Majke i djeca bošnjačke nacionalnosti vratili su se svojim domovima u Konjević Polje. Očevi su ostali ispred zgrade OHR-a u Sarajevu. Nakon 65 dana protesta, a zbog niskih temperature djeca više nisu mogla ostati ispod šatora.
Razgovori sa resornim ministarstvom RS-a, kao i onim u FBiH, o omogućavnju grupe nacionalnih predmeta u školama u RS-u nisu urodili plodom. Isto su završili i oni sa predstavnicima međunarodne zajednice. Ipak roditelji ne odustaju. Kažu da će po svoja prava ići i do Evropskug suda za ljudska prava u Strazburu.
Roditelji djece bošnjačke nacionalnosti iz Konjević Polja ipak su, a pod pritiskom niskih sarajevskih temperatura, morali popustiti i djecu vratiti kućama. Osjećanja su pomiješana, kaže majka desetogodišnje djevojčice:
„Radost što se vraćamo na svoje imanje, ali žalosno je što se naša prava još nisu riješila.“
Neposredno pred polazak iz Sarajeva, djeci su uručeni novogodišnji paketići. Ideja je potekla od Antidejton grupe, a u ulozi Djeda Mraza pojavio se član grupe Nihad Alečković:
„Nova godina se bliži. Paketićima smo htjeli da im izrazimo zahvalnost za ovo što oni rade. Velika je žrtva živjeti pet metara od kamiona i radova koji se izvode na cesti. Mislim da je to za pohvalu i za podršku“, kaže Alečković.
Roditelji, uglavnom očevi, nakon 65 dana provedenih u šatoru ispred zgrade OHR-a u Sarajevu ipak ne odustaju od svojih zahtjeva. Traže da se omogući izučavanje grupe nacionalnih predmeta njihovoj djeci u Osnovnoj školi “Petar Kočić”, područna škola Konjević Polje, te da se adekvatno riješi pitanje nacionalnog sastava školskog odbora.
„Mi muški ćemo ostati ovdje dok god se ne riješi. Ovo je privremeno rješenje, dok se ne riješi na sudu, dok se ne dobiju sudske presude. Nakon toga i mi ćemo se povući. A dotad ostajemo ovdje“, kaže jedan od roditelja Senad Muminović.
Sva dosadašnja obećanja pala su u vodu. Više od stotinu djece iz Konjević Polja ne pohađa nastavu od početka školske godine. Roditelji im ne dozvoljavaju, jer kažu kako njihova djeca nemaju grupu nacionalnih predmeta, te da ne mogu učiti bosanski i na bosanskom jeziku. Iz Ministarstva prosvjete i kulture RS ponudili su novo rješenje, koje nije prihvatljivo roditeljima, kaže predstavnik roditelja Muhizin Omerović:
„Nude nam da imamo pet časova srpskog jezika, znači svaki dan bi djeca imala srpski jezik, i imala bi jedan čas kao čas razlike nastavnog sadržaja iz maternjeg jezika. Na neki način nastavlja se diskriminacija nad našom djecom. Našoj djeci se ne dozvoljava da uče maternji jezik i da se školuju na maternjem jeziku. Mi nećemo pristati na to“, naglašava Omerović.
Roditelji su tražili od visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH Valentina Inzka da utvrdi da li je u njihovom slučaju došlo do povrede Aneksa 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji se odnosi na prava povratnika. Od OSCE-a su tražili da utvrdi da li su ovakvim odnosom vlasti u Republici Srpskoj njihova djeca diskriminisana. Na sve to, oni su poručili roditeljima:
„Jučer smo okončali sve pregovore sa predstavnicima međunarodne zajednice koji su nam sramotno rekli na to što su nam ponudili tih pet časova srpskog jezika i jedan čas maternjeg: ’Super je to, vaša djeca će biti u prednosti u odnosu na svu ostalu djecu u BiH jer će govoriti dva jezika.’“
Nakon što nadležne entitetske vlasti, a ni predstavnici međunarodnih institucija nisu riješili problem roditelja iz Konjević Polja, svoja prava potražiće preko sudova. Advokat roditelja Nedim Ademović predao je u petak tužbu protiv Republike Srpske Osnovnom sudu u Srebrenici. U pripremi je još jedna tužba, i to prema Ustavnom sudu BiH:
„Jedna tužba pred redovnim sudovima ide u pravcu da se dobije presuda protiv RS, da se dokaže da su djeca diskriminisana po etničkoj osnovi. Što se tiče Ustavnog suda, problem je u implementaciji samih zakona, kao i usklađenosti zakonskih odredbi sa Ustavom BiH“, pjasnio je Ademović.
Da su problemi roditelja iz Konjević Polja nadmašili nadležnosti bh. institucija i ustanova vidi se i u odnosu Ureda ombudsmena za ljudska prava BiH. Naime, nakon što im je Nada Pozderac, prosvjetna radnica u penziji, usmeno tražila ocjenu o diskriminaciji djece u Konjević Polju, evo što je bio odgovor bh. ombudsmena:
„Institucija ombudsmena je uputila zahtjev vlastima RS-a da oni daju ocjenu, a ovim roditeljima nije potreba – jer oni zbog te ocjene i jesu ovdje.“
Obećanja političara, ustanova, institucija ovim roditeljima ništa ne znače. Slušaju ih godinama. Siti su istih. Kažu, kućama se ne vraćaju dok se njihovi zahtjevi u potpunosti ne ispune.
