Balkan-i-ja

Blago meni sa ovom demokracijom

Svaki se gradjanin Bosne i Hercegovine može radovati rezultatima izbora i svijetloj perspektivi države u kojoj žive. Nije valjda da mi ne vjerujete?

Prije svega iste one ideologije koje su nas odvukle u rat, a u nekim slučajevima isti oni ljudi, su još uvijek na vlasti. To omogućava političku situaciju bez promjena, dakle stabilnu. Istina to ¨stabilno¨ znači da BiH, sa oba svoja entiteta, stabilno propada. Ali to nije važno, važno je da nas u propast odvedu isti oni koji su to i započeli.

Zatim, svaka će nacija i dalje biti zaštićena 100% od mogućeg ugrožavanja one ¨druge¨ nacije. Istina, svaka je nacija 100% izložena manipulaciji svojih sopstvenih lidera, ali je to manje važno. Nama je važnije da nas varaju ¨naši¨nego da nas ne vara niko.

Do sada je izbrojano 12.8% nevažećih glasova, oko 100.000 glasača je glasalo nezakonski. Ali, svaka bi objektivna analiza pokazala da bosanskohercegovački izborni sistem zaslužuje velike pohvale jer još u nijednoj državi na svijetu nije otkriveno toliko nevažećih listića! Bravo za efikasnost izbornih tijela. Nadam se da su otkrili makar polovinu onih koji su nešto mutili. Nije važno što se niko sa tih 100.000 glasova neće baviti i pokušati bar otkriti otkud toliko nevažećih listića. Nije se niko bavio ni na bilo kojim prethodnim izborima.

Sad će neko reći da su glasački listići bili komplicirani, a naš narod nije vičan kompliciranim listićima. Ali, daleko najveći broj nevažećih listića je zabilježen u glasanju za članove Predsjedništva BiH, dakle na listićima koji su najednostavniji za popunjavanje! Ali i najlakši da se listić učini nevažećim. Dovoljno je samo dodati još jedan križić, ne trebaš ništa brisati ili dodavati nove listiće ispod stola.

Najveći je broj nevažećih listića otkriven u nerazvijenim krajevima, onome što se definira kao ruralno područje. Pa nećemo se valjda baviti sitnicama poput onoga kako to da je najviše nevažećih listića tamo gdje je najmanje kontrole!

A onda se iz Mostara javi Dragan Čović iz HDZ-a koji reče da se javlja iz sjedišta ¨buduće treće federalne jedinice.¨ Eto, ni prebrojavanje nije završeno i već znamo da se stabilna politika nastavlja.

Zlatko Lagumdzija, lider SDP-a

"Ostalo je da zavrnemo rukave, ja vam se zahvaljujem... Ovo je specijalna noć, večeras počinje nova istorija Bosne i Hercegovine", kazao je predsjednik SDP-a. Zlatko Lagumdžija. Jeste, treba biti majstor pa ostati opozicija pored ovakve vlasti.

U izbornom danu, kažu mi kolege, u medijima RS se vodila prava kampanja da što više ljudi izadje na izbore. Hvale vrijedno. U isto vrijeme u Federaciji su mediji vrtili reprizne programe. Hvale vrijedno. U medijima RS nigdje nema BiH, sve je RS. A Kupres se definira kao ¨granično mjesto izmedju BiH i RS!¨ Šta ćeš, sprovode ljudi politiku svog pristojnog premijera koji neki dan reče ¨j.... BiH!¨

Premijer RS Milorad Dodik (i Predsjednik Srbije Boris na skupu u Doboju

Baš to, ¨j... BiH¨ izgovorio je Dodik na izbornom skupu u kojem je prisutvovao i predsjednik Srbije Boris Tadić. Tako je predsjednik Srbije podigao pobjedničke ruke zajedno sa Miloradom Dodikom, čovjekom koji činio sve ne bi li uništio BiH. To u Srbiji zovu dobrosudjedskom politikom i poštivanjem granica u suverenosti BiH, što je zvanična politika Srbije.

