Zujanje dronova ispunjava zrak u gradu Kostjantinivka dok se stanovnici bore da se sklone.
Bespilotne letjelice identificirane su kao ruski "Šahedi". Nekoliko trenutaka kasnije, eksplozija ostavlja zgradu u ruševinama.
Smještena sjeverno od Donjecka, Kostjantinivka ostaje ukrajinsko uporište u blizini prvih linija rata. Ali kako se napadi poput ovog pojačavaju, stanovnici koji su računali na to da će ih borbe zaobići počinju gubiti nadu.
"Situacija je užasna. Zato odlazimo. Stalno su nas bombardirali", rekla je Ljudmila, stanovnica koja se evakuirala iz grada sa svojom mačkom. "Predugo smo ostali i zamalo smo poginuli.“
"Toliko naših momaka je poginulo", rekla je Olena, vozeći se pored Ljudmile. "Moja prijateljica je insistirala da idem. Ona je već otišla."
Dvije žene su dobile pomoć od Proliske, humanitarne nevladine organizacije zadužene za pomoć civilima u preseljenju iz zona fronta.
Jevhen Tkačev, šef humanitarnog centra grupe u Donjecku, koordinirao je evakuaciju. Opisao je pogoršanje sigurnosne situacije u Kostjantinivki, gdje je ostalo oko 8.000 ljudi, u poređenju sa predratnom populacijom od 60.000.
"Oni stalno napadaju dronovima, čak i izvan policijskog sata kada ljudi obavljaju svoje poslove", rekao je Tkačev. "Stambene zgrade bombarduju. FPV (pogled iz prvog lica) dronovi su u potrazi u predgrađima. Postoje i dronovi tipa 'Šahid'."
Čini se da napadi na civilne ciljeve služe ruskom cilju depopulacije područja, ostavljajući gradove uglavnom napuštenim i čisteći put za napredovanje trupa.
Ali stanovnici i dalje nerado napuštaju svoje domove, čak i dok se razaranje širi oko njih.
Neki jednostavno nisu u mogućnosti sami otići. Tkačev i drugi humanitarni radnici idu od vrata do vrata u stambenim naseljima, pronalazeći ljude kojima je potrebna pomoć i nudeći im priliku da odu.
Organizacija obezbjeđuje specijalizirana vozila kako bi pomogla stanovnicima s invaliditetom u evakuaciji.
"Danas smo, kao i uvijek, radili u ekstremnim okolnostima", rekao je Tkačev. "Bombe su eksplodirale, a dronovi su lebdjeli. Ali uz Božju pomoć, obavili smo pet obilazaka i evakuirali 13 ljudi."
Jedna stanovnica, Lidija, bila je u suzama dok je prihvatala činjenicu da je vrijeme za odlazak, rekavši: "Ostali smo ovdje predugo."
Druga stanovnica po imenu Ljubov rekla je da je grad bio pod udarima "jedan za drugim", ali je ostala dok Proliska nije ponudila pomoć.
Na pitanje zašto je toliko dugo čekala da ode, Ljubov je rekla: "Nemam gdje da idem. Niko me ne čeka."
