U četvrtak, 4. aprila, NATO slavi 75 godina. Biće obilježeno raznim ceremonijama u briselskom sjedištu i drugdje u prijestonici Belgije, uključujući oblačenje Manneken Pisa, kultne gradske fontane dječaka, u kostim NATO-a.
A to je otprilike onoliko zabavno koliko može biti zabavno za ostarjelu vojnu organizaciju. Ministri vanjskih poslova 32 NATO saveznika takođe se okupljaju na dva dana oko godišnjice i mada će biti mnogo optimističnih i svečanih razgovora o snazi Alijanse i činjenici da će ovaj ministarski sastanak biti prvi sa Švedskom kao punopravnim članom, oblaci se skupljaju na horizontu.
Ovaj dvodnevni sastanak dolazi skoro tačno tri mjeseca prije ključnog samita NATO-a u Vašingtonu u julu. Može se reći da odbrojavanje počinje sada jer će se ministri vanjskih poslova baviti potpuno istim pitanjima kao i lideri na ljeto – ratom u Ukrajini i kako NATO može povećati svoju podršku Kijevu, izgledima Ukrajine da slijedi Švedsku u NATO i kako put do tog cilja može izgledati. I, konačno, ko bi trebao zamijeniti generalnog sekretara Jensa Stoltenberga, koji se kasnije ove godine povlači nakon decenije na čelu Alijanse.
Ministri vanjskih poslova ove sedmice neće donijeti nikakvu odluku da riješe bilo koji od ovih izazova, ali od sada pa do kad se njihovi šefovi okupe u glavnom gradu SAD-a 9. i 11. jula, neke stvari će morati biti riješene.
Najvažnija je vojna podrška Ukrajini. S američkom pomoći Ukrajini, vrijednom skoro 60 milijardi dolara, koja je još uvijek zaglavljena u Kongresu, evropski prijatelji Kijeva se bore da daju sve što mogu svojim slabije naoružanim partnerima dok i dalje postoji strah od ruske ofanzive u narednim mjesecima koja može probiti ukrajinske odbrambene linije. Ipak, muzika za raspoloženje je nešto manje sumorna nego ranije ove godine. "Trenutno je tmurno, ali nije katastrofalno; Rusija malo napreduje, ali sporo", priznao je NATO diplomata.
Zatim je bilo pitanje dopremiti granate u Ukrajinu, nešto što je daleko od rješenja, ali članice Alijanse barem počinju da ih proizvode u zemlji i nabavljaju u trećim zemljama širom svijeta. Daleko od dovoljnog, prema svim procjenama, ali je barem prognoza malo bolja. Umjesto toga, sada je očigledan problem protuzračna odbrana i posebno projektili za zaštitu ukrajinskih gradova i infrastrukture. Jedan izvor mi je rekao da "to nije dovoljno ni za Ukrajinu ni za Alijansu i trenutno nismo dovoljno dobri u tome". Za razliku od granata, projektili nisu nešto što se može nabaviti izvan Alijanse ili proizvesti brzo jer je tehnički složenije.
Jedan od načina zaobilaženja problema je Stoltenberg iznio neposredno prije ministarskog sastanka na kojem bi NATO kao organizacija Ukrajini osigurao petogodišnji paket vojne pomoći do 100 milijardi dolara. Novac bi obezbijedile sve države članice koristeći istu strukturu, zasnovanu na bruto nacionalnom dohotku (BND) zemalja, koji se koristi za finansiranje zajedničkog budžeta NATO-a. Pitanje je da li će do samita svi članovi biti u ovo uključeni.
