Svijet je Srebrenici mnogo dužan, upozoravaju strani eksperti za zločine, novinari i diplomate povodom 15 godina od genocida nad Bošnjacima Srebrenice. Negiranje genocida, tvrde, opasno je jer je poricanje najbolji prethodnik budućih genocida.
Petnaest godina nakon Srebrenice, u BiH se i dalje mogu prepoznati faze genocida, počev od klasifikacije pa do poricanja koje vodi ponavljanju, kaže za RSE prvi čovjek organizacije koja se bavi istraživanjem genocida, Genocide Watch, dr. Gregory Stanton:
„Gospodin Dodik u RS još negira da je ono što se dogodilo u Srebrenici genocid. Jedna od stvari koju smo kao naučnici proučavali jesu efekti poricanja i istina je da je poricanje najbolji prethodnik budućih genocida. Poricanje nakon genocida znači da imate tri puta veću šansu da se u tom istom društvu genocid ponovi“, kaže Stanton.
Srebrenica je još uvijek nezavršena priča i to će ostati sve dok se Ratko Mladić ne privede pravdi, smatra američki ambasador u BiH, Charles English. Patnje žrtava i danas uvećava negiranje zločina, kaže English:
„Mora postojati puna svijest i priznanje o tome šta se desilo. Oni koji negiraju ovaj genocid, koji ga minimiziraju ili ne preuzimaju nikakvu odgovornost za posljedice, ne samo da skrnave sjećanje na one koji su stradali već uvećavaju zločin“, kaže English.
English je skrenuo pažnju i na sveprisutno iskorištavanje srebreničke tragedije u političke svrhe:
„Ovakvo iskorištavanje nije odavanje počasti žrtvama i onima koji ih žale. To je ljudska tragedija i ne može se tretirati u političke svrhe i mora se tumačiti kao tragedija nevjerovatnih razmjera, a ne politički čin“, upozorava English.
Dokumentovati priče preživjelih
Novinar lista Guardian, Ed Vulliamy, čije je otkrivanje logora u prijedorskoj regiji odigralo ključnu ulogu u njihovom zatvaranju, Srebrenicu vidi kao metaforu svih zločina koji su se dogodili u BiH:
„Volio bih da vidim Srebrenicu kao kraj procesa koji je trajao tri duge krvave godine. Hajde da sagledamo Srebrenicu i unutar i izvan njenog okvira. Ona svakako jeste posebna zbog broja ljudi i ciničnog, mehaničkog i proračunatog ubistva tih ljudi, dječaka, muškaraca i zauvijek oskrnavljenih porodica. No, hajde da je pogledamo i kao ikonu svega o čemu ne govorimo i gdje Clinton ne dolazi i čije bi nabrajanje predugo trajalo, kao ikonografski i logičan ishod onoga što je međunarodna zajednica radila. Svi mirovni planovi i političari koji su sklapali nagodbe s ratnim zločincima, doveli su do logičnog zaključka u Srebrenici i masovnim grobnicama oko Bratunca i na brdima kraj granice tih strašnih dana jula“, kaže Vulliamy.
Deceniju i po nakon stravičnog zločina, u BiH mora porasti svijest o priznanju onoga što se desilo, vjeruje dr. Ellen J. Kennedy, direktorica u Centru za Holokaust i studije genocida na Univerzitetu Minnesota i izvršna direktorica organizacije Svijet bez genocida. Jednako smatra da treba učiniti sve da se sjećanja preživjelih očuvaju:
„Postoje stvari koje se čine u drugim zemljama, koje ja ne vidim da se dešavaju ovdje, a koje bi bile divne. Na primjer Holokaust - 52.000 preživjelih svoje su priče dokumentovali i zabilježili na filmu ili su tonski dostupni preko interneta. Slična stvar se radi i u slučaju preživjelih u Ruandi i Kambodži. Mislim da bi i ovdje trebao jedan državni program koji bi dokumentovao priče preživjelih. To je znak poštovanja prema onome što se dogodilo. To je način na koji se sjećanja čuvaju. To legitimira sve i čini gotovo nemogućim poricanje ispred svih tih svjedočanstava“, kaže Ellen J. Kennedy.
Svijet je Srebrenici mnogo dužan - stav je eksperata. Zato treba nastaviti graditi povjerenje, ali i očuvati sjećanja, kako bi se dogodilo ono što je jedino moguće učiniti iznutra – prihvatiti, oprostiti, ali ne i zaboraviti.
