Balkan-i-ja

Gradjani su u bivšoj Jugoslaviji već navikli na izjave političara koje izazivaju samo sukobe i mržnju. I dok iz Hrvatske i Srbije takvih izjava gotovo da više i nema, iz BiH stiže ista praksa. Ipak, najveći šampion u takvim izjavama je premijer eniteta RS, Milorad Dodik, čija je grubost i bahatost prezišla sve norme pristojne političke i ljudske komunikacije. Evo primjera:

Neki dan, u petak, 10-og rujna, na skupu u Milićima prijeti izlaskom iz BiH ovako: ¨Čim mognemo otići iz BiH mi odlazimo.¨ Dan ranije, u četvrtak, 9-og rujna Dodik izjavljuje da u Srebrenici nije bilo genocida ¨jer je veliki broj Bošnjaka otišao iz Srebrenice prema Tuzli i drugim gradovima!¨ Jeste, veliki dio Bošnjaka je BJEŽAO i oni koji nisu pobjegli su UBIJENI. Njih 8.000!

Krajem osmog mjeseca premijer RS oduzima pravo delegatima koji dolaze iz tog entiteta da glasaju drugačije od onoga kako kaže parlament u Banjaluci – koji on kontrolira. Tim povodom Dodik se ovako obračunava sa poslanikom Slobodanom Sarabom koji je glasao u prilog popisa stanovnistva, suprotno stavu Milorada Dodika: „Nije Šaraba tamo dobio legitimitet na neposrednim izborima, nego je neko glasao u parlamentu da bi on tamo zastupao stavove parlamenta, a ne glumio neko nedonošče tamo i da misli da samo on je pametan tamo i da može da zavali RS u probleme.“

Negdje u sedmom mjesecu upitan u TV emisiji da li je tačno da je njegov sin dobio milijunski kredit odgovorio da jeste i da je bolje da je dobio kredit nego da padne pod utjecaj droge! Hoće li i ostala djeca u RS dobiti milijunske kredite da ne bi pali pod utjecaj droge?

16-og svibnja ove godine Dodik se ovako obraća gledaocu TV emisije koji ga optužuje da ga zanimaju samo milijarde: ¨Ne seri!¨…..¨Takvi mamlazi koji ima hrabrost da zovne kakvog takvog pišljivog predsjednika vlade, govori samo da je on kreten!¨

10-og veljače ove godine Dodik se u TV emisiji ovako obraća jednom sagovorniku: ¨Šta lupaš ti to?...Ne znaš čitati čirilicu….Pobjegao si, svi ste pobjegli…Kad budeš imao 51% javi se!¨

Da se ne radi o niokakvom novom, nego dapače o starom ponašanju, potvrdjuju i ovi primjeri iz prošle godine: Osmog dana prosinca 2009-e godine, na lokalnim izborima u Bileći prijeti da ako gradjani ne glasaju za njegovog kandidata nema pomoći vlade ovom kraju! ¨Ozbiljna saradnja izmedju nas i postojeće structure u Bileći postoji, ona ne bi trebala da bude prekinuta, a naravno ako taj drugi pobijedi ona će biti prekinuta!¨

U emisiji ¨ 60 minuta¨, 26-og listopada 2009 daje ovakvu izjavu: ¨To je neko sranje očigledno od emisije, bljuvotinja od emisije…Vi uopće lijepo ne izledate, ali šta vam mogu¨....a na pitanje novinara o principima od kojih neće odustati odgovara ovako: Šta Vas briga!¨

12-og lipnja 2009-e o službi sigurnosti: ¨Mene uopšte SIPA ne interesuje i neću ni otići na saslušanje ako mi pošalju poziv, a neka oni probaju da me privedu.¨

22-og veljače iste godine o tome kojim je sredstvima napravljena nova zgrada vlade u Banjaluci te optužbama da u tome ima i kriminalnih radnji kaže: ¨Ja znam da to sve vas iz Federacije nervira, zato sam i napravio ovaj objekat da vas sve nervira, i tebe Vidoviću lično, volio bih da dobiješ pritisak i da ti otkaže srce i sve ostalo zato što smo napravili ovu zgradu…..Jedna grupa kretena okupljena oko Bakira i njegove emisije…..sto se tiče Federalne TV – nek se jebe!¨