Prijedlog generalnog sekretara je u velikoj mjeri dio onoga što zvaničnici NATO-a nazivaju "institucionalizacijom pomoći Ukrajini". U suštini, ovo je pokušaj NATO-a da "preuzme" razne ad hoc inicijative za pomoć Ukrajini. Pomislite na Ukrajinsku odbrambenu kontakt grupu (također poznatu kao Ramstein format), koju sada vode Sjedinjene Američke Države i okuplja 50 zemalja koje se sastaju skoro svakog mjeseca kako bi snabdjele Ukrajinu oružjem. Ili koalicija F-16, grupa od desetak NATO saveznika koji obučavaju ukrajinske pilote za rukovanje borbenim avionom.
NATO razmišlja o svojevrsnoj misiji obuke u Ukrajini kako bi preuzeo različite napore koje vode pojedine države članice, ali se već suočio s preprekama. Nekoliko izvora mi je reklo da je Mađarska trenutno protiv ove "NATO-izacije". Postojao je cilj unutar organizacije da se finalizira nacrt mandata za ukrajinsku misiju na ministarskom nivou, ali to se neće dogoditi jer su potrebne dodatne rasprave.
Dakle, šta je sa približavanjem Ukrajine NATO-u? Na samitu NATO-a u Vilniusu prošle godine dogovoreno je da se ukine Akcioni plan za članstvo (MAP) za Ukrajinu, neophodan korak raznih političkih i vojnih reformi koje je trebalo završiti prije pristupanja. Ali nije se mnogo odmaklo dalje od toga. Bez puta do članstva i bez datuma, samo rečenica u kojoj se navodi da "ćemo biti u poziciji da uputimo poziv Ukrajini da se pridruži Alijansi kada se saveznici slože i kada se ispune uslovi."
NATO se od Viljnusa nije mnogo pomaknuo na tom frontu. Neki, posebno na istočnom krilu, žele ići dalje od "viljnuskog jezika", drugi ne. Čak su i uslovi otvoreni za tumačenje. Naravno, neki se mogu mjeriti, kao što je implementacija antikorupcijskih reformi i reformi sektora sigurnosti. Ali ključni je, čini se, povezan sa ratom. Istina je da većina članica Alijanse ne želi direktan sukob sa Rusijom, pa stoga nema članstva sve dok borbe traju.
Pitanje je onda šta ponuditi, ako išta, na samitu u Vašigntonu? Nekakvo djelimično članstvo koje pokriva samo teritorije koje Kijev ima pod političkom kontrolom? Može li ili treba li čak i Kijev prihvatiti takav dogovor koji bi de facto podijelio zemlju? I hoće li sve 32 članice pristati ponuditi tako nešto? Sve što sada čujemo je da će "dostizanje do vašingtonskog samita biti teže od onog u Viljnusu, sa otvrdnjavanjem pozicija". Predstojeći izbori u ključnim članicama Alijanse, kao što su SAD, i sve manje podrške ukrajinskim ratnim naporima izgleda da su najveći faktori koji doprinose ovom zastoju.
I konačno, imamo zamjenu Stoltenberga. Ovo je trebalo da bude završeno u aprilu tako što će velika četvorka Francuska, Nemačka, Ujedinjeno Kraljevstvo i Sjedinjene Države zvanično podržati odlazećeg holandskog premijera Marka Rutea. Većina drugih članova takođe je stala iza njegove kandidature, uključujući nekoliko zemalja istočnog boka kao što su Estonija i Poljska. Ali nema naznaka da će Rumunija, čiji je predsjednik Klaus Iohannis rivalski kandidat, još popustiti, posebno ne otkako se čini da je Mađarska ratoborno protiv Ruttea. Turska je takođe u ovom trenutku neodlučna po ovom pitanju. To nije zvanično na dnevnom redu u Briselu ove sedmice, ali se očekuje da će ga neki ministri pokrenuti i podržati Holanđanina. I očekuje se puno kolebanja i pogađanja sa strane
Ali nemojte se iznenaditi ako se ovo povuče i do ljeta, možda čak i sam samit. NATO je sve stariji, a pitanja će i dalje postojati ako i bude dovoljno agilan da otkloni sve prepreke na svom putu.
