Djeca iz Konjević Polja skoro pola školske godine izgubila su zbog višemjesečnih protesta i borbe za uvođenje nacionalne grupe predmeta u tu školu.
Šta će biti u drugom dijelu školske godine još uvijek se ne zna. Slučaj škole i protesta roditelja i djece iz Konjević Polja još jednom je skrenuo pažnju na katastrofalno stanje u obrazovanju u Bosni i Hercegovini.
Različiti nacionalni planovi i programi za sve od prvog školskog zvona, dvije škole pod jednim krovom, loši udžbenici, nedostatak sredstava i stručnog kadra, neuslovne škole, samo su neki od problema sa kojima je suočeno bh. obrazovanje. Konjević Polje je tek primjer kako funkcioniše obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini.
Tako je škola u Konjević Polju od primjera suživota, kojim su se bavili mnogi mediji, postala još jedan od primjera gdje se na ovaj ili onaj način lome politička koplja. Sve se prenijelo i na lokalnu bošnjačku zajednicu - podijelili su se na one koji bojkotuju nastavu i one koji su svoju djecu ipak odlučili poslati u školu.
Nisu izostale ni prijetnje roditeljima koji su svoju djecu poslali u školu. Jedan od njih, Ibrahim Džekić kaže:
„Problem je što nema, kaže, maternjeg jezika. A koji je to maternji jezik? Jesi li ti učila ćirilicu? Ja sam učio i ja znam sad i ćirilicu i latinicu. Nego ljudi to samo nešto... Ali treba riješiti. Pa nek riješe, brate, ali nemoj djeca da ispaštaju. Pa po snijegu djecu u Sarajevo - mislim, nije red uopšte.“
Šta je ustvari problem obrazovanja, pa samim tim i škole u Konjević Polju, objašnjava profesor sa Filozofskog fakulteta u Sarajevu Enver Kazaz.
„Konjević Polje samo je vrh ideološkog normativa upisanog u obrazovni sistem. Taj ideološki normativ proizveden je 90-ih godina na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, a onda se kapilarno proširio na kompletan društveni prostor. Politike su zarobljenici tih koncepata. Kad govorim o interpretativnim normama historiografije, filozofije, kulture, te interpretativne norme nisu pale - one su proizvele politiku, ideologiju i kompletan koncept ovih arhaiziranih, getoiziranih identiteta“, ističe Kazaz.
Književnik Nenad Veličković navodi:
„Mislim da je jako važno da je iz naše prosvjete sticajem raznih okolnosti protjeran razum i da smo mi nekako unazad 20 godina jako se nekontrolisano šalili na račun prosvjetiteljstva, na račun logike, na račun zdravog razuma. Mi smo sve doveli u pitanje i pustili smo relativizam da uđe u naš obrazovni prostor.“
Proizvodnja getoizacije
Konjević Polje je tek primjer kako funkcioniše obrazovanje u Bosni i Hercegovini.
Različiti nacionalni planovi i programi za sve od prvog školskog zvona, dvije škole pod jednim krovom, loši udžbenici, nedostatak sredstava i stručnog kadra, neuslovne škole, samo su neki od problema sa kojima je suočeno bh. obrazovanje.
Mnogo prije nego što su se roditelji osnovaca iz Konjević Polja odučili na bojkot nastave, povratnici iz više gradova u RS su od resornog ministarstva tražili da prije početka ove školske godine riješi problem realizovanja nastave na maternjem jeziku i uvođenje nacionalne grupe predmeta. Danijela Zirdum povratnica je u selo Dažnica kod Dervente kaže:
„Oni povratnici koji su bliži Savi djecu voze u Slavonski Brod. Voze ih tamo u školu jer nema škole, nemaju gdje pohađati nastavu u tim seoskim sredinama. Ja nemam izbora, ja ih nemam gdje bliže slati. Moram ih Derventu voditi, a to, naravno, nije jednostavno. Sad ne mogu reći da će ona imati problema što je Hrvat, ne bi smio biti problem. Ali isto tako ovdje nema hrvatskog jezika. Ja bih voljela da moje dijete uči i taj jezik, znači nekakav univerzalan naziv. Ružna mi je ta podjela. Puno smo se dijelili i evo do čega nas je to dovelo.“
Ništa nije bolje ni u ostalim dijelovima BiH. Gojko Pantić, iz Udruženje Srba povratnika u dolinu Neretve, kaže kako se na područje federalnog dijela Hercegovine nije desio masovniji povratak zbog nemogućnosti zapošljavanja, ali i školovanja na maternjem jeziku:
„Srpskih povratnika ima u 27 ili u 28 sela. Djeca idu gdje je ko, zavisi da li je hrvatska ili muslimanska strana. Idu djeca, šta će? Neće sada djeca da ne završe razred. Trebalo bi naći generalno jedno rješenje za sve ovo. Onog ko to sprečava, treba kažnjavati.“
Profesor Enver Kazaz kaže:
„Ono što je karakteristika našeg obrazovnog sistema od dna do vrha jeste da namjesto teorije evolucije njime vlada teorija kreacionizma, namjesto znanstvenog uma meta označitelj znanja je Bog, namjesto radoznalosti temeljeni osjećaj učenika, profesora, studenata je potčinjavanje i prihvatanje proklamiranih društvenih istina. Projekat je sračunat na proizvodnju arhaizacije, getoizacije, fobizacije identiteta, pri čemu će onaj drugi biti svepovijesni, demonski neprijatelj.“
Kada će biti završena reforma obrazovanja i usaglašeni zajednički školski programi u BiH niko ne zna. Brojne stručne komisije, koje su činili predstavnici RS i FBiH, godinama nisu uspjele postići dogovor o sadržajima udžbenika za osnovne i srednje škole.