Evo i snimke iz 2008-e godine kako ponavlja prijetnje biračima ali sada u Kneževu, u rujnu mjesecu: ¨Upamtite jednu stvar, ja vam sada želim dobro, a vaše dobro je samo ova odbornička lista i ako glasate slučajno za nekog drugog onda će te vidjeti šta je bilo dobro. To, samo da ne bude da se nismo razumjeli. Da ne bude da nismo rekli. Pa da kaže sta je sad. Nšta. Nema ništa, zatvoreno!¨

Kad je nova šefica evropske diplomatije, osvrćući se na poigravanje "referendumom za osamostaljenje" Republike Srpske, rekla kako "mogu oni imati referenduma koliko hoće, ali na kraju se sve svodi na jednu cjelovitu državu" - Dodik joj je posavjetovao da je bolje "da pročita nešto nego da govori o stvarima o kojima ništa ne zna"; kad je NATO objavio kako je za prijem Bosne i Hercegovine neophodna uspostava funkcionirajuće vlade i premijera - uzvratio je kako se "tim zahtjevom NATO isključio iz Bosne"; kad je novi britanski šef diplomatije ukazao na potrebu "mišićavije diplomatije" u vezi s Bosnom - tražio je od njega da pokaže "kakve to mišiće ima". O Stjepanu Mesiću, tada predsjedniku Hrvatske, kaže da ¨ bi bilo najbolje da šuti¨,
a za lidera SDP-a, Zlatka Lagumdžiju kaže da se ¨... prekombinovao, on se, naravno, stalno prekombinuje....nudjeno mu je dva mjesta u ovoj vladi, da udje jedan Bošnjak.. i jedan Hrvat kao ministri, a on je tražio Srbina.....jer ima ovdje jednoga papka koji misli da je političar.....¨

Ako ne misliš kao Dodik onda si “papak” i bolje da ćutiš, ako se neko ne slaže sa tvojim izjavama onda ti ¨ništa ne znaš¨, ako ti se ne dopada TV emisija onda je to ¨sranje¨ i to su ¨bljuvotinje¨, a emisiju rade ¨kreteni¨, EU nema pojma, NATO se sam isključuje, ako ne glasaš za Dodika onda ti njegova vlada neće dati novaca….

Ko visoko leti – nisko pada.

Sreo sam prije part tjedana jednu gospodju koja je došla da pomogne nekoj obitelji da se očiste terase ispod kuće. Radila je dobro, snažna žena, nije stala. Začudjena, bar tako kaže, što je dobila doručak, priča mi dok jede. Čisti kaže kod nekih ljudi, ¨Hrvata¨ kaže, i muku muči sa tom obitelji. Pitam zašto – kaže da namjerno prljaju kuću da ona ima više raditi, da joj zamazuju ogledala sa jogurtom, a na pod ostavljaju ostatke salame da joj bude teže.

¨To je zato što sam Bošnjakinja¨- kaže - ¨Hrvati nas ne vole¨. Dodaje.

Pitam koliko je puta našla salamu na podu – kaže dva put. Pitam ko maže jogurt po ogledalu ona kaže – to im rade djeca. Pitam možda se radi o nespitanoj djeci, a ne zato što je neko ne voli. Ona ćuti.

¨Hrvati nas ionako ne vole¨ - kaže.

I dok slušam njenu priču kako mi odzvanja u ušima čitam sa predizbornih plakata: ¨Narod zna!¨ , piše na jednom, ¨Uspješan čovjek za uspješnu BiH¨ poručuje drugi, "Država za čovjeka", "Protiv lopova, korupcije i siromaštva", ¨Za nova radna mjesta¨, ¨Rat nezaposlenosti¨, ¨Prioritet je reforma javne uprave!¨, ¨Mi vodimo politiku mira, a ne rata¨....

I kad čovjek pročita sve ove poruke i zapita se šta je od njih tačno – ispada da nijedna, ama baš nijedna od tih poruka nije tačna i sve su laž, od prve do zadnje!

