Kremlj je odbio potvrditi izjavu američkog predsjednika Donalda Trumpa da je Rusija spremna "prihvatiti" evropske trupe u Ukrajini kao dio mirovnog sporazuma – iako je ostavio prostor za mogući dogovor.
Trump je dao komentar poslije sastanka sa francuskim kolegom Emmanuelom Macronom u Bijeloj kući, odgovarajući na pitanje o raspoređivanju trupa.
"Izričito sam postavio [ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu] to pitanje. On nema problema s tim", rekao je Trump 24. februara.
O ovome je bilo riječi i na redovnoj pres-konferenciji koju je 25. februara u Moskvi održao portparol Kremlja, Dmitrij Peskov.
Njegov odgovor? Rekao je "nema se šta dodati" ranijoj izjavi da je raspoređivanje mirovnih snaga iz zemalja NATO-a u Ukrajini za Moskvu neprihvatljivo.
"Postoji stav o ovom pitanju koji je iznio ruski ministar vanjskih poslova [Sergej] Lavrov. Nemam ništa da dodam ovome", rekao je Peskov.
Iako se čini da ovo dovodi u sumnju Trumpove komentare, istovremeno ih ne opovrgava. Misija koju vode evropske zemlje u NATO-u nije isto što i međunarodni kontingent mirovnih snaga iz cijelog svijeta koji uključuje evropske snage.
Sve strane su rekle da su pregovori još u ranoj fazi, dok je Peskov možda ciljao na namjernu dvosmislenost. Možda je i to čuvao kao nešto što se kasnije može prikazati kao ruska koncesija, da se proda po što višoj cijeni.
U svakom slučaju, ideja koja nije naišla na veliki odziv kada ju je Macron prvi put predložio prije godinu dana, sada se ozbiljno razmatra.
Vojni aspekti
Nicu Popescu iz Vijeća za vanjske odnose EU, ističe razliku između misije mirovnih trupa i onoga što se naziva "snagama za uvjeravanje", koje su formirane da se bore ako Ukrajina ponovo bude napadnuta.
"Problem sa tradicionalnim mirovnim misijama je što su one vezane za odluke UN-a, što znači da Rusija može uložiti veto ili ukinuti misiju u bilo kojem trenutku", rekao je za Radio Slobodna Evropa Popescu, koji je od 2021. do 2024. godine bio šef diplomatije Moldavije.
Jamie Shea, koji je obnašao različite visoke funkcije pri NATO-u prije nego što je otišao u penziju 2018. godine, slaže se s ovim navodima i dodaje još dva pitanja.
"Koristimo li snage NATO-a koje trenutno brane granice NATO-a u Centralnoj i Istočnoj Evropi? Poljska se protivi tome. I hoćemo li se više fokusirati na jačanje ukrajinske vojske kao glavne sile odvraćajanja, te trošiti novac na to, umjesto na evropske snage za uvjeravanje (kao što to zagovara Danska)?", pita se Shea.
Više ćemo saznati kada britanski premijer Keir Starmer bude sreo Trumpa u Washingtonu 26. februara. Starmer je izjavio da bi Britanija bila spremna poslati trupe na teren u misiji uz američku "rezervu", poput zračne moći.
"Evropljani se sjećaju fijaska u Bosni iz početka 1990-ih, kada su Evropljani bili na terenu i stalno su ih kritikovali Amerikanci koji su bili sigurni u zraku", rekao je Shea, koji je postao istaknut kao portparol NATO-a tokom ratova na Zapadnom Balkanu 1990-ih godina.
Starmerove izjave da je voljan poslati trupe osvojile su naslovnice, ali su ozbiljni glasovi ukazali da su vojne sposobnosti Britanije ograničene.
Među njima je i Richard Dannatt, bivši šef britanske vojske, koji je rekao da je vojska "toliko dotrajala" da ne može predvoditi misiju.
Britanska vojska je od napada 11. septembra u Sjedinjenim Američkim Državama uglavnom bila fokusirana na borbu protiv terorizma i operacije protiv pobunjenika.
U posljednjoj deceniji je doživjela smanjenje broja snaga, a u izvještaju parlamenta u septembru, pod nazivom "Ukrajina: Poziv na buđenje", navodi se da je Britanija "nedovoljno spremna" da se suprotstavi ruskoj prijetnji.
U julu je i sam Starmer izjavio da su britanske oružane snage "ispražnjene".
Politički faktori
Drugi veliki vojni igrač Evrope je Francuska.
Francuska vojska ima veći broj vojnika od britanske, ali je takođe iscrpljena višegodišnjim borbenim misijama u Africi.
Francuski stručnjaci izrazili su sumnju u njenu sposobnost za sukob većeg intenziteta, kao što je Ukrajina.
"Imamo samo šest raketnih bacača dugog dometa, nemamo stvarnih sredstava za borbu protiv dronova", napomenuo je u novembru Leo Peria Peigne iz Francuskog instituta za međunarodne odnose.
Švedska i Holandija su nagovijestile da bi mogle biti spremne osigurati trupe pod određenim uslovima. Međutim, Poljska, koja ima veliku vojsku, rekla je da to neće učiniti.
Njemačka trenutno prolazi kroz političku tranziciju nakon izbora održanih proteklog vikenda. Odlazeći kancelar Olaf Scholz i njegov mogući nasljednik, pobjednik izbora Friedrich Merz, nisu bili direktni u vezi sa slanjem njemačke vojske.
Međutim, nijedan od njih to nije isključio, a postoje naznake unutar njihovih stranaka da bi se stvari mogle promijeniti.
Ali rano je išta govoriti.
Još jedna ključna komponenta iz Evrope mogla bi doći od nordijskih i baltičkih zemalja, koje su vrlo odlučne u svojoj podršci Ukrajini.
Finska, Latvija, Litva, Danska, Estonija, Island, Norveška i Švedska izdali su zajedničku izjavu 24. februara povodom treće godišnjice ruske invazije punog obima na Ukrajinu, obećavajući veliku i kontinuiranu vojnu podršku.
U izjavi nije spomenuto slanje trupa, iako je danska premijerka Mette Frederiksen naznačila da je otvorena po tom pitanju.
Politički razlozi još uvijek nose veliku težinu. Istraživanja u Zapadnoj Evropi kontinuirano pokazuju nizak nivo podrške za slanje trupa u Ukrajinu.
Rizici slanja takvog kontingenta, čak i u neborbenoj ulozi, bili bi veliki. Morala bi se utvrditi pravila o njihovom angažmanu, uključujući kako odgovoriti ako budu pod vatrom ruskih snaga, dok bi političke posljedice po žrtve mogle biti ogromne.