Šta će biti u drugom dijelu školske godine još uvijek se ne zna. Slučaj škole i protesta roditelja i djece iz Konjević Polja još jednom je skrenuo pažnju na katastrofalno stanje u obrazovanju u Bosni i Hercegovini.
Različiti nacionalni planovi i programi za sve od prvog školskog zvona, dvije škole pod jednim krovom, loši udžbenici, nedostatak sredstava i stručnog kadra, neuslovne škole, samo su neki od problema sa kojima je suočeno bh. obrazovanje. Konjević Polje je tek primjer kako funkcioniše obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini.
Tako je škola u Konjević Polju od primjera suživota, kojim su se bavili mnogi mediji, postala još jedan od primjera gdje se na ovaj ili onaj način lome politička koplja. Sve se prenijelo i na lokalnu bošnjačku zajednicu - podijelili su se na one koji bojkotuju nastavu i one koji su svoju djecu ipak odlučili poslati u školu.
Nisu izostale ni prijetnje roditeljima koji su svoju djecu poslali u školu. Jedan od njih, Ibrahim Džekić kaže:
„Problem je što nema, kaže, maternjeg jezika. A koji je to maternji jezik? Jesi li ti učila ćirilicu? Ja sam učio i ja znam sad i ćirilicu i latinicu. Nego ljudi to samo nešto... Ali treba riješiti. Pa nek riješe, brate, ali nemoj djeca da ispaštaju. Pa po snijegu djecu u Sarajevo - mislim, nije red uopšte.“
Šta je ustvari problem obrazovanja, pa samim tim i škole u Konjević Polju, objašnjava profesor sa Filozofskog fakulteta u Sarajevu Enver Kazaz.
„Konjević Polje samo je vrh ideološkog normativa upisanog u obrazovni sistem. Taj ideološki normativ proizveden je 90-ih godina na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, a onda se kapilarno proširio na kompletan društveni prostor. Politike su zarobljenici tih koncepata. Kad govorim o interpretativnim normama historiografije, filozofije, kulture, te interpretativne norme nisu pale - one su proizvele politiku, ideologiju i kompletan koncept ovih arhaiziranih, getoiziranih identiteta“, ističe Kazaz.
Književnik Nenad Veličković navodi:
„Mislim da je jako važno da je iz naše prosvjete sticajem raznih okolnosti protjeran razum i da smo mi nekako unazad 20 godina jako se nekontrolisano šalili na račun prosvjetiteljstva, na račun logike, na račun zdravog razuma. Mi smo sve doveli u pitanje i pustili smo relativizam da uđe u naš obrazovni prostor.“
Proizvodnja getoizacije
Konjević Polje je tek primjer kako funkcioniše obrazovanje u Bosni i Hercegovini.
Različiti nacionalni planovi i programi za sve od prvog školskog zvona, dvije škole pod jednim krovom, loši udžbenici, nedostatak sredstava i stručnog kadra, neuslovne škole, samo su neki od problema sa kojima je suočeno bh. obrazovanje.
Mnogo prije nego što su se roditelji osnovaca iz Konjević Polja odučili na bojkot nastave, povratnici iz više gradova u RS su od resornog ministarstva tražili da prije početka ove školske godine riješi problem realizovanja nastave na maternjem jeziku i uvođenje nacionalne grupe predmeta. Danijela Zirdum povratnica je u selo Dažnica kod Dervente kaže:
„Oni povratnici koji su bliži Savi djecu voze u Slavonski Brod. Voze ih tamo u školu jer nema škole, nemaju gdje pohađati nastavu u tim seoskim sredinama. Ja nemam izbora, ja ih nemam gdje bliže slati. Moram ih Derventu voditi, a to, naravno, nije jednostavno. Sad ne mogu reći da će ona imati problema što je Hrvat, ne bi smio biti problem. Ali isto tako ovdje nema hrvatskog jezika. Ja bih voljela da moje dijete uči i taj jezik, znači nekakav univerzalan naziv. Ružna mi je ta podjela. Puno smo se dijelili i evo do čega nas je to dovelo.“
Ništa nije bolje ni u ostalim dijelovima BiH. Gojko Pantić, iz Udruženje Srba povratnika u dolinu Neretve, kaže kako se na područje federalnog dijela Hercegovine nije desio masovniji povratak zbog nemogućnosti zapošljavanja, ali i školovanja na maternjem jeziku:
„Srpskih povratnika ima u 27 ili u 28 sela. Djeca idu gdje je ko, zavisi da li je hrvatska ili muslimanska strana. Idu djeca, šta će? Neće sada djeca da ne završe razred. Trebalo bi naći generalno jedno rješenje za sve ovo. Onog ko to sprečava, treba kažnjavati.“
Profesor Enver Kazaz kaže:
„Ono što je karakteristika našeg obrazovnog sistema od dna do vrha jeste da namjesto teorije evolucije njime vlada teorija kreacionizma, namjesto znanstvenog uma meta označitelj znanja je Bog, namjesto radoznalosti temeljeni osjećaj učenika, profesora, studenata je potčinjavanje i prihvatanje proklamiranih društvenih istina. Projekat je sračunat na proizvodnju arhaizacije, getoizacije, fobizacije identiteta, pri čemu će onaj drugi biti svepovijesni, demonski neprijatelj.“
Kada će biti završena reforma obrazovanja i usaglašeni zajednički školski programi u BiH niko ne zna. Brojne stručne komisije, koje su činili predstavnici RS i FBiH, godinama nisu uspjele postići dogovor o sadržajima udžbenika za osnovne i srednje škole.
