Što gore vama to bolje meni
Prošlo je 15 godina od rata, a sve mi se više čini da se način na koji se vodi razgovor, politički i javni, u BiH, i da teme koje se biraju, mnogo više podsjećaju na vrijeme prije rata nego nakon njega. U TV emisijama dominiraju priče o tome ko je koga slagao, pljušte optužbe, govori se ko je četnik, ko ustaša, a ko mudžahedin, ljudi se etiketiraju, vrijedjaju, ulica poplavila male ekrane, primitivizam je postao normalan, ustoličio se na tronu ¨pametnih. ¨
Svemu tome svoj veliki doprinos daju političari koji se posve neprimjereno izražavaju (u prošlom blogu sam na tu temu naveo rečenice koje izgovora premijer RS), u kola su se upregli i moje kolege novinari.
Nema priče o ekonomiji, boljem životu, zapošljavanju, osim što se potpisuju besmisleni ugovori da će neko možda nešto graditi u BiH!
Ta ratnohuškačka kampanja koja stiže sa svih strana, istina različitim intezitetom, je za jedno društvo posve gubitnička.
Dragan Čović, predsjednik HDZ BiH, trguje, kako s pravom kaže Ivan Lovrenović u kolumni za naš radio, na predizbornim skupovima sa porukama Darija Kordića, čovjeka osudjenog za ratni zločin!
Haris Silajadžić, član predsjedništva BiH na svojim predizbornim skupovima angažira „našega heroja“, generala Dudakovića, protiv kojeg tužiteljstvo te iste države koju predstavlja Silajdžić vodi istragu o ratnom zločinu!?
Premijer RS, Milorad Dodik, ide u Srebrenicu i negira genocid, činjenicu utvrdjenu medjunarodnim sudom!
Tu količinu mržnje koju po avliji i čaršiji prosipaju BiH političari ne mogu ni oni sami popiti, pa se valjaju u njoj nesposobni da iz nje izadju, uspjevajući da zgrabe za rukave bilo koga od nas ko god nos promoli da vidi šta se tamo u kaljuži dešava, uvuku nas u blato i ne daju nam odatle izaći!
A bogme, mnogi ne bi ni hjteli vanka.
Kada je prije koji mjesec nevladina organizacija ¨Zašto ne?¨ objavila da je svega 5 (pet) posto od obećanja političara ostvareno, ona se braća iz kaljuže brzo složiše tvrdeći bratski kako je ostvareno sve što je realno (Stranka za BiH), ili da je za sve kriva medjunarodna zajednica (SNSD) te da je sve to nečija ujdurma protiv nacionalnih interesa jednog, drugog ili trećeg naroda.
Kada je prije koji dan nacionalni demokratski institut iz SAD proveo istraživanje u BiH došao je do podatka da 90% gradjana BiH ne vjeruje da država ide u pravom smjeru, a isto toliko nezadovoljno je učinkom vlasti na smanjenju nezaposlenosti, kriminala i korupcije.
Sad me zanima kako li će samo ovi branitelji nacionalnih interesa izračunati koliko je medju tih 90% procenata Bošnjaka, Hrvata i Srba, da li će oni koji se javno svadjaju sada zajednički graknuti kako je to neka zavjera koja nam dolazi izvana.
I biće može biti u pravu. Jer u svakom bi normalnom društvu stranke koje drže vlast sa ovako katastrofalnim rezultatima i ovako dugo vrijeme bile oduvane sa političke scene. Ali, ako neko u američkom institutu pravi računicu na osnovu te posve normalne reakcije u savremenom svijetu – teško će pogriješiti.
Jer, u normalnom svijetu se dešavaju normalne stvari. Na Balkanu se još uvijek dobro prodaje teza po kojoj je dobro ako tonemo, bitno je da tonemo jednonacionalno.
Što gore vama dragi moji – to bolje meni. Sa vašim predstavnicima.