Poslednjih nedelja, Sjedinjene Države, Rusija i Ukrajina su skicirali okvire za prekid vatre – jedan koji ima za cilj zaštitu energetske infrastrukture poput elektrana i dalekovoda, dok je drugi usmeren na smanjenje vojnih aktivnosti na Crnom moru.
Jedan od velikih zahteva Moskve javno je saopšten: ublažavanje sankcija. U saopštenju Kremlja objavljenom posle sporazuma o prekidu vatre na Crnom moru 25. marta, Moskva navodi da će poštovati sporazum samo ako Zapad delimično ukine sankcije uvedene posle njene invazije na Ukrajinu pre više od tri godine.
Ovaj zahtev uključuje ukidanje ograničenja na izvoz đubriva i na osiguravajuće kompanije koje ga pokrivaju, kao i ponovno povezivanje nekoliko ruskih banaka na SWIFT globalni platni sistem.
Nekoliko lidera EU već je odbacilo zahtev Moskve, posebno tokom sastanka 27. marta u Parizu, gde su se okupili visoki zvaničnici iz više od 30 zemalja da razgovaraju o bezbednosnim garancijama za Ukrajinu.
Kada sam razgovarao s brojnim evropskim diplomatama, svi su istakli da se u saopštenju Bele kuće objavljenom istog dana ne pominje ublažavanje sankcija.
Kao što mi je to rekao jedan ambasador EU, misleći na nedavne pregovore o prekidu vatre u Rijadu: "U Saudijskoj Arabiji nije postignut nikakav dogovor o tome, tako da nema o čemu da odlučujemo".
Trgovinski odnosi EU s Rusijom
Evropljani očigledno nisu bili prisutni na pregovorima o prekidu vatre, ali se prilično pitaju kad je reč o sankcijama Rusiji.
Za početak, SWIFT je belgijska kompanija, a EU je dosad iz tog sistema uklonila 23 ruske banke, uključujući velike poput Sberbanke i Banke Otkritie.
Takođe su svesni da su trgovinski odnosi Rusije s Evropom dublji nego Rusije sa SAD.
Čak i pre početka opšte invazije na Ukrajinu, američki izvoz u Rusiju iznosio je manje od 0,5 odsto ukupnog američkog izvoza. Što se tiče EU to je bilo šest odsto, što je ekvivalentno 250 milijardi evra.
Kada su uvedene sankcije EU, to je više pogodilo Moskvu. Izaslanik EU za sankcije Dejvid O'Saliven (David O'Sullivan) procenjuje da je Rusija od početka 2022. usled restriktivnih mera izgubila više od 450 milijardi evra prihoda.
Razmišljaju li Evropljani o delimičnom ublažavanju sankcija Rusiji?
Odgovor koji stalno čujem je jednostavno "ne" ili "odbićemo to".
Zvaničnici ukazuju na tekuće ruske napade dronovima i raketama na Ukrajinu, kao i na zaključke nedavnog skupa EU, koji su signalizirali potencijalno pojačavanje mera, a ne popuštanje pritiska.
Kao što je navedeno u Glavnim rezultatima sastanka Evropskog saveta o Ukrajini 20. marta: "Evropska unija ostaje spremna da pojača pritisak na Rusiju, uključujući i dalje sankcije i jačanje sprovođenja postojećih mera".
Evropska komisija još nije pozvala članice EU da razgovaraju o novom paketu sankcija, koji bi bio 17. za tri godine, ali razmatra stvari poput zatvaranja rupa za zaobilaženje sankcija.
Ukidanje sankcija EU zahteva jednoglasnost
Zaključke sa sastanka Evropskog saveta 20. marta odobrilo je 26 od 27 članica EU. Ko nije bio za? Mađarska, koja je već dugo kritična prema sankcijama EU.
Ovo je značajno iz jednog razloga: ukidanje sektorskih sankcija EU zahteva jednoglasnost – a to trenutno jednostavno ne postoji. Kao što je gore navedeno, mnoge članice traže više sankcija, a ne na manje. Ali evo kvake: svakih šest meseci, u januaru i julu, ceo paket sankcija mora da se produži – a to takođe zahteva jednoglasno odobrenje.
Ovde bi Mađarska, a potencijalno i druge zemlje, možda želele da uskoče i počnu da smanjuju sankcije. Budimpešta je u januaru ugrozila čitavo produženje i dala je zeleno svetlo tek pošto je dobila pismena uveravanja da će ruska nafta nastaviti da teče u Mađarsku.
Diplomate EU s kojima sam razgovarao već strahuju kako bi moglo izgledati produženje sankcija u julu i kakve bi ustupke možda morali da učine da bi obezbedili produženje u celini.
Redovni samit EU krajem juna verovatno će uključivati pogađanja po tom pitanju, budući da Mađarska traži još zamrznutih fondova EU za sebe, a nekoliko članica žele da se do leta pokrenu pristupni pregovori s Ukrajinom, što je Budimpešta dosad blokirala.
Pitanje SWIFT-a za neke banke i ponovno puštanje ulaska ruskih đubriva u EU očigledno su lako dostupni u tom pogledu. Međutim, to će, naravno, zavisiti od toga kako će u to vreme izgledati situacija na terenu u Ukrajini.
Jedno je, međutim, jasno: uprkos trenutnim odbijanjima evropskih diplomata, Moskva je nametnula ideju. Kao što mi je to rekao jedan evropski diplomata: "Verujem da je to pametna metoda koju su Rusi započeli ovde. Već u pregovore o prekidu vatre oni iznose dalekosežne zahteve koji, u stvari, više pripadaju sveobuhvatnoj diskusiji o mirovnom sporazumu. Ovog puta bi trebalo da budemo mi ti koji su 'transakcioni' i predamo ovo moćno sredstvo samo po fer ceni".
Pa, šta bi ovde mogla biti fer cena? U izvesnom smislu, evropski zvaničnici će tražiti odgovor od Kijeva. Međutim, prema onima s kojima sam razgovarao, konture bi mogle uključivati ograničeno ublažavanje sankcija u zamenu za zamrzavanje linija fronta, nepriznavanje okupiranih teritorija kao ruskih, i nastavak zapadnih vojnih isporuka Ukrajini, s opcijom za brzo vraćanje sankcija ako dođe do kršenja sporazuma.
Pitanje je da li Brisel i Kijev mogu da nateraju Moskvu da pristane na takav dogovor i šta će SAD misliti o tome.