Zagreb se danas odmara od dočeka srebrnih nogometaša koji su na ulicama glavnog grada Hrvatske sinoć (16. srpnja) okupili oko pola milijuna ljudi, ali večeras će širom Hrvatske nogometaši biti dočekani u svojim sredinama – od Splita do Donjeg Miholjca.
Pojavljivanje Tompsona na autobusu sa reprezentativcima i na proslavi bacilo je sjenu na sinoćnje slavlje i nije trebalo reprezentaciji, kaže sociolog Dražen Lalić, ali ga nije ozbiljnije narušilo.
Nikada toliko ljudi na ulicama, nikada toliko malo incidenata – iako je na zagrebačkom Trgu bana Jelačića i u ulicama oko njega sinoć bilo preko 300.000 ljudi, policija je zbog remećenja javnog reda i mira privela svega pet osoba, od kojih su tri već puštene. Mnogo je više posla imala Hitna pomoć sa čak 460 intervencija, većinom zbog dehidriranja.
Svjetski mediji prenose slavlje na ulicama Zagreba zbog srebra u Moskvi, nije im jasno zašto se toliko slavi iako Hrvatska nije prva, jer kod njih – kažu – ne bi bilo tako. Mnogi se pitaju je li moguće ovu euforiju i pozitivnu energiju pretočiti na druga područja javnog života, međutim politički analitičar Žarko Puhovski za Radio Slobodne Europa kaže kako će to forsirano zajedništvo trajati kratko i da se ne može prenositi drugdje osim na sferu u kojoj je izazvana – sferu simboličkog patriotskog uživanja:
„To simboličko patriotsko uživanje se u Hrvatskoj spontano uvijek okreće desno, još malo desnije nego u nekim drugim sredinama, iako je u svima pomalo desno. I kod nas je u tom pogledu bilo logično očekivati da će se pojaviti tipovi poput Thompsona, dapače – po svemu sudeći – na inzistiranje samih igrača. Jer, u hrvatskoj reprezentaciji ne igraju ljudi koji bi slušali 'Hladno pivo' ili TBF ('The Beat Fleet' iz Splita) kao svoje omiljene sastave, nego ljudi jednog drugog tipa političkog, svjetonazorskog i glazbenog ukusa.“
Sociolog Dražen Lalić u izjavi za RSE ocjenjuje kako je vraćanje osmjeha na lice hrvatskim građanima nakon srebra na Svjetskom prvenstvu kratkotrajna infuzija optimizma, ali da je za trajne pomake nabolje potrebna institucionalna osnova. Što se pojavljivanja Thompsona tiče, on ocjenjuje da je sinoćnje slavlje u Zagrebu bilo toliko veličanstveno da ga nije mogao ozbiljnije narušiti. „Mislim da pojavljivanje Thompsona na autobusu i na proslavi na Trgu bana Jelačića reprezentaciji nije trebalo, ali treba motriti cijelu proslavu,“ kaže Lalić.
„Da je njegovo pojavljivanje bilo praćeno – kao u nekim ranijim situacijama – drugim negativnim simbolima, porukama i ponašanjima, mislim da bi onda učinak i Thompsona bio puno veći, i onda bismo mogli govoriti o tome da je pojava Thompsona ozbiljno narušila događaj. Ovako je ostala neka sjena“, smatra on.
Lalić sugerira da se sinoćnje slavlje u Zagrebu usporedi sa onima u Francuskoj:
„Ovdje uopće nije bilo nasilja. Ja bih čak rekao da nije bilo nikakvog nasilja, ni fizičkog, ni verbalnog ni vizualnog. Znači ni tučnjava, da ne govorimo sa policijom kao u Parizu, Lyonu i drugdje, ni verbalnog nasilja – zazivanja ustaških, fašističkih i drugih ekstremističkih režima, a nije bilo ni vizualnog. Kada se pogleda simbolika koja je isticana, zastave i transparenti - ja sam pažljivo gledao – ni tu se nije moglo tako nešto registrirati.“
Žarko Puhovski podsjeća da je velika njemačka nogometna reprezentacija iz 1974. godine imala Franza Beckenbauera koji je bio veliki igrač i veliki desničar i Paula Breitnera koji je bio veliki igrač i veliki ljevičar:
„To u Hrvatskoj dulje vrijeme nije moguće, već i zato što hrvatska nogometna reprezentacija himnu pozdravlja HDZ-ovskim pozdravom - sa rukom na šupljem organu, i iz konteksta je bilo očekivano da će se ovako nešto dogoditi – da će simbolički patriotizam ukrasti oni kojima je i namijenjen, to dakle znači desnica, iako ne toliko radikalno kao što se možda moglo očekivati, jer je previše ljudi bilo vani. A sa druge strane, danas se pojavljuje podatak da je predsjednica države 25 posto više citirana u stranim medijima nego Luka Modrić, što o svemu najbolje govori.“
Facebook Forum