Autor kolumni za Radio Slobodna Evropa.
"Reforme" nisu baš najpopularnija riječ u balkanskom i bosanskohercegovačkom političkom vokabularu.
Dobar američki poznavalac balkanskih prilika želio bi da vjeruje kako Vašington, zaokupljen drugim krizama i regionima, neće dići ruke od Balkana jer, kako kaže, u nedavnoj posjeti Beogradu primijetio je kako s neizvjesnostima poslije Brexita privlačnost Evrope slabi
U ime dostojanstva bosanske države bilo bi krajnje vrijeme da njeni predstavnici u rijetkim prilikama kad su pripušteni u predvorja međunarodne politike zahtijevaju da ih susjedi ostave na miru, piše Kemal Kurspahić
To je istorija po principu drvene suvenir-lutke "Babuške", kad otvorite jednu iz nje će izviriti nekoliko manjih. Tako je i sa poricanjem genocida u službenoj srpskoj politici: kad čujete Nikolića da kaže "bio je zločin ali ne i genocid", isto ćete čuti i od Vučića i od Dodika sve do Grujičića.
Iz bosanskohercegovačke perspektiva „najbolja godina“ u vezi s evropskim integracijama ne znači baš mnogo: suviše je godina straćeno u zaostajanju za susjedima na tom putu, ne samo iza Slovenije i Hrvatske, koje su punopravne članice Unije, nego i iza Srbije i Crne Gore.
Duboko je nerazumijevanje uloge Haškog tribunala i tragična je zabluda bh. političkih sljedbenika ratnih projekata koji su umislili da oni treba da sude Tribunalu a ne Tribunal političkim projektima koji su ih iznjedrili - piše kolumnista Kemal Kurspahić.
Šta je to zbog čega pravosuđe u SAD može istraživati i samovolju samog predsjednika Trampa a pravosuđe u BiH ne može ispitivati ni tako očite primjere zloupotreba domaćih „trampića“ kao što su multimilionske investicije i čitavi poslovno-stambeni tornjevi i blokovi podignuti novcem potpuno nepoznatog i često sumnjivog porijekla?
Ni u ratnim ni u mirnodopskim vremenima nijedna od nacionalističkih partija na teritorijama na kojima je imala većinu i vlast nije pokazala civilizacijsku doraslost ideji jednakih prava svih građana, piše Kemal Kurspahić
„Napredak“ – kojim se bh. politički prvaci hvale i pred domaćom javnošću i pred stranim partnerima – potpuno blijedi pred spoznajom, koja je dominirala u raspravama i u Njujorku i u Vašingtonu, o bh. poglavicama triju konstitutivnih plemena koji proizvode etnonacionalističke krize.
Sjećam se koliko je dobrim starim ljudima tog vremena bilo važno da pokažu mladima kako su oni i njihov narod bili na pravoj strani u Drugom svjetskom ratu.
Ideji evropskog jedinstva ne mogu toliko štete nanijeti desničari na vlasti u zemljama kao što su Poljska i Mađarska – sa još neiživljenim demokratskim iskustvima – koliko bi joj štetilo neispunjavanje obećanja i potencijala liberalne demokratije.
Senator Džon Mekejn zagovara i omogućavanje zemljama Zapadnog Balkana da o svojoj budućnosti odlučuju bez spoljnog pritiska bilo Rusije, koja traži da prekraja granice u Evropi u nasilju, ili terorista, koji žele uništavanje zajedničke civilizacije.
Dva događaja u proteklih nedjelju dana, jedan globalni - obilježavanje Dana sjećanja na Holokaust, a jedan lokalni – obilježavanje godišnjice proboja preživjelih logoraša i oslobađanja logora Jasenovac, pokazali su i koliko je u svijetu postignuto i koliko toga kod nas tek ostaje da se uradi na podizanju kulture sjećanja na žrtve ratova iz prošloga stoljeća.
Zastrašujuća je lakoća s kojom se provociraju sukobi i prijetnje sukobima u zemlji koja još nije pokopala ni sve žrtve prošloga rata i pred novom generacijom punoljetnih koji nisu bili ni rođeni kada je počeo „rat kojeg neće biti“.
Bh. "euroskeptici" i susjedi koji su proteklih godina uglavnom doprinosili zaostajanju BiH na evropskom putu, posljednjih mjeseci su upravo zbivanja u Britaniji i SAD-u koristili u omalovažavanju i same ideje euroatlantskih integracija.
Moji sugrađani su, odbijanjem da na troipogodišnji teror uzvrate mržnjom, uskratili inspiratorima i komandi opsade zadovoljstvo da u miru postignu ono što nisu mogli postići u ratu.
Preporuke uglednog istoričara, iako u ovom slučaju fokusirane na „Trampovu Ameriku“, imaju univerzalnu, globalnu vrijednost, i u vrlo drastičnoj formi primjenjive su ne samo u Bosni i Hercegovini nego i državama koje su formalno dalje odmakle u tranziciji prema demokratiji. Navešću, u sažetom obliku, samo prvih pet od Snajderovih dvadeset preporuka.
"Politizacija terorističke prijetnje" postala je sve raširenije sredstvo u nastojanjima da se BiH destabilizuje. Njeni susjedi pred evropskim partnerima potcrtavaju svoj značaj ukazivanjem na terorističku opasnost u susjedstvu služeći se pritom i višestruko uvećanim brojkama potencijalnih terorista u BiH.
Političare u BIH se uopšte ne tiče kako ljudi žive, nego se ubiše „rješavajući“ pitanja za koja uopšte nisu nadležni kao što su, recimo, ustavne promjene, piše Kemal Kurspahić u "Govoreći bosanski"
Moram priznati da me ni ta lična iskustva nisu pripremila za atmosferu u kojoj će – sa izbornom pobjedom Donalda Trampa (Trump) – i američki mediji doživjeti da ih predsjednik Sjedinjenih Država naziva „neprijateljima američkog naroda“.
Učitajte više sadržaja...