Razgovori sa resornim ministarstvom RS-a, kao i onim u FBiH, o omogućavnju grupe nacionalnih predmeta u školama u RS-u nisu urodili plodom. Isto su završili i oni sa predstavnicima međunarodne zajednice. Ipak roditelji ne odustaju. Kažu da će po svoja prava ići i do Evropskug suda za ljudska prava u Strazburu.
Roditelji djece bošnjačke nacionalnosti iz Konjević Polja ipak su, a pod pritiskom niskih sarajevskih temperatura, morali popustiti i djecu vratiti kućama. Osjećanja su pomiješana, kaže majka desetogodišnje djevojčice:
„Radost što se vraćamo na svoje imanje, ali žalosno je što se naša prava još nisu riješila.“
Neposredno pred polazak iz Sarajeva, djeci su uručeni novogodišnji paketići. Ideja je potekla od Antidejton grupe, a u ulozi Djeda Mraza pojavio se član grupe Nihad Alečković:
„Nova godina se bliži. Paketićima smo htjeli da im izrazimo zahvalnost za ovo što oni rade. Velika je žrtva živjeti pet metara od kamiona i radova koji se izvode na cesti. Mislim da je to za pohvalu i za podršku“, kaže Alečković.
Roditelji, uglavnom očevi, nakon 65 dana provedenih u šatoru ispred zgrade OHR-a u Sarajevu ipak ne odustaju od svojih zahtjeva. Traže da se omogući izučavanje grupe nacionalnih predmeta njihovoj djeci u Osnovnoj školi “Petar Kočić”, područna škola Konjević Polje, te da se adekvatno riješi pitanje nacionalnog sastava školskog odbora.
„Mi muški ćemo ostati ovdje dok god se ne riješi. Ovo je privremeno rješenje, dok se ne riješi na sudu, dok se ne dobiju sudske presude. Nakon toga i mi ćemo se povući. A dotad ostajemo ovdje“, kaže jedan od roditelja Senad Muminović.
Sva dosadašnja obećanja pala su u vodu. Više od stotinu djece iz Konjević Polja ne pohađa nastavu od početka školske godine. Roditelji im ne dozvoljavaju, jer kažu kako njihova djeca nemaju grupu nacionalnih predmeta, te da ne mogu učiti bosanski i na bosanskom jeziku. Iz Ministarstva prosvjete i kulture RS ponudili su novo rješenje, koje nije prihvatljivo roditeljima, kaže predstavnik roditelja Muhizin Omerović:
„Nude nam da imamo pet časova srpskog jezika, znači svaki dan bi djeca imala srpski jezik, i imala bi jedan čas kao čas razlike nastavnog sadržaja iz maternjeg jezika. Na neki način nastavlja se diskriminacija nad našom djecom. Našoj djeci se ne dozvoljava da uče maternji jezik i da se školuju na maternjem jeziku. Mi nećemo pristati na to“, naglašava Omerović.
Roditelji su tražili od visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH Valentina Inzka da utvrdi da li je u njihovom slučaju došlo do povrede Aneksa 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji se odnosi na prava povratnika. Od OSCE-a su tražili da utvrdi da li su ovakvim odnosom vlasti u Republici Srpskoj njihova djeca diskriminisana. Na sve to, oni su poručili roditeljima:
„Jučer smo okončali sve pregovore sa predstavnicima međunarodne zajednice koji su nam sramotno rekli na to što su nam ponudili tih pet časova srpskog jezika i jedan čas maternjeg: ’Super je to, vaša djeca će biti u prednosti u odnosu na svu ostalu djecu u BiH jer će govoriti dva jezika.’“
Nakon što nadležne entitetske vlasti, a ni predstavnici međunarodnih institucija nisu riješili problem roditelja iz Konjević Polja, svoja prava potražiće preko sudova. Advokat roditelja Nedim Ademović predao je u petak tužbu protiv Republike Srpske Osnovnom sudu u Srebrenici. U pripremi je još jedna tužba, i to prema Ustavnom sudu BiH:
„Jedna tužba pred redovnim sudovima ide u pravcu da se dobije presuda protiv RS, da se dokaže da su djeca diskriminisana po etničkoj osnovi. Što se tiče Ustavnog suda, problem je u implementaciji samih zakona, kao i usklađenosti zakonskih odredbi sa Ustavom BiH“, pjasnio je Ademović.
Da su problemi roditelja iz Konjević Polja nadmašili nadležnosti bh. institucija i ustanova vidi se i u odnosu Ureda ombudsmena za ljudska prava BiH. Naime, nakon što im je Nada Pozderac, prosvjetna radnica u penziji, usmeno tražila ocjenu o diskriminaciji djece u Konjević Polju, evo što je bio odgovor bh. ombudsmena:
„Institucija ombudsmena je uputila zahtjev vlastima RS-a da oni daju ocjenu, a ovim roditeljima nije potreba – jer oni zbog te ocjene i jesu ovdje.“
Obećanja političara, ustanova, institucija ovim roditeljima ništa ne znače. Slušaju ih godinama. Siti su istih. Kažu, kućama se ne vraćaju dok se njihovi zahtjevi u potpunosti ne ispune.