Europski parlament usvojio je u četvrtak 24. lipnja rezoluciju hrvatskog socijaldemokratskog eurozastupnika Predraga Freda Matića “Seksualno i reproduktivno zdravlje u Europskoj uniji u kontekstu zdravlja žena”.
Za rezoluciju koju je on podnio u ime parlamentarnog Odbora za prava žena i rodnu ravnopravnost glasalo je 378 članova, dok je 255 bilo protiv, a 42 suzdržanih. Fred Matić za Radio Slobodna Europa govori o rezoluciji koja je izazvala brojne reakcije i o njenoj važnosti.
RSE: Rijetko se vidi političara da skače od sreće kao što ste vi skakali, kada je rezolucija koju ste vi predložili izglasana u Europskom parlamentu. Što vas to posebno raduje?
Matić: To je toliko važna rezolucija i do zadnjeg trena nismo uopće znali kako će ona proći, s obzirom da je nešto slično bilo na dnevnom redu u Europskom parlamentu pred osam godina, i na žalost nije prošlo.
Ovoga puta, uza sve probleme i pritiske koje smo imali, rezolucija je uspjela i nakon što smo dvije godine radili na tome - trebalo je puno manje, ali COVID pandemija je utjecala na to da se rezolucija radi tako dugo – i nakon svega toga, nakon tolikog rada, nakon tolikih neizvjesnosti, kada smo shvatili da je rezolucija izglasana, morali smo si dati oduška.
Pitali su neki novinari – kako ste to kasnije proslavili? Rekao sam – balkanski, ali bez cajki.
O čemu se govori u rezoluciji
RSE: Neki mediji rezoluciju nazivaju „rezolucijom o pobačaju“. Međutim, to naravno nije sav sadržaj, niti je to najtočniji naziv. Koji su glavni naglasci rezolucije?
Matić: Priča o pobačaju je teza ljute desnice. Kao što i sam naziv rezolucije kaže – seksualno i reproduktivno zdravlje i prava žena obuhvaća puno više stvari nego što je sam pobačaj.
Taksativno ću nabrojati neke stvari o kojima se govori u rezoluciji: seksualno i reproduktivno zdravlje kao dio dobrog zdravlja, pristup sigurnim menstrualnim proizvodima, sveobuhvatan seksualni i zdravstveni odgoj prilagođen uzrastu, suvremena kontracepcijska sredstva kao strategija za postizanje rodne ravnopravnosti, skrb u vezi sigurnog i legalnog pobačaja utemeljenog na zdravlju i pravima žena, pristup liječenju neplodnosti, skrb za sve trudnice, rodilje i babinjače, zaštita prava LGBTI osoba, ranjivih skupina, onih koji su godinama terorizirani od strane nazadnjačke agende, i na kraju - pružanje usluge u vezi sa seksualnim i reproduktivnim pravima tijekom pandemije COVID-19 i u svim drugim kriznim okolnostima.
Dakle pitanje priče o pobačaju je samo jedan segment ove priče i ne može se – kako su desničari htjeli - zbog te jedne stvari zanemariti sve drugo, jer je ovo jedan cjeloviti dokument.
RSE: Kritičari kažu kako ovo nije obavezujuća rezolucija, kritičari u prijedlogu paralelne rezolucije koja nije prošla naglasak stavljaju na to da je zdravstvena politika u nadležnosti država članica EU, a ne Europskog parlamenta ili Europske komisije.
Vi ističete kako je ovo poruka državama članicama Europske unije, građanima država Europske unije i kako je ovo poruka budućim članicama. Koja je to poruka?
Matić: Na žalost u pravu su oni koji kažu da je rezolucija neobvezujuća, ali – uvijek ima ono ali, i to sa velikim „A“: to je pozicija Europske unije koja jasno pokazuje državama članicama Europske unije, ali i onima koji se žele približiti i ući u ovu veliku obitelj europskih zemalja da je to naš stav, i to je fenomenalna stvar! Da, zdravstvo je u nacionalnoj nadležnosti i pojedina država može napraviti kako hoće, ali uvijek će vas neto pitati – zašto radite takve zakone koji nisu u skladu s europskim stavovima i pozicijom koju Europska unija hoće?
Desnica podijeljena
RSE: Desni centar, odnosno Europska pučka stranka (European People's Party, EPP) bili su podijeljeni u glasanju o vašoj rezoluciji. Koja je bila razdjelnica njihove podjele? Je li bila geografska, je li bila ideološka? Gdje su oni „pukli“ oko ove rezolucije?
Matić: Ja sam znao da za ovu rezoluciju nisu dovoljni glasovi centra i ljevice, nego i onih - kako ih ja zovem, ljutili se oni ili ne - normalih desničara - konzervativaca, demokršćana. I hvala bogu pokazalo se da među njima ima i takvih! Trideset šest demokršćana EPP-jevaca glasalo je za ovu rezoluciju i osvjetlalo obraz cijeloj njihovoj političkoj grupaciji da tu ipak postoje ljudi koji razmišljaju napredno i drago mi je da je među njima bilo i Poljaka i Grka i Danaca i Šveđana.
