Nekoliko dana nakon što su Sjedinjene Države uvele carine na robu iz Kanade, Kine i Meksika, Europska unija bi mogla biti sljedeća.
Američki predsjednik Donald Trump rekao je 2. februara da EU ne uzima "naše automobile, ne uzima naše poljoprivredne proizvode, ne uzima gotovo ništa, a mi uzimamo sve od njih", nagovještavajući da bi carine mogle biti uvedene EU.
Za mnoge dužnosnike u Bruxellesu, to je pitanje "kada", a ne "ako".
Dužnosnici EU-a s kojima sam razgovarao smatraju da bi američke carine mogle biti uvedene već u mart, budući da je predsjednik SAD-a odredio rok do aprila za istrage američkih agencija o "nepoštenim praksama" (diplomati EU-a rijetko govore javno o takvim pitanjima, radije izvještavaju novinare u okviru neobjavljenih informacija).
Do tada će diplomati EU-a raditi prekovremeno, a mnogi još vjeruju da se može postići dogovor. Njihova taktika jednostavna je: ostati miran i usredotočiti se na američke akcije, ne na izjave.
"Vidjet ćemo kako će tržišta reagirati", rekao mi je danas jedan visoki diplomat EU-a, nadajući se da će stav Unije – da bi transatlantski trgovinski rat loše naškodio objema stranama – biti primijećen na Wall Streetu, u Bijeloj kući i u Kongresu.
Ili, kako je jutros rekla šefica vanjske politike EU Kaja Kallas: "Onaj koji se smije sa strane je Kina".
Puno toga je u igri. Trgovina i ulaganja između EU-a i SAD-a čine 42 posto globalnog bruto domaćeg proizvoda (BDP).
Prošle godine, bilateralni trgovinski tokovi bili su vrijedni 1,6 trilijuna eura (1,64 trilijuna dolara), a EU i SAD imaju više od pet trilijuna eura uloženih u svoje ekonomije.
Dužnosnici i diplomati EU-a nadaju se da će izložiti svoj slučaj kada američki dužnosnici iduće sedmice krenu prema Europi.
Novi američki ministar odbrane Pete Hegseth očekuje se u Bruxellesu na sastanku ministara odbrane NATO-a 13. februara.
Nekoliko dana kasnije, očekuje se da će američki potpredsjednik J.D. Vance i ministar vanjskih poslova Marco Rubio biti na Sigurnosnoj konferenciji u Münchenu, koja okuplja svjetske vođe, dužnosnike odbrane i stručnjake za vanjsku politiku.
Jedna od karata koje EU ima u rukavu je nastavak kupovine američkog ukapljenog prirodnog plina (LNG). S obzirom na to da Trump dopušta dodatno bušenje i nada se izvozu još više LNG-a, a Europljani se očajnički žele odviknuti od uvoza ruskog plina, dužnosnici EU-a nadaju se da će se to gledati kao na situaciju u kojoj obje strane pobjeđuju.
Drugi način na koji bi EU mogla pritisnuti SAD je kupovina više američkog naoružanja. Nova Trumpova administracija poziva Europljane da povećaju izdatke za odbranu, a Bruxelles je voljan potrošiti više novca na oružje – tako da "kupuj američko" može biti dio rješenja.
Još jedna taktika koju EU može iskoristiti jest omogućavanje velikim američkim tehnološkim kompanijama poput X-a i Mete, koja upravlja Facebookom, da izbjegnu potencijalno velike kazne koje bi mogle dobiti zbog navodnog kršenja propisa EU o online sadržaju.
Međutim, i dalje postoje značajne prepreke. Europska unija je dugo vremena izvozila više roba u SAD nego što je uvozila preko Atlantskog oceana. U 2023. godini trgovinski deficit iznosio je 155 milijardi eura, što se neće brzo okrenuti samo kupovinom više LNG-a i više tenkova.
Tu je i pitanje europskog jedinstva. Trgovina se odvija na razini EU-a, što znači da Bruxelles sklapa dogovore, a ne pojedinačne zemlje. Međutim, neke zemlje članice više su orijentirane na izvoz i, posljednično, ranjivije od drugih – tu mislim na Njemačku sa svim svojim luksuznim automobilima.
Dođe li do carina, EU će odgovoriti, ali ne "dolar za dolar", kako mi je rekao jedan diplomat EU-a. Europska komisija od prošle godine radi na izradi mogućih ciljeva.
Bilo je i ranije transatlantskih trgovinskih nesuglasica. Tokom Trumpovog prvog mandata, SAD je uveo carine na čelik i aluminij, a Bruxelles je odgovorio uvođenjem carinama na klasične američke proizvode poput Harley-Davidsona i bourbona.
Realnost je, međutim, da Europa više treba Ameriku i zbog sigurnosti i zbog izvoza nego što Amerika treba Europu. Europski čelnici to znaju. Kao i Trump.