Kakva država za kakvog čovjeka? Pa sve se svelo na nacije – čak se i WC-i dijele na čučavce i šolje. Protiv lopova i korupcije – viču lopovi, nova radna mjesta obećavaju oni koji dok su na vlasti otvaraju radna mjesta samo za svoju rodbinu i prijatelje, javnu upravu reformiraju oni koji su je napravili ovako glomaznom, politiku mira vodi oni kojima iz usta izlaze samo riječi mržnje!!!

U toku je kampanja sa istim glumcima i istim sadržajem. Od rata je prošlo već 15 godina a po Bosni i Hercegovini još jašu ratne trube, maše se neprijateljima, pa je jedan kandidat ¨naš¨, a drugi je ¨njihov¨. 39 stranaka, 11 koalicija i 13 neovisnih kandidata će potrošiti 65 milijuna konvertibilnih maraka da bi se izborili za manje ili veće parče vlasti koje donosi novac.

I kao što onoj ženi sa početka ove priče uopće nije važno što su djeca nevaspitana nego joj je važno da ona radi kod Hrvata, tako ni ovima na vlasti uopće nije važno što i dalje dijele nacije i grade tarabe. Kao što ni njoj nije važno šta je istina nego je važno da nas ¨Hrvati ionako ne vole¨ tako i ovi na vlasti govore da je najvažniji izbarati ¨našeg¨.

I pošto nas oni ¨ionako ne vole¨ nije ni važno što su djeca nevaspitana niti je važno što sam ja ranije obećavao, a nisam ispunio, a još važnije je da su gospoda političari, sa časnim izuzecima, priču o nacijama i nacionalnim interesima doveli do apsurda.. malo su po malo širili listu svega što je od nacionalnog interesa da bi se na kraju dogodilo ono što je neizbježno – sve je od nacionalnog interesa, odnosno, svaki dogovor je protiv nacionalnog interesa!?

Otišao sam od one žene sa početka priče da se ohladim u toplom moru. Pogleda luta unaokolo, vidim djecu, zgodne žene, ugojene muškarce. Svijet se razgolitio, brčka se I odmara. Ništa što bi se moglo nazvati neobičnim.

Onda je naišao on.

Vrlo visok, mršav, mogao si mu rebra izbrojiti. Podsjetio me na onu sliku iz logora Omarska. Kosa bogata, on neočešljan. Kad se smije nema nedostaje mu dosta zubi. Ruke mu dugačke, prsti dugi i grubi. Na nogama neke ¨japanke¨ - dosta istrošene, iznad koljena, na bedru neki teški žuljevi. Šorc mu kratak, kako i doliči na plaži, onaj šuškavi. Sam je, nisam video nikog da mu prilazi. Sklanja se u hlad, sav je pocrvenio od sunca.

Pije pivo, iz limenke.

Ali, sve ovo napisah zbog majice koju je nosio. Bijela, kratkih rukava. Na majici velikim slovima piše: ¨BiH - 100%¨.

Da baš je takva Bosna, 100%, izgladnjela, umorna, istrošena, mršava, nema svih zubi niti ima novaca da stavi nove, hoda u istrošenim cipelama, pije pivo. Iz limenke. Nema novaca da sjedne u kafić niti hoće da bude poslužena. Ali zato ima i energije i volje da ponašanje nevaspitane djece definira kao ponašanje jedne nacionalne grupe pa ogledala ne mažu nevaspitana djeca nego Hrvati, da za teroriste kaže da su muslimani, a Bosnu razbijaju Srbi, a ne političke structure.

Činjenice se opravdavaju i opovrgavaju, pa se onda iz opravdavanja i opovrgavanja donose zaključci koji su suprotni činjenicama. Tim gore po – činjenice.

Na onoj istoj plaži ljetuju i oni koji su tu lekciju odavno načili. Oni ostaju tjedan ili dva i vraćaju se doma, u Evropu, gdje ogledala jogurtom mažu nevaspitana derišta, gdje teroriste nazivaju teroristima, a rušitelje definiraju imenima i prezimenima.

To je ono mjesto bi Bosna htjela biti. Tako kaže, a na izborima će birati - sve suprotno.