca, ujedno i profesora prava.
Šešeljevi navodi o pristranosti Harhoffa za Daquna zato nisu uvjerljivi, no takvog mišljenja nije bila većina sudaca. Budući da se ovakvo sudsko odlučivanje dogodilo po prvi puta na Haškom sudu, svi tamo su za sada zatečeni tom odlukom te još utvrđuju proceduru koja će uslijediti.