U temi sedmice analizirali smo kome se na Balkanu podižu spomenici, a kome bi trebala stajati obilježja.
Je li antičko doba jedini izvor inspiracije za spomen obilježja u Makedoniji? Da li Hrvatska ima spomenika bez ideoloških predznaka? Ko je Crnoj Gori važniji u spomeničkoj kulturi: stranci koji su donijeli pare, ili književnici? Zašto se Daytonska struktura države preslikava i na spomenike u BiH? Ima li izgleda da Srbija uskoro podigne sjećanje na one koji su odbili ratovati, ili na nesrpske žrtve ratova devedesetih?
Makedonija se posljednjih godina nekako nametnula kao država koja gradi spomenike - šta košta da košta. Posebno dugo godina zaboravljenom Aleksandru Makedonskom. Više u tekstu Blagoja Kuzmanovskog Menjanje istorije spomen obeležjima
U BiH ne postoji pravni okvir za izgradnju spomenika. Podjele, duboko ukorijenjene u složeni politički sistem BiH, s njenim entitetima, kantonima i opštinama, stvorile su situaciju u kojoj niko ne može tačno odgovoriti na pitanje ko gradi spomenike i da li oni odslikavaju istinu o sukobima devedesetih ili samo potpiruju etničke predrasude.
Nezvanične procjene kažu da se na spomenike potrošilo stotine miliona eura, piše Tina Jelin Dizdar u tekstu Spomenicima obilježena teritorija i podjele
Skoro dvije decenije traje mir na Balkanu, a za to vrijeme, u Beogradu je podignuto samo jedno obilježje. Ovaj spomenik koji je za dio javnosti sporan, istovremeno odaje poštovanje žrtvama ratova i poginulim borcima.
Usprkos povremenim inicijativama iz nevladinog sektora, Srbija nije do sada izgradila spomenik onima koji su odbili da ratuju, niti nesrpskim žrtvama iz krvavih pohoda devedesetih, podsjeća Dušan Komarčević u tekstu Spomenici u Srbiji i simbolika šizofrenije državne politike
U Crnoj Gori je rasprostranjena praksa da jedna generacija gradi i ruši spomenike. Tako se brišu tragovi prethodnih generacija i njihovi ideološki i politički nazori.
Jasnih kriterija o tome kome bi, a kome ne bi, trebalo podići spomen obilježje – nema, pa zato ne čude ni pojave da u novom mileniju, na vidnim mjestima, recimo u Podgorici, olako niču čudni spomenici. Kao na primjer ljudima iz čijih je zemalja stigao kapital u Crnu Goru, a paralelno nema biste znamenitih likova iz crnogorske istorije, književnosti, ili kulture, piše u Olivera Nikolić u tekstu Generacijsko ratovanje spomeničkim nasljeđem
U Hrvatskoj je, u zadnja dva desetljeća, najviše obilježja podignuto bivšem hrvatskom predsjedniku, Franji Tuđmanu. Više od 30 spomenika i poprsja. Inače prevladavaju spomenička sjećanja u znak poštovanja prema palim braniteljima i civilnim žrtvama Domovinskog rata. Drugi tip spomenika posvećen je različitim povijesnim ličnostima, a najmanje je onih koji nemaju ideološki predznak, navodi Ankica Barbir Mladinović u tekstu Spomenički trend u Hrvatskoj: Umjesto njihovih, gradimo naše
Je li antičko doba jedini izvor inspiracije za spomen obilježja u Makedoniji? Da li Hrvatska ima spomenika bez ideoloških predznaka? Ko je Crnoj Gori važniji u spomeničkoj kulturi: stranci koji su donijeli pare, ili književnici? Zašto se Daytonska struktura države preslikava i na spomenike u BiH? Ima li izgleda da Srbija uskoro podigne sjećanje na one koji su odbili ratovati, ili na nesrpske žrtve ratova devedesetih?
Makedonija se posljednjih godina nekako nametnula kao država koja gradi spomenike - šta košta da košta. Posebno dugo godina zaboravljenom Aleksandru Makedonskom. Više u tekstu Blagoja Kuzmanovskog Menjanje istorije spomen obeležjima
U BiH ne postoji pravni okvir za izgradnju spomenika. Podjele, duboko ukorijenjene u složeni politički sistem BiH, s njenim entitetima, kantonima i opštinama, stvorile su situaciju u kojoj niko ne može tačno odgovoriti na pitanje ko gradi spomenike i da li oni odslikavaju istinu o sukobima devedesetih ili samo potpiruju etničke predrasude.
Nezvanične procjene kažu da se na spomenike potrošilo stotine miliona eura, piše Tina Jelin Dizdar u tekstu Spomenicima obilježena teritorija i podjele
Skoro dvije decenije traje mir na Balkanu, a za to vrijeme, u Beogradu je podignuto samo jedno obilježje. Ovaj spomenik koji je za dio javnosti sporan, istovremeno odaje poštovanje žrtvama ratova i poginulim borcima.
Usprkos povremenim inicijativama iz nevladinog sektora, Srbija nije do sada izgradila spomenik onima koji su odbili da ratuju, niti nesrpskim žrtvama iz krvavih pohoda devedesetih, podsjeća Dušan Komarčević u tekstu Spomenici u Srbiji i simbolika šizofrenije državne politike
U Crnoj Gori je rasprostranjena praksa da jedna generacija gradi i ruši spomenike. Tako se brišu tragovi prethodnih generacija i njihovi ideološki i politički nazori.
Jasnih kriterija o tome kome bi, a kome ne bi, trebalo podići spomen obilježje – nema, pa zato ne čude ni pojave da u novom mileniju, na vidnim mjestima, recimo u Podgorici, olako niču čudni spomenici. Kao na primjer ljudima iz čijih je zemalja stigao kapital u Crnu Goru, a paralelno nema biste znamenitih likova iz crnogorske istorije, književnosti, ili kulture, piše u Olivera Nikolić u tekstu Generacijsko ratovanje spomeničkim nasljeđem
U Hrvatskoj je, u zadnja dva desetljeća, najviše obilježja podignuto bivšem hrvatskom predsjedniku, Franji Tuđmanu. Više od 30 spomenika i poprsja. Inače prevladavaju spomenička sjećanja u znak poštovanja prema palim braniteljima i civilnim žrtvama Domovinskog rata. Drugi tip spomenika posvećen je različitim povijesnim ličnostima, a najmanje je onih koji nemaju ideološki predznak, navodi Ankica Barbir Mladinović u tekstu Spomenički trend u Hrvatskoj: Umjesto njihovih, gradimo naše