Ciljevi potrošnje, kontinuirana pomoć Ukrajini i protivvazdušna odbrana biće glavne teme kada se ministri odbrane NATO-a okupe u Briselu 15. oktobra, na svom prvom zvaničnom sastanku od samita vojnog saveza u Hagu održanog u junu.
Tada se savez od 32 države obavezao da će do 2035. godine izdvajati pet posto bruto domaćeg proizvoda (BDP) na odbranu. Sada je potrebno razraditi kako to zaista i postići.
Procjenjuje se da 3,5 posto od tih pet posto treba ići na tzv. tvrde vojne izdatke, uglavnom za oružje, vozila i municiju.
Na okupljanju u junu u Holandiji, Sjedinjene Američke Države, koje snažno zagovaraju povećanje evropske odbrambene potrošnje, želeće da vide koliki je napredak postignut u ispunjavanju tih ciljeva, kao i da li se najveći dio potrošnje odlaže za kraj desetogodišnjeg roka.
Evropske države mogu uračunati i svoju vojnu pomoć Ukrajini kada izračunavaju ciljeve za potrošnju na odbranu, pa se očekuje da će predstojeći sastanak – na kojem će učestvovati i ukrajinski ministar odbrane Denis Šmihal – obuhvatiti i pitanje finansiranja ratom razorene zemlje.
Odmah nakon sastanka ministara odbrane NATO-a, održaće se i sastanak Kontakt grupe za odbranu Ukrajine, koju predvode Velika Britanija i Njemačka, a poznata je i kao Ramstein grupa. U ovoj grupi više od 50 zemalja članica i nečlanica NATO-a koordinira vojnu pomoć Kijevu.
Posebno važna za napore u pomaganju Ukrajini u njenom ratu protiv Rusije jeste američka inicijativa Prioritized Ukraine Requirements List (PURL), pokrenuta u avgustu.
Do sada su Kanada, Danska, Njemačka, Holandija, Norveška i Švedska finansijski podržale oko dvije milijarde dolara vrijedno američko oružje namijenjeno Ukrajini, uključujući raketne sisteme Patriot i HIMARS.
Još jedan paket vrijedan 500 miliona dolara je u pripremi, a finansiraju ga Belgija, Estonija, Island, Latvija, Litvanija i Luksemburg. Moguće je i da će narednih dana biti najavljeni novi paketi.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski pohvalio je inicijativu PURL jer omogućava stalan dotok starijeg američkog oružja Ukrajini, dok je Washington zadovoljan što to donosi dodatne prihode američkoj odbrambenoj industriji.
Frustracije zbog povećane evropske potrošnje na odbranu
Iako Evropljani shvataju da je povećanje njihove potrošnje na odbranu korisno za odnose sa Sjedinjenim Američkim Državama, postoje i određene frustracije.
Jedan evropski diplomata, koji je govorio anonimno jer nije bio ovlašten da javno komentariše tu temu, rekao je za Radio Slobodna Evropa (RSE) da trenutni model nije optimalan, jer "u suštini moramo plaćati duplo – prvo američkoj odbrambenoj industriji, a zatim i za sopstvene potrebe".
Međutim, drugi evropski diplomata, takođe neovlašten za javne izjave, izjavio je da je "ovo za sada jedini mogući put naprijed i da ćemo vidjeti kako se sve više zemalja pridružuje" inicijativi povećanja odbrambene potrošnje.
Najhitnije pitanje trenutno nije vojna pomoć Ukrajini, već integrisana protivvazdušna i raketna odbrana Evrope.
Generalni sekretar NATO-a Mark Rutte naglasio je da Alijansa mora povećati ulaganja u protivvazdušnu odbranu za čak 400 posto u narednim godinama. To je pitanje postalo prioritetno zbog sve učestalijih upada ruskih dronova i narušavanja vazdušnog prostora zemalja NATO-a.
Postoje tri zapadna sistema protivvazdušne odbrane koja se mogu koristiti za suprotstavljanje ruskoj prijetnji: američki sistem Patriot, njemački IRIS-T i italijansko-francuski SAMP-T. Trenutno se IRIS-T nameće kao prvi izbor unutar Alijanse – iako se sva tri sistema mogu koristiti istovremeno.
Mnoge evropske države žele nabaviti Patriot, ali velika potražnja znači da postoji lista čekanja koja se već sada proteže na nekoliko godina. Osim toga, Patriot je više fokusiran na odbranu od balističkih raketa dugog dometa, dok je IRIS-T prilagođen brzoj reakciji na kratkim i srednjim udaljenostima te je posebno efikasan protiv dronova. IRIS-T je takođe jeftiniji i, barem za sada, brže dostupan potencijalnim kupcima.
Kako najbolje zaštititi evropsko nebo?
Rasprava o efikasnosti različitih sistema protivvazdušne odbrane odražava širu diskusiju o tome kako najbolje zaštititi evropski vazdušni prostor od širokog spektra prijetnji koje se stalno razvijaju.
Trenutno se radi na tri različita, ali međusobno preklapajuća koncepta: NATO-ovoj inicijativi Eastern Sentry, takozvanom zidu protiv dronova Evropske unije te pratećoj inicijativi Eastern Flank Watch, koju je nedavno predstavila predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen.
Eastern Sentry, koju je vojni savez pokrenuo gotovo odmah nakon što su ruski dronovi ušli u poljski vazdušni prostor u septembru, vrlo vjerovatno će postati trajna komponenta, jer su zemlje NATO-a saglasne da je potrebno pojačati vojno prisustvo na istočnoj granici.
Iako je nekoliko evropskih zemalja već dalo doprinos, uglavnom u vidu borbenih aviona, glavno pitanje koje ostaje jeste: šta se još može učiniti?
Tu dolazi inicijativa Eastern Flank Watch. Iako je Evropska komisija još nije u potpunosti razradila, ideja je da se ojačaju kopnene, vazdušne i pomorske istočne granice kroz četiri ključna elementa: kopnenu odbranu poput utvrđenja i sistema za ometanje kretanja neprijateljskih snaga; "zid protiv dronova", koji će detektovati, pratiti i presretati dronove koji ulaze u evropski vazdušni prostor; pomorsku bezbjednost u Baltičkom i Crnom moru; te sistem za praćenje prijetnji iz svemira.
Uz potencijalni zajednički odbrambeni budžet EU veći od 130 milijardi eura (151 milijardu dolara) u narednim godinama, potrebno je postići mnogo dogovora.
Najvažniji sastanak 15. oktobra možda neće biti klasičan NATO-ov ministarski sastanak, već večera ministara odbrane EU koja će se održati kasnije iste večeri.
Manje formalan ambijent često znači iskrenije razgovore – na primjer o stvarnim prednostima "zida protiv dronova". I njemački kancelar Friedrich Merz i francuski predsjednik Emmanuel Macron doveli su u pitanje potrebu za tako sofisticiranim i skupim sistemom duž istočnog krila EU.
I dok se evropski lideri uglavnom slažu da su sistemi protiv dronova različitih tipova potrebni, postoje i zabrinutosti da se tehnologija i taktike upotrebe dronova razvijaju tolikom brzinom da bi "zid protiv dronova" mogao postati suvišan i zastario već u trenutku kada se pusti u rad za dvije ili tri godine.
Kao što su pokazala četiri velika drona koja su 22. septembra poremetila saobraćaj iznad aerodroma u Kopenhagenu, prijetnja može doći i iznutra EU – i s kopna i s mora. To je navelo evropske lidere i zvaničnike da se zapitaju koliko bi takav zid zaista bio od pomoći.