Ako Haris Silajdžić ili Bakir Izetbegovič slučajno dodju u Sandžak i tamo viknu ¨j.... Srbiju¨ - e, to ne može. Ili, kad bi Ivo Josipović došao u Vojvodinu, pa tamo pred Hrvatima uzviknuo istu tu sramnu rečenicu – e, to ne može. Ili kad bi predsjednik Madjarske isto to izgovorio Madjarima u Vojvodini – e, to ne može. Ili, ne daj bože, da se u Beogradu pojavi Milo Djukanović, pa da se obrati onoj masi Crnogoraca sa istom rečenicom - e, to pogotovu ne može. To bi bilo uplitanje u unutrašnje stvari, to bi bio neprijateljski akt. Što važi za mene ne važi za tebe. Ono što je dozvoljeno predjsedniku Srbije nije dozvoljeno nekom drugom predsjedniku.

Blago meni.

Što gore vama to bolje meni

Prošlo je 15 godina od rata, a sve mi se više čini da se način na koji se vodi razgovor, politički i javni, u BiH, i da teme koje se biraju, mnogo više podsjećaju na vrijeme prije rata nego nakon njega. U TV emisijama dominiraju priče o tome ko je koga slagao, pljušte optužbe, govori se ko je četnik, ko ustaša, a ko mudžahedin, ljudi se etiketiraju, vrijedjaju, ulica poplavila male ekrane, primitivizam je postao normalan, ustoličio se na tronu ¨pametnih. ¨

Svemu tome svoj veliki doprinos daju političari koji se posve neprimjereno izražavaju (u prošlom blogu sam na tu temu naveo rečenice koje izgovora premijer RS), u kola su se upregli i moje kolege novinari.

Nema priče o ekonomiji, boljem životu, zapošljavanju, osim što se potpisuju besmisleni ugovori da će neko možda nešto graditi u BiH!

Ta ratnohuškačka kampanja koja stiže sa svih strana, istina različitim intezitetom, je za jedno društvo posve gubitnička.

Dragan Čović, predsjednik HDZ BiH, trguje, kako s pravom kaže Ivan Lovrenović u kolumni za naš radio, na predizbornim skupovima sa porukama Darija Kordića, čovjeka osudjenog za ratni zločin!

Haris Silajdzic na predizbornom skupu, fotoČ Midhat Poturovic

Haris Silajadžić, član predsjedništva BiH na svojim predizbornim skupovima angažira „našega heroja“, generala Dudakovića, protiv kojeg tužiteljstvo te iste države koju predstavlja Silajdžić vodi istragu o ratnom zločinu!?

Premijer RS, Milorad Dodik, ide u Srebrenicu i negira genocid, činjenicu utvrdjenu medjunarodnim sudom!

Tu količinu mržnje koju po avliji i čaršiji prosipaju BiH političari ne mogu ni oni sami popiti, pa se valjaju u njoj nesposobni da iz nje izadju, uspjevajući da zgrabe za rukave bilo koga od nas ko god nos promoli da vidi šta se tamo u kaljuži dešava, uvuku nas u blato i ne daju nam odatle izaći!

A bogme, mnogi ne bi ni hjteli vanka.

Kada je prije koji mjesec nevladina organizacija ¨Zašto ne?¨ objavila da je svega 5 (pet) posto od obećanja političara ostvareno, ona se braća iz kaljuže brzo složiše tvrdeći bratski kako je ostvareno sve što je realno (Stranka za BiH), ili da je za sve kriva medjunarodna zajednica (SNSD) te da je sve to nečija ujdurma protiv nacionalnih interesa jednog, drugog ili trećeg naroda.

Kada je prije koji dan nacionalni demokratski institut iz SAD proveo istraživanje u BiH došao je do podatka da 90% gradjana BiH ne vjeruje da država ide u pravom smjeru, a isto toliko nezadovoljno je učinkom vlasti na smanjenju nezaposlenosti, kriminala i korupcije.

Sad me zanima kako li će samo ovi branitelji nacionalnih interesa izračunati koliko je medju tih 90% procenata Bošnjaka, Hrvata i Srba, da li će oni koji se javno svadjaju sada zajednički graknuti kako je to neka zavjera koja nam dolazi izvana.

I biće može biti u pravu. Jer u svakom bi normalnom društvu stranke koje drže vlast sa ovako katastrofalnim rezultatima i ovako dugo vrijeme bile oduvane sa političke scene. Ali, ako neko u američkom institutu pravi računicu na osnovu te posve normalne reakcije u savremenom svijetu – teško će pogriješiti.

Jer, u normalnom svijetu se dešavaju normalne stvari. Na Balkanu se još uvijek dobro prodaje teza po kojoj je dobro ako tonemo, bitno je da tonemo jednonacionalno.

Što gore vama dragi moji – to bolje meni. Sa vašim predstavnicima.