*****
Mogao bi vas možda zanimati i ovaj tekst: U Potočarima će biti sahranjen i jedan katolik
Petnaest godina nakon Srebrenice, u BiH se i dalje mogu prepoznati faze genocida, počev od klasifikacije pa do poricanja koje vodi ponavljanju, kaže za RSE prvi čovjek organizacije koja se bavi istraživanjem genocida, Genocide Watch, dr. Gregory Stanton:
„Gospodin Dodik u RS još negira da je ono što se dogodilo u Srebrenici genocid. Jedna od stvari koju smo kao naučnici proučavali jesu efekti poricanja i istina je da je poricanje najbolji prethodnik budućih genocida. Poricanje nakon genocida znači da imate tri puta veću šansu da se u tom istom društvu genocid ponovi“, kaže Stanton.
Srebrenica je još uvijek nezavršena priča i to će ostati sve dok se Ratko Mladić ne privede pravdi, smatra američki ambasador u BiH, Charles English. Patnje žrtava i danas uvećava negiranje zločina, kaže English:
„Mora postojati puna svijest i priznanje o tome šta se desilo. Oni koji negiraju ovaj genocid, koji ga minimiziraju ili ne preuzimaju nikakvu odgovornost za posljedice, ne samo da skrnave sjećanje na one koji su stradali već uvećavaju zločin“, kaže English.
English je skrenuo pažnju i na sveprisutno iskorištavanje srebreničke tragedije u političke svrhe:
„Ovakvo iskorištavanje nije odavanje počasti žrtvama i onima koji ih žale. To je ljudska tragedija i ne može se tretirati u političke svrhe i mora se tumačiti kao tragedija nevjerovatnih razmjera, a ne politički čin“, upozorava English.
Svi mirovni planovi i političari koji su sklapali nagodbe s ratnim zločincima, doveli su do logičnog zaključka u Srebrenici i masovnim grobnicama oko Bratunca i na brdima kraj granice tih strašnih dana jula
Dokumentovati priče preživjelih
Novinar lista Guardian, Ed Vulliamy, čije je otkrivanje logora u prijedorskoj regiji odigralo ključnu ulogu u njihovom zatvaranju, Srebrenicu vidi kao metaforu svih zločina koji su se dogodili u BiH:
„Volio bih da vidim Srebrenicu kao kraj procesa koji je trajao tri duge krvave godine. Hajde da sagledamo Srebrenicu i unutar i izvan njenog okvira. Ona svakako jeste posebna zbog broja ljudi i ciničnog, mehaničkog i proračunatog ubistva tih ljudi, dječaka, muškaraca i zauvijek oskrnavljenih porodica. No, hajde da je pogledamo i kao ikonu svega o čemu ne govorimo i gdje Clinton ne dolazi i čije bi nabrajanje predugo trajalo, kao ikonografski i logičan ishod onoga što je međunarodna zajednica radila. Svi mirovni planovi i političari koji su sklapali nagodbe s ratnim zločincima, doveli su do logičnog zaključka u Srebrenici i masovnim grobnicama oko Bratunca i na brdima kraj granice tih strašnih dana jula“, kaže Vulliamy.
Deceniju i po nakon stravičnog zločina, u BiH mora porasti svijest o priznanju onoga što se desilo, vjeruje dr. Ellen J. Kennedy, direktorica u Centru za Holokaust i studije genocida na Univerzitetu Minnesota i izvršna direktorica organizacije Svijet bez genocida. Jednako smatra da treba učiniti sve da se sjećanja preživjelih očuvaju:
„Postoje stvari koje se čine u drugim zemljama, koje ja ne vidim da se dešavaju ovdje, a koje bi bile divne. Na primjer Holokaust - 52.000 preživjelih svoje su priče dokumentovali i zabilježili na filmu ili su tonski dostupni preko interneta. Slična stvar se radi i u slučaju preživjelih u Ruandi i Kambodži. Mislim da bi i ovdje trebao jedan državni program koji bi dokumentovao priče preživjelih. To je znak poštovanja prema onome što se dogodilo. To je način na koji se sjećanja čuvaju. To legitimira sve i čini gotovo nemogućim poricanje ispred svih tih svjedočanstava“, kaže Ellen J. Kennedy.
Svijet je Srebrenici mnogo dužan - stav je eksperata. Zato treba nastaviti graditi povjerenje, ali i očuvati sjećanja, kako bi se dogodilo ono što je jedino moguće učiniti iznutra – prihvatiti, oprostiti, ali ne i zaboraviti.
*****
Mogao bi vas možda zanimati i ovaj tekst: U Potočarima će biti sahranjen i jedan katolik
