Evropsko fudbalsko prvenstvo u Poljskoj i Ukrajini ušlo je u novu takmičarsku fazu, u seriju utakmica poslije kojih, u slučaju poraza, nema popravnog.
Takozvani nokaut sistem već je u četvrtak navečer kući poslao Čehe, a nove karte otvorio, istina favorizovanom, Portugalu.
Inače, poslije prvih 12 dana prvenstva, broj reprezentacija je prepolovljen, pa je došlo vrijeme i za prve kalkulacije u vezi sa pitanjem: da li se sve ovo isplatilo.
Itekako. UEFA je ovoga puta bila izdašnija nego li ikada do sada. Ukupni fond nagrada za selekcije popeo se na nekih 200 miliona eura, što bi reklo da je ogromnu korist donijelo i samo pojavljivanje na završnici.
Svaka selekcija je, naime, zaradila po osam miliona eura već na startu. Na licu mjesta plaća se svaki osvojeni bod, pa je tako, reprezentacija Hrvatske, uz osam miliona na osnovu plasmana, u svoje kase pretočila još milion za pobjedu nad Republikom Irskom, te pola miliona za remi protiv Italije.
Osvojeno treće mjesto u grupi, isto tako se plaća živom lovom, u ovom slučaju sa novih milion.
Ukupno, dakle, „Vatreni“ su inkasirali 10 i po miliona eura. Prema ranijem dogovoru reprezentativcima će pripasti nekih četiri miliona, a ostatak će u kase Nogometnog saveza Hrvatske.
Tamo naravno ima velikih troškova u vezi sa pripremom i smještajem selekcije, biće i dodatnih izdataka na ime razularenih navijača, ali se logističari iz stukonog saveza takođe mogu počešati po bradi.
Pogled unazad će nas samo podsjetiti kako je ova selekcija, uz malo srće i pravde mogla zaraditi mnogo više.
I ugleda i novca. Onaj nedosuđeni penal nad Ćorlukom je, ako bi se sve završilo prema očekivanjima, mogao donijeti još milion za pobjedu, te bonus od dva miliona za plasman u četvrtfinale. Već smo kod cifre od 13,5 miliona, od koje pomalo boli glava.
I eto nas kod brojke koja je tek početak za ovih osam selekcija što nastavljaju takmičenje. Portugalci koji su sinoć pobijedili i plasirali se u polufinale, pribrojili su novih tri miliona, a ukoliko se plasiraju u finale , makar tamo izgubili na svoj konto upisaće novih 4,5 miliona eura.
Nosilac krune, pak, brojaće nevjerovatnu cifru od 7, 5 miliona. Kad se, na kraju, sve bude zbrajalo, evropskom prvaku će se trud itekako isplatiti.
Cifre zbrojene uspjesima na završnici, uvećane za onih početnih 8 miliona, naravno zavisno od toga hoce li šampion do trona doći pobjedama ili remijima, na račun vlastite moći ili neuvjerljivosti drugi, mogla bi se popeti na čitavih 23 i po miliona eura.
Naravno, da nije prilika na bilo koji način unositi sumnju u regularnost takmičenja. Uostalom već su poduzete dosta radikalne mjere kako bi se prevenirali mogući pokušaji i otklonile sumnje.
Ali, ne postoji na ovom svijetu nevjerni Toma kome odmah neće pasti na pamet kako se mora barem malo duvati u leđa onima koji već imaju u izobilju. Po sistemu „para na paru“.
U ovom kontekstu veoma je zanimljiv i večerašnji duel izmedju Njemačke i Grčke.
Selekcija najmoćnije evropske ekonomije, najvećeg evropskog donatora ogleda se sa selekcijom zemlje koja je simbol ekonomskog posrnuća i privrednog sistema na koljenima. Medju narodima i političarima je bezbroj razloga za gledanje „poprijeko“.
Hoće li se išta od toga vidjeti na terenu?
Takozvani nokaut sistem već je u četvrtak navečer kući poslao Čehe, a nove karte otvorio, istina favorizovanom, Portugalu.
Inače, poslije prvih 12 dana prvenstva, broj reprezentacija je prepolovljen, pa je došlo vrijeme i za prve kalkulacije u vezi sa pitanjem: da li se sve ovo isplatilo.
Itekako. UEFA je ovoga puta bila izdašnija nego li ikada do sada. Ukupni fond nagrada za selekcije popeo se na nekih 200 miliona eura, što bi reklo da je ogromnu korist donijelo i samo pojavljivanje na završnici.
Svaka selekcija je, naime, zaradila po osam miliona eura već na startu. Na licu mjesta plaća se svaki osvojeni bod, pa je tako, reprezentacija Hrvatske, uz osam miliona na osnovu plasmana, u svoje kase pretočila još milion za pobjedu nad Republikom Irskom, te pola miliona za remi protiv Italije.
Osvojeno treće mjesto u grupi, isto tako se plaća živom lovom, u ovom slučaju sa novih milion.
Ukupno, dakle, „Vatreni“ su inkasirali 10 i po miliona eura. Prema ranijem dogovoru reprezentativcima će pripasti nekih četiri miliona, a ostatak će u kase Nogometnog saveza Hrvatske.
Tamo naravno ima velikih troškova u vezi sa pripremom i smještajem selekcije, biće i dodatnih izdataka na ime razularenih navijača, ali se logističari iz stukonog saveza takođe mogu počešati po bradi.
Pogled unazad će nas samo podsjetiti kako je ova selekcija, uz malo srće i pravde mogla zaraditi mnogo više.
I ugleda i novca. Onaj nedosuđeni penal nad Ćorlukom je, ako bi se sve završilo prema očekivanjima, mogao donijeti još milion za pobjedu, te bonus od dva miliona za plasman u četvrtfinale. Već smo kod cifre od 13,5 miliona, od koje pomalo boli glava.
I eto nas kod brojke koja je tek početak za ovih osam selekcija što nastavljaju takmičenje. Portugalci koji su sinoć pobijedili i plasirali se u polufinale, pribrojili su novih tri miliona, a ukoliko se plasiraju u finale , makar tamo izgubili na svoj konto upisaće novih 4,5 miliona eura.
Nosilac krune, pak, brojaće nevjerovatnu cifru od 7, 5 miliona. Kad se, na kraju, sve bude zbrajalo, evropskom prvaku će se trud itekako isplatiti.
Cifre zbrojene uspjesima na završnici, uvećane za onih početnih 8 miliona, naravno zavisno od toga hoce li šampion do trona doći pobjedama ili remijima, na račun vlastite moći ili neuvjerljivosti drugi, mogla bi se popeti na čitavih 23 i po miliona eura.
Naravno, da nije prilika na bilo koji način unositi sumnju u regularnost takmičenja. Uostalom već su poduzete dosta radikalne mjere kako bi se prevenirali mogući pokušaji i otklonile sumnje.
Ali, ne postoji na ovom svijetu nevjerni Toma kome odmah neće pasti na pamet kako se mora barem malo duvati u leđa onima koji već imaju u izobilju. Po sistemu „para na paru“.
U ovom kontekstu veoma je zanimljiv i večerašnji duel izmedju Njemačke i Grčke.
Selekcija najmoćnije evropske ekonomije, najvećeg evropskog donatora ogleda se sa selekcijom zemlje koja je simbol ekonomskog posrnuća i privrednog sistema na koljenima. Medju narodima i političarima je bezbroj razloga za gledanje „poprijeko“.
Hoće li se išta od toga vidjeti na terenu?