Imamo čak izvučeno koji su zastupnici pokazali da ipak i konzervativci demokršćani znaju što je to 21. stoljeće, i da se ne može živjeti onako kako je netko pred dva tisućljeća napisao na koži neke koze. Vremena su se promijenila. Drago mi je da su to mnogi shvatili i zbog toga je ova rezolucija tim veća i uspješnija.
O prigovoru savjesti
RSE: Međutim, u Bruxellesu su svi HDZ-ovi zastupnici, članovi EPP-a, glasali protiv vaše rezolucije, fundamentalistička zastupnica i zastupnik iz oporbenog Mosta i oporbenih Hrvatskih suverenista napali su vas i ovu rezoluciju u Hrvatskom saboru, o rezoluciji se negativno očitovala i Hrvatska biskupska konferencija i liječničke udruge koje tvrde da želite zabraniti priziv (prigovor) savjesti... Kako to komentirate?
Matić: Digli su se, vjerujte, svi koji su mogli, ali žao mi je što nisu argumentirano obrazložili što im to u ovoj rezoluciji smeta, nego su se okrenuli na – kako to oni najbolje znaju - napade na osobnoj razini... A poruka za sve njih koje ste nabrojali u vašem pitanju je – kako je predsjednik Milanović jednom davno rekao - orao ne jede muhe.
RSE: Pitanje priziva (prigovora) savjesti je ozbiljan problem. Ima bolnica u Hrvatskoj gdje samo jedan liječnik obavlja pobačaje. Ima li u rezoluciji išta podrobnije o tome da to treba na jedan sustavniji način riješiti?
Matić: Kao što sam više puta rekao, ovo je pitanje više za ministra zdravstva i ravnatelje bolnica koji trebaju brinuti o tome. Ova rezolucija je po tom pitanju potpuno jasna. Nitko nema protiv toga da liječnici imaju prigovor savjesti. Ja bih mogao o tome puno govoriti, ali zadržat ću se na stajalištu koje sam zauzeo putem kompromisa, jer sam radio tu rezoluciju zajedno sa desničarima. I njihovi predstavnici su sudjelovali u izradi ove rezolucije.
Da, može prigovor savjesti, ali ravnatelj bolnice je dužan osigurati zamjenu. Znate, kada ja njima kažem primjer, onda oni uvijek skaču, jer njima primjeri ne odgovaraju.
Dakle, ako četiri liječnika u bolici u Našicama imaju prigovor savjesti, onda tamo mora postojati peti ili šesti liječnik koji će izvršiti traženu medicinsku uslugu kada žena to zatraži. Tako to piše u rezoluciji, iako oni stalno okreću da Fred zabranjuje prigovor savjesti!
Pogledajte točke 36 do 38 rezolucije koje govore o tom pitanju i to će vam samo još jednom potvrditi da su desničari nevjerojatni lažovi i agresivci. Ne želim s njima imati uopće posla. Ali žene u Hrvatskoj i u cijeloj Europskoj uniji mogu iz ove rezolucije zaključiti da nisu same i da ova rezolucija stoji iza njih.
RSE: Kada ste predstavljali rezoluciju pred glasanje u Europskom parlamentu, ovako ste se predstavili: „Dobio sam stotine poruka i prijetnji, nazivali su me Hitlerom, mene – ratnog veterana i devetomjesečnog zatočenika tri koncentracijska logora smrti. Ali, niste me zaplašili,” poručili ste tada. Doista, otkud ratni veteran i jedan od rijetkih muškaraca u Odboru za prava žena i rodnu ravnopravnost da bude izvjestitelj za ovu “vruću” temu?
Matić: Ovo je sigurno najinteresantniji fajl koji je bio na stolu za vrijeme cijelog ovog mandata. Podsjećam, pred osam godina slučan fajl je bio odbačen. Mnoge kolegice su htjele raditi na tom fajlu, međutim znajući da su izgledi da taj fajl prođe bili vrlo mali, meni je to bilo izazovno. Prihvatio sam se toga i zajedno sa svojim kolegicama iz ureda, pa zatim sa predstavnicima nevladinog sektora u Hrvatskoj, pa sa predstavnicima nevladinog sektora iz Europe i iz čitavog svijeta, došao sam do konačnog teksta.
Kada desničari pitaju – a tko ti je to radio? Ja imam dovoljno godina da sam shvatio da nisam najpametniji čovjek na svijetu, ali onaj tko zna pitati i pokucati na prava vrata, dobit će i odgovore. Surađivao sam sa svima koje sam naveo i došli smo do ovog teksta kojeg ja u konačnici kao politička osoba nosim i sve kritike i zasluge padaju na moja leđa.