Dva i pol mjeseca djeca bošnjačke nacionalnosti u Konjević Polju kod Bratunca, mjestu koje pripada Republici Srpskoj, ne idu u školu, jer njihovi roditelji traže uvođenje nacionalne grupe predmeta. U šatorima pred OHR-om ostaju dok se njihov problem ne riješi, a riješenje traže od domaćih vlasti iI međunarodne zajednice. I dok se političari samo deklarativno zalažu za pronalazak riješenja, roditelji poručuju da će svoja prava tražiti na sudu. Djeca iz Konjević Polja nisu jedini primjer segregacije i dikriminacije u bh. obrazovanju, ali su trenutno najvidljiviji.
Na kiši koja ovih dana neprestano pada i sve nižim temperaturama, u šatorima postavljenim ispred zgrade OHR-a, djeca iz Konjević Polja pokušavaju se zabaviti i smisliti način kako da provedu slobodno vrijeme. Oni su tu, sa svojim roditeljima, već 35 dana. I za sada, čini se, u školske klupe i u tople domove se neće vratiti, jer odrasli rješenje nisu još našli.
Roditelji su odlučni. Ostaju u Sarajevu, dok se ne udovolji njihovim zahtjevima. Otac učenika petog razreda Osnovne škole Petar Kočić iz Kravica, područne škole Konjević Polje, Senad Muminović kaže:
"Mi nemamo kud. Ovo je ili biti ili ne biti. Znači, mi ako ovo ne riješimo, mi ovdje umiremo, ali ne idemo odavde. Šta god da bude mi smo tu, nama nema povratka nigdje".
Djeca noći provode s majkama u Studentskom domu u Nedžarićima, dok su po cijeli dan s očevima ispred OHR-a. Oni, naime, traže uvođenje nacionalne grupe predmeta, odnosno da njihova djeca uče prema planu i programu Tuzlanskog kantona. To znači da umjesto srpskog uče bosanski jezik, te istoriju i geografiju kakvu uče djeca u Federaciji BiH.
"Ta djeca ne trebaju ništa osim onoga što im po Ustavu i po zakonu pripada, i po Dejtonskom mirovnom sporazumu i svim mogućim konvencijama koje postoje i po važećim zakonima u Bosni i Hercegovini, po okvirnom zakonu na nivou BiH, ali i po Zakonu o osnovnom obrazovanju RS", naveo je federalni ministar obrazovanja Damir Mašić.
Međutim, Mašićev kolega iz Republike Srpske, Goran Mutabdžija u srijedu je roditeljima iz Konjević Polja poručio:
"Dajemo mogućnost da jedna nastavnica iz reda bošnjačkog naroda drži fakultativnu nastavu dva puta sedmično prema nastavnom planu i programu Tuzlanskog kantona. To je izraz stvaranja pretpostavki i jačanja međusobnog povjerenja. Oba naša fonda važe do 22. novembra. 23. novembra ističe prva trećina nastavnog programa koji je obavezan, nakon toga djeca gube pravo na školsku godinu, a to znači da ćemo mi 23. novembra objaviti, ako do toga dođe, da ćemo školu u Konjević Polju i u Kravici ugasiti, da ćemo svu djecu naredne godine prebaciti u Bratunac".
Ideologija postala znanje
Prema privremenom sporazumu sklopljenom između bh. entiteta 2002, bošnjačkim i hrvatskim učenicima u RS, odnosno srpskim učenicima u entitetu FBiH zagarantirano je pravo na pohađanje nastave iz nacionalne grupe predmeta. Mutabdžija je ranije u izjavama isticao da u Konjević Polju i Vrbanjcima nema dovoljno bošnjačkih učenika u odjeljenjima te da zato ne postoje uslovi da pohađaju nacionalnu grupu predmeta.
"Suština je u slijedećem - ovo je samo formalna strana, suštinska je da je ovo element segregacije u BiH i drugi vrlo važan je da nisu sva djeca ravnopravna. Djeca u FBiH nemaju pravo da slušaju srpski jezik, nemaju pravo na nacionalnu grupu predmeta, dok to djeca u RS imaju. Ja ne želim da oduzmem nijedno pravo nijednom djetetu, ali želim da sva djeca u BiH imaju jednaka prava, a dok ta prava ne ostvare svi, da ovi o kojima govorimo poštuju Privremeni sporazum."
U ovaj problem, čine se, politika je duboko umješana. Oči roditelja djece iz Konjević Polja uprte su u domaće političare i međunardonu zajednicu. Ali, iako djeca od 2. septembra ne idu u školu, niko do sada nije ponudio konkretno riješenje. Svi su složni da segregacije i diskriminacije u obrazovanje ne smije biti.
"Mi u BiH treba da se dogovorimo, u školama da sva djeca imaju pravo na nacionalnu grupu predmeta i da napravimo jedan sistem gdje stvarno neće biti diskriminacije nikoga, pogotovo djece", kaže lider Saveza za bolju budućnost Fahrudin Radončić.
Amer Jerlagić, predsjednik Stranke za BiH, rekao je:
"Kratkoročno rješenje je ono što očekujemo da gospodin Incko pokrene Aneks 10, odnosno svoje Bonske ovlasti".
A slučaj djece iz Konjević Polja, trenutno je najvidljiviji oblik segregacije i diskriminacije u bh. obrazovnom sistemu. U Federaciji BiH postoje tzv. „dvije škole pod jednim krovom“, koje opstaju već 20 godina. Djeca bošnjačke i hrvatske nacionalnosti uče prema dva nastavna plana i programa, a čak su i fizički odvojena. I sve se to događa u 52 škole u 21. vijeku. Djeca plaćaju najveću cijenu podjela koje već dvije decenije propagiraju stranke na vlasti.
"Školstvo se najprostije rečeno koristi za proizvodnju nacionalnog identiteta, pri čemu je ideologija postala znanje, a religija postaje način objašnjavanja svakog oblika naučnih dostignuća. Prema tome, mi imamo mrtve škole i žive mentalne konc-logore u Bosni i Hercegovini", ocjenjuje profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu Enver Kazaz.
Na kiši koja ovih dana neprestano pada i sve nižim temperaturama, u šatorima postavljenim ispred zgrade OHR-a, djeca iz Konjević Polja pokušavaju se zabaviti i smisliti način kako da provedu slobodno vrijeme. Oni su tu, sa svojim roditeljima, već 35 dana. I za sada, čini se, u školske klupe i u tople domove se neće vratiti, jer odrasli rješenje nisu još našli.
Roditelji su odlučni. Ostaju u Sarajevu, dok se ne udovolji njihovim zahtjevima. Otac učenika petog razreda Osnovne škole Petar Kočić iz Kravica, područne škole Konjević Polje, Senad Muminović kaže:
"Mi nemamo kud. Ovo je ili biti ili ne biti. Znači, mi ako ovo ne riješimo, mi ovdje umiremo, ali ne idemo odavde. Šta god da bude mi smo tu, nama nema povratka nigdje".
Djeca noći provode s majkama u Studentskom domu u Nedžarićima, dok su po cijeli dan s očevima ispred OHR-a. Oni, naime, traže uvođenje nacionalne grupe predmeta, odnosno da njihova djeca uče prema planu i programu Tuzlanskog kantona. To znači da umjesto srpskog uče bosanski jezik, te istoriju i geografiju kakvu uče djeca u Federaciji BiH.
"Ta djeca ne trebaju ništa osim onoga što im po Ustavu i po zakonu pripada, i po Dejtonskom mirovnom sporazumu i svim mogućim konvencijama koje postoje i po važećim zakonima u Bosni i Hercegovini, po okvirnom zakonu na nivou BiH, ali i po Zakonu o osnovnom obrazovanju RS", naveo je federalni ministar obrazovanja Damir Mašić.
Međutim, Mašićev kolega iz Republike Srpske, Goran Mutabdžija u srijedu je roditeljima iz Konjević Polja poručio:
"Dajemo mogućnost da jedna nastavnica iz reda bošnjačkog naroda drži fakultativnu nastavu dva puta sedmično prema nastavnom planu i programu Tuzlanskog kantona. To je izraz stvaranja pretpostavki i jačanja međusobnog povjerenja. Oba naša fonda važe do 22. novembra. 23. novembra ističe prva trećina nastavnog programa koji je obavezan, nakon toga djeca gube pravo na školsku godinu, a to znači da ćemo mi 23. novembra objaviti, ako do toga dođe, da ćemo školu u Konjević Polju i u Kravici ugasiti, da ćemo svu djecu naredne godine prebaciti u Bratunac".
Ideologija postala znanje
Prema privremenom sporazumu sklopljenom između bh. entiteta 2002, bošnjačkim i hrvatskim učenicima u RS, odnosno srpskim učenicima u entitetu FBiH zagarantirano je pravo na pohađanje nastave iz nacionalne grupe predmeta. Mutabdžija je ranije u izjavama isticao da u Konjević Polju i Vrbanjcima nema dovoljno bošnjačkih učenika u odjeljenjima te da zato ne postoje uslovi da pohađaju nacionalnu grupu predmeta.
"Suština je u slijedećem - ovo je samo formalna strana, suštinska je da je ovo element segregacije u BiH i drugi vrlo važan je da nisu sva djeca ravnopravna. Djeca u FBiH nemaju pravo da slušaju srpski jezik, nemaju pravo na nacionalnu grupu predmeta, dok to djeca u RS imaju. Ja ne želim da oduzmem nijedno pravo nijednom djetetu, ali želim da sva djeca u BiH imaju jednaka prava, a dok ta prava ne ostvare svi, da ovi o kojima govorimo poštuju Privremeni sporazum."
U ovaj problem, čine se, politika je duboko umješana. Oči roditelja djece iz Konjević Polja uprte su u domaće političare i međunardonu zajednicu. Ali, iako djeca od 2. septembra ne idu u školu, niko do sada nije ponudio konkretno riješenje. Svi su složni da segregacije i diskriminacije u obrazovanje ne smije biti.
"Mi u BiH treba da se dogovorimo, u školama da sva djeca imaju pravo na nacionalnu grupu predmeta i da napravimo jedan sistem gdje stvarno neće biti diskriminacije nikoga, pogotovo djece", kaže lider Saveza za bolju budućnost Fahrudin Radončić.
Amer Jerlagić, predsjednik Stranke za BiH, rekao je:
"Kratkoročno rješenje je ono što očekujemo da gospodin Incko pokrene Aneks 10, odnosno svoje Bonske ovlasti".
A slučaj djece iz Konjević Polja, trenutno je najvidljiviji oblik segregacije i diskriminacije u bh. obrazovnom sistemu. U Federaciji BiH postoje tzv. „dvije škole pod jednim krovom“, koje opstaju već 20 godina. Djeca bošnjačke i hrvatske nacionalnosti uče prema dva nastavna plana i programa, a čak su i fizički odvojena. I sve se to događa u 52 škole u 21. vijeku. Djeca plaćaju najveću cijenu podjela koje već dvije decenije propagiraju stranke na vlasti.
"Školstvo se najprostije rečeno koristi za proizvodnju nacionalnog identiteta, pri čemu je ideologija postala znanje, a religija postaje način objašnjavanja svakog oblika naučnih dostignuća. Prema tome, mi imamo mrtve škole i žive mentalne konc-logore u Bosni i Hercegovini", ocjenjuje profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu Enver Kazaz